fbpx

Stimulans čini čuda, pogotovu ako se radi o sportu

Sportska pobjeda

Ne treba se libiti kritizirati ono što nije dobro, ali ni pohvaliti ono što jest dobro. Tako treba činiti ako želimo dobro onima kojima je upućena kritika ili pohvala.

Nekada je potrebno tako malo da nekoga, ko je u dilemi hoće li ići dalje ili odustati na svome putu, gurnemo u jednom ili drugom smjeru. Jedna naša riječ, jedna gesta, može utjecati na nečiju odluku i promijeniti mu život. Neki su ljudi neodlučni, kolebljivi, s manjkom samopouzdanja i mnogo im znači podrška sa strane. Ona im posluži kao stimulans da učine ono što se ne bi usudili, a što je ispravno i korisno.

Ali stimulansi mogu biti vrlo različiti i ono što je stimulativno za jednu osobu, za drugu može biti destimulativno. Nekome pohvala “daje krila”, probudi u njemu dodatnu snagu i izvlači iz njega još više kreativnosti, ideja i energije, a nekoga uljuljka i uspava, uvjeri ga kako je postigao što je trebalo i nema više motiva za dalji rad. Kritika, znači, nekoga stimulira i potakne ga da dodatno radi i ispravi greške, a nekoga obeshrabri.

No, posebno je zanimljivo kako neke stvari i događaji utječu ne samo na pojedinca, nego na cijele mase ljudi i proizvedu kod ljudi osjećaj tjeskobe, apatije ili entuzijazam i ponos, volju za aktivnošću. Recimo, pobjeda u ratu, naročito nakon višegodišnje iscrpljujuće torture i stradanja u ljudima probudi dodatnu snagu i potrebu da ustraju, da grade i obnavljaju porušeno. Da rađaju više djece, da se osjećaju zdravijima i snažnijima. Poplave, potresi, erupcije vulkana i slično zbliže ljude i pojačaju pozitivne veze među njima.

Sport je magični stimulans

Nekada nismo ni svjesni da neke pojave mogu imati tako veliki utjecaj na ponašanje ljudi, da ih mogu toliko stimulirati ili destimulirati. Sport je jedan od tih magičnih (de)stimulatora. Neka istraživanja u Francuskoj su pokazala nevjerojatne rezultate. Pokazala su da se u Francuskoj BDP poveća za preko 1% ako njihova nogometna reprezentacija osvoji neki od najviših trofeja. Ako je BDP Francuske oko 2.000 milijardi, nije teško izračunati koliki je to prihod u državnoj kasi i koliko je važno nekoj zemlji biti uspješan u sportu.

Stimulativno je ako nas u svijetu predstavlja neko kime se ponosimo, a destimulativno ako nas sramoti. Ako drugi pišu o dobroti naših ljudi, o ljubaznosti, gostoprimstvu, poštenju, ljepoti, uspjesima u obrazovanju, gospodarstvu, medicini…, sve to u nama budi ponos, daje nam dodatnu snagu i stimulira nas da radimo još bolje i još više. A ako radimo bolje i više, to daje bolje rezultate u svakom pogledu i stimulira nas da budemo još bolji i uspješniji. Dakle, zahvaljujući početnom stimulansu, dolazimo do novog stimulansa.

Međutim, da bi se do toga stiglo, trebamo se držati onoga što je navedeno na početku, a to su mali, pozitivni stimulansi pojedincima. Oni će dovesti do motiviranja pojedinaca, a mnogo pojedinaca će proizvesti kolektivni stimulans i ujediniti ljude oko pozitivnih ideja koje vuku naprijed.

 

0 0 vote
Ocijenite članak
Sviđa li vam se Logično? Ako niste već lajkali, učinite sada: ❤
Pretplati se
Obavijest
guest
13 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
A lerik
Gost
A lerik
3 godine prije

“Što se dešava ako godinama tjeramo djecu da uče predmete koji im ne idu, koje mrze ili koji ih ne zanimaju i zbog toga ih kažnjavamo lošim ocjenama? Osim što te predmete ionako ne nauče, godinama smo djecu učili da su loši, da su neuspješni: godinama im polako ali sigurno uništavamo samopouzdanje.”
Ovo je napisala jedna blogerica koja živi u Irskoj, nakon što je primijetila kako Irci pršte samopouzdanjem, unatoč skromnom znanju,a kako svi ljudi koji dolaze s Istoka, unatoč velikom znanju, su u strahu od toga da će pogriješiti. Shvatila je da to počinje još u školi, da nam je školski sustav takav da proizvodi ljude s nedostatkom samopouzdanja. Osvrnemo li se oko sebe, vidjet ćemo da nije takav samo školski sustav, svi naši sustavi su takvi.
I svatko od nas je prošao kroz takve škole, u strahu od ispita, svakodnevno slušajući kako je loš, kako nije dovoljno dobar. Zato su nam kolektivni rezultati upravo ovakvi – na rubu smo nestanka. Psihopati nam preuzimaju vlast…jer mi ‘nismo dovoljno dobri’..

CDNVS
Gost
CDNVS
3 godine prije

Površnost ovog (nazovi) teksta nadmašuje čak i dnevne horoskope u novinama… Bravo!

Helena
Gost
Helena
3 godine prije
Reply to  CDNVS

Jao, majko, polemicara i “inteligencije”, “intelektualaca”. Sve moj do moga. Ako je ovde nesto povrsno to je tvoj komentar, koji se svodi na pljuvanje po necijem radu i inteligenciji, a bez da si izneo ijedan argument ili kontraargument, obrazlozio zasto tako mislis, neko prokleto svoje misljenje o temi. Nije ovaj portal stvoren da lecis na njemu svoje frustracije i sipas otrov, vec da se informises, procitas nesto o stvarima koje te zanimaju i da izneses misljenje o temi. Nauci da razgovaras. Pokloni se i pocni, da i mi nesto pametno od tebe procitamo.

posmatrac
Gost
posmatrac
3 godine prije
Reply to  Helena

NE vredi, Helena.Ne mozes, nista pametno cuti od njega!
Takvi i ne mogu dobaciti dalje od sendvica.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije

Postavlja se pitanje da li uopće znamo što je to “dobro”?
Pošto ljudi žive u iluziji materijalne stvarnosti, za koju misle da je stvarna (čak ju nazivamo “stvarnost”), realno bi bilo reći: misle da znaju. Pa ako onda jedni druge potiču na održavanje iluzije, na život u iluziji, onda ispada da nam definicija dobrog uključuje provesti životni vijek u fantaziji, živeći s pogrešnim uvjerenjima, unutar zamišljenog svijeta. Život u lažnom i krivom uvjerenju je primjer definicije “dobrog” u današnje doba. I onda se čudimo kako to mnogi ne zaziru od tzv. lažnih vijesti, lažne povijesti, lažiranja rezultata istraživanja, propagande i sl., a dobar dio života živimo u lažnim uvjerenjima, služimo se lažima u svakodnevnom životu, lažemo sami sebe i jedni druge, lažu nas političari, mediji i elite; sve se to prenosi na slijedeće generacije, koje svoj život grade na lažima prethodnika, metodama laganja i primjeru prethodnika, itd.

Po logici autorovog teksta, ovo bi se moglo shvatiti kao negativan stimulans. Svako buđenje iz iluzije se onda može shvatiti kao negativan stimulans. Jer izaziva početno razočaranje, nije ugodan, jer “istina boli” i slično, no kad taj početni period prođe, čovjek može graditi svoj život na pravim temeljima, a jedini ispravan temelj je istina, odnosno u duhovnom smislu Apsolutna Istina.

Kako izaći iz iluzije materijalne stvarnosti? Putem pažljivog pridržavanja religijskih principa, kojoj god ozbiljnoj religiji pripadao ili težio. Smisao tih principa je osvijetliti put izlaza iz iluzije materijalne stvarnosti, koja je poput labirinta sa određenim brojem izlaza. Onaj koji se pridržava takvih principa uvijek ima u vidu pravi put, u pravom smjeru i stalno se približava izlazu. S druge strane, ostali lutaju po labirintu loveći sjene, pri čemu izlaz mogu pronaći jedino uz Božju milost, poput slijepe koke koja isto dođe do kojeg zrna. Uostalom, jedna od 10 kršćanskih zapovijedi glasi: “Ne reci lažna svjedočanstva!”. Pravi vjernici ne lažu,… nikada! Pa si čitatelji mogu sami procijeniti koliko su udaljeni od takvog ideala. S tim da je to primjer samo jednog od principa kojeg treba dosljedno provoditi. Sad imate otprilike ideju dimenzija problema s kojima se čovječanstvo suočava.

Kako onda izgleda primjer laganja samih sebe? “Demokracija će nas spasiti”, “Mir će nas spasiti”, “Ekonomska reforma će nas spasiti”, itd. Bez istine (ili još bolje Istine), sve navedeno propada u poplavi malih ili velikih laži.

A lerik
Gost
A lerik
3 godine prije
Reply to  Hari1

Kad čujem pi-darije tipa ‘iluzija stvarnosti’, po.izdim.I najradije bih odvalio onako šamarčinu, čisto iluzornu da se osvijesti iluzorni govornik.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  A lerik

A lerik,
s takvim primjerom dokazuješ sposobnost ili mogućnost doživljavanja osjetilnih podražaja. Pri tome i dalje ne znaš od kuda takva mogućnost dolazi, niti što ona predstavlja, niti kako se uklapa u stvarnost. Ono što doživljavaš tumačiš stvarnošću. Evo ti nekoliko primjera:
– fata morgana se može doživjeti, ali predstavlja iluziju ili iluzornu sliku
– slika u ogledalu je također iluzija po kojoj se čini da je nešto unutar ogledala
– ono što vidiš očima je također iluzija jer gledaš u mentalnu projekciju, u umnu sliku
– osjetila nisu idealna niti sveobuhvatna, pa ne daju cjelokupnu sliku, dakle gledaš filtriranu približnu umnu sliku
– potrebno je neko vrijeme za formiranje slike, pa u stvari gledaš u prošlost, dakle gledaš prošlu (nepostojeću) filtriranu umnu sliku, koju u svom znanju dobivenom uobičajenom edukacijom nazivaš realnošću!

Ima toga još toliko da ti se zavrti u glavi, tako da onaj filozof koji reče “Znam da ništa ne znam” nije uopće bio tako daleko od istine.

No, bitno da se razmahujemo šamarima, iako Isus lijepo kaže: “Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen”.

A lerik
Gost
A lerik
3 godine prije
Reply to  Hari1

Ne trebaš brinuti zbog šamara, bili bi iluzorni i bili bi u prošlosti,tj kao da nisu.zapravo ti i ne postojiš,niti ovaj portal. A i što bi bio grijeh u iluziji? Nema ga. Pa onda mogu baciti kamen prvi,iluzorni, usput.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  A lerik

A lerik,
naše postojanje je drugačije od iluzorne ideje ili mišljenja ili slike koje imamo o našem postojanju.

Grijeh je način života koji povećava uvjerenost u iluziju i vezanost za nju, pa tako predstavlja gubitak slobode.

Bacanje kamena, između ostalog, ima svoje karmičke posljedice. Mudrac poput Isusa uopće ne baca kamen jer razumije prirodu stvarnosti, iako bi, zbog svoje bezgrešnosti imao puno pravo na to.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Hari1

Hari1
“dobar dio života živimo u lažnim uvjerenjima” … Tvoj izlaz iz zablude je pažljivo (dosljedno) pridržavanje religijskih principa.
Ako sam dobro razumio, Izlaz iz iluzije materijalne stvarnosti i istinsko dobro dolazi nakon smrti?! Vjera kaže da je ovaj život na zemlji patnja (križ) koju moramo pokorno nositi uz molitvu i ako smo cijeli život proveli pokorno i po božjim principima, tada možemo računati na život vječni u Raju? … vjeruješ li ti stvarno u to???

Kada smo već na temi vjere i religije a da baš ne budem “of topic” – evo kako naša crkva (u kompi sa državom) stimulira rast svog “stada”. Imam unuka koji je krenuo u prvi razred i roditelji moraju odlučiti da li će dijete pohađati vjeronauk u školi kao izborni predmet ili ne. Već u startu imamo problem jer nema izbora, ili vjeronauk ili ništa. Dalje, vjeronauk će se održavati u školi dva puta tjedno po 1 sat što podrazumijeva i odlazak na misu u crkvu barem 1 puta tjedno, ako kojim slučajem dijete izostane roditelji moraju to opravdavati i u konačnici ocjena vjeroučitelja utjecati će na ukupnu ocjenu iako je predmet “izborni”.
Tu već imamo nekoliko problema, tri dana u tjednu za malo dijete koje k tome ima i puno školskih obaveza je previše, problematično je i to što vjeroučitelj nije školovani nastavnik a ima pravo predavati i ocjenjivati. Najveći problem je taj što škola nikako nije mjesto za vjeronauk jer izravno dovodi dijete u dilemu – što je ispravno. Npr. škola kaže da je život nastao evolucijom a vjera da ga je Bog stvorio, U školi neće imati protiv homoseksualnosti a vjera mu govori da je to griješno itd.

Mislim da je cjelokupna situacija oko tog vjeronauka u školi kontroverzna i destimulirajuća, također sama Crkva bi trebala ponuditi nekakve prihvatljivije odgovore na pitanja koja se nameću, ako želi poticati ljude da se pridruže “stadu”.

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  otpisani

otpisani,
istinsko dobro dolazi onome koji je… istinski dobar, bez obzira živio u materijalnom svijetu ili ne.

Jedna kršćanska zapovijed glasi: “Ne ubij!”. Kad bi ju svi kršćani istinski prihvatili i živjeli po njoj, ne bi se međusobno ubijali, niti bi ubijali neke druge. Kad bi ju čovječanstvo prihvatilo, ne bi bilo ratova. To je vrlo jednostavan princip i logika, može ih i malo dijete shvatiti. Ali kad ih treba primijeniti u praksi, onda se pojavljuju problemi, onda se pokazuje nespremnost na takve korake.

Vjeronauk se sa ateističke strane može shvatiti kao uvid u stavove vjernika, kao što ostale predmete možemo shvatiti kao uvid u službene stavove države i znanosti. Ako misliš da postoje problemi s takvim naukom, možeš djetetu doma dati svoju verziju istoga, pa neka zna obje verzije i tijekom odrastanja može se odlučiti za neku od njih (ili za neku treću), vlastitom voljom, na temelju dostupnih informacija.

otpisani
Gost
otpisani
3 godine prije
Reply to  Hari1

Nisi mi odgovorio na jednostavno pitanje (ponavljam) – vjeruješ li ti stvarno u život vječni u Raju ?

Hari1
Gost
Hari1
3 godine prije
Reply to  otpisani

otpisani,
vjerujem u život vječni u kraljevstvu Božjem (kraljevstvu nebeskom), te vječno postojanje ljudske svijesti kao duhovne jedinke (duše).

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.

Izbornik