fbpx

Sokne na nos

carape

Vratila se supruga iz prodavnice i pregledava račun uspoređujući ga s artiklima koje je kupila. Kaže, nešto joj se ne slaže.

Ide stavku po stavku, a onda se čudi: „Šta je ovo? Sokne?! Pa ja nisam kupila nikakve sokne?!“ Ide tako dalje i na kraju zaključuje da joj nisu zaračunali naočale za čitanje koje je kupila, ali jesu sokne koje nije kupila. Mora da su kodirane oznake bile nejasne pa je skener to prepoznao kao drugi artikal.

Ja ne vidjeh ništa pametnije nego to okrenuti na šalu: „Pa dobro, sad ćeš staviti sokne na nos i tako hodati.“ „Uh, samo da ih ti prije toga nisi obuvao“, uzvrati mi ona nemilosrdno. Ne dam se ni ja, odmah izbjegavam temu o miomirisima mojih čarapa i selim se na drugi front: „Ne znam samo hoće li ti boja sokni odgovarati? A tek dioptrija, možda je i negativna, a tebi treba pozitivna?“ „Samo je važno da ne smrde!“, uporna je ona. „Nikako mi nije jasno, bez obzira na dioptriju, kako se može bolje vidjeti kroz čarape nego bez njih i ne znam šta ti je trebalo to da ih kupuješ, dok još postoje stare dobre naočale?“, lupetam dalje ja i tako se taj razgovor u tom pravcu nastavlja.

Onda se oboje nasmijemo  i zaključimo ono što bi i neki drugi zaključili, a to je da smo ili neozbiljni, ili glupi, ili dokoni ili ko zna šta, samo ne da smo normalni ljudi. Kakve su to glupe priče o čarapama na nosu i njihovoj dioptriji?! Zar stariji, ozbiljni ljudi, uz to još i s univerzitetskim diplomama, nemaju pametnijih tema za razgovor? Okolo je toliko ozbiljnih tema, toliko pitanja o kojima bi se dalo govoriti i iz razgovora nešto naučiti, imati koristi od toga, a ne govoriti besmislice u vjetar i tako zaludu trošiti dragocjeno vrijeme kog nam u životu nije ostalo još mnogo.

Ipak, ako bolje razmislimo, ne može se u životu biti samo ozbiljan, samo koristan i pametan. Nije ničiji život jednoličan, svaki ima svoje uspone i padove, lijepe i ružne trenutke, trenutke radosti i tuge, ponosa i stida. Od toga šta prevladava i u kolikoj mjeri, zavisi i kakve smo osobe i kako nas drugi vide. Ali u svakom slučaju, ako smo raznovrsni, manje će nam biti dosadno i lakše ćemo se uklopiti u razna društva i razne sredine. Ako se umijemo i šaliti i biti ozbiljni, moći ćemo se družiti i s ozbiljnim ljudima i sa šaljivdžijama. Ako dobro poznajemo i umjetnost i zemljoradnju, moći ćemo lijepo razgovarati i družiti se i s umjetnicima i sa zemljoradnicima.

Život je pun šarenila i onima koji se tome šarenilu mogu lakše prilagoditi, lakše će biti živjeti. Da, nekada treba biti pomalo i luckast, ali ponekad i ponegdje, uglavnom nakratko. Ne bi bilo dobro samo da ta boja u spektru života prevlada.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
3 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
28.juni
Gost
28.juni
2 godine prije

Uglavnom se ,i suprug i ja ,držimo one poznate:”Živimo svski dan kao da nam je posljednji.” Volimo se smijati ,i s obzirom da je i suviše ubijanja,svadja ,gladi,ratova…,trudimo se što više vremena posvetiti porodici i prijateljima.Jednom riječju,trudimo se da sve negativno pretvorimo u što bezbolnije i da nastavimo dalje.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Bolje carape na nosu
nego nos u americkoj guzici(i obratno)”
A.Vucic i”nase”politicke “elite”?

Troglavski
Gost
Troglavski
2 godine prije

Samo zivo brate Ivo!!!

Ajde napisi nesto o OTPISANIMA i toj kulturi

Pise na kraju spice da su svi dogadjaji izmisljeni, pa sta, nema veze mi u to verujemo i tu nema leka bre
kad god vi udarite u tranziciju mi u ILEGALU pa ko duze izdrzi

Bobane cepaj

https://www.youtube.com/watch?v=O0jGRyVCxyk

POVEZANE VIJESTI

Izbornik