fbpx

Stara, zaboravljena pisma

Pisma

Nekada napišemo neko pismo i kasnije potpuno na njega zaboravimo. Ono je imalo svoju konkretnu svrhu, nekoga obavijestiti o nečemu, uputiti na nešto, prenijeti običnu poruku, i time je ispunilo svoju ulogu.

Međutim, neka pisma su i više od toga. Nekome donesu za njega posebno važnu vijest. Obraduju ga ili rastuže više nego ostala pisma. Otkriju mu tajnu. Nasmiju ga do suza, ili mu pokažu koliko ste važni ili nevažni u njegovom životu. Zato nekada sačuvamo određena pisma duže nego druga, ili ih jednostavno pamtimo duže.

Jedan moj prijatelj je tako sačuvao moje pismo, koje sam mu poslao prije više godina, a za koje sam ja bio sasvim zaboravio. Sad se sjećam da sam mu to pismo napisao nakon operacije, kad sam se već malo oporavio i da sam mu, šaleći se, želio poručiti da se ne treba suviše brinuti za mene. Jednostavno sam mu iskarikirao sliku bolnice, s kojom sam inače bio vrlo zadovoljan. Evo tog pisma, od riječi do riječi kako sam i njemu poslao:

„Nalazim se, kao što znaš, u bolnici na odjelu za kardiologiju. Odjel ćeš lako naći, a i mene ako slijediš ove upute: Čim zakoračiš na odjel vidjet ćeš na hodniku viseći narančasti sat, čudo od tehnike, koji svakoga dana, i to u dva navrata, u 7,15 sati, pokazuje tačno vrijeme. Korak ispred tog sata na podu je mjesto koje svi zovu Upičkumaterinu. Mislim da je ime dobilo po tome što tu gotovo svaki prolaznik koji zapne nogom o deblji na pod zalijepljeni karton izgovori upravo ove čarobne riječi.

Lijevo, pored spomenutog sata i mjesta Upičkumaterinu, nalazi se WC koji se ključa specijalnim ključem sačinjenim od besprijekorno čiste, uzduž rascijepljene i uvrnute gaze. U tom WC-u sam jednom, nećeš vjerovati, našao čak dva listića toalet papira! Neki nesretnik zaboravio. Ovaj WC ti je posljednji orijentir, odmah iza njega su vrata moje sobe. Mene ćeš lako prepoznati, ne po debelom sloju pokrivača kojim sam obavijen zbog hladnoće, niti po cvokotanju zubi, jer u tom pogledu svi su pacijenti slični. I glave su nam svima zamotane u ručnike pa izgledamo kao mumije, ali ja jedini imam na glavi crveni, Ajaxov ručnik, i to će biti znak našeg prepoznavanja. Dobrodošao!“

Tako na kraju, ovo pismo koje je upućeno drugome, odjednom postade zanimljivo i meni. Podsjeti me na jedno vrijeme, jedno stanje i odnose s prijateljem. Vrijeme pismu dade neku novu vrijednost, vjerujem, mnogo veću za mene nego za čitatelje. Ali, kako vjerujem da i svi čitatelji imaju neka „svoja pisma“, pretpostavljam da će ih ovaj tekst podsjetiti upravo na njih i odvesti ih u neka druga, nadam se, bolja vremena.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Nije pronađen nijedan rezultat.
Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
21 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
pozitivan pesimista
Gost
pozitivan pesimista
1 godina prije

pisma stara ali ne i zaboravljena, duga i lijepa sto me prate cijelog zivota kao svjedoci davne ljubavi jedne divne duse, jos uvjek postoje a da nikad na njih odgovorio nisam, da, da, ima i toga, a zasto nisam ne znam ni dan danas, ha, sto je tu je, obzirom… Pročitaj više »

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Nitko više ne piše pisma. Nema potrebe za njima. Svi smo na klik do onoga kojeg želimo čuti, a možemo ga/je i vidjeti, želimo li. Pisma pripadaju pretpovijesnim vremenima. Sve s pismima je bilo bitno. Kakve je boje koverta, kakva je markica, baca li se u poštanski sandučić, valjalo je… Pročitaj više »

bauštelac
Gost
bauštelac
1 godina prije

zaboravio si mu napisat da ti donese ćevape iz malog bureka

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.
Izbornik