Svi su u pravu

Često o nečemu mislimo da je dobro, a neko drugi da je to loše. Mislimo da je nešto lijepo, a drugi da je ružno. Možemo li i jedni i drugi biti u pravu ili u krivu?

Dok na ovom portalu čitam komentare ispod teksta “Jedinstvena Rusija” stvara temelje direktne demokracije koristeći blockchain tehnologiju, razmišljam o tome kako različiti ljudi različito vide iste pojave. To je sasvim normalno, jer svako ima svoj ugao gledanja i polazne osnove s kojih gleda, kao i vlastite, različite afinitete.

Jedni polažu velike nade u novu tehnologiju za izbore, a drugi misle da to nema šanse zaživjeti u takvom obliku koji ne dozvoljava manipulaciju. Jedni smatraju da je biračko tijelo neuko, dok drugi misle da to više nije tako. Jedni misle da je dobro da elita vlada, a drugi da je upravo to opasnost, i tako dalje. I mogu li oni svi, sa svojim oprečnim mišljenjima, biti u pravu ili u krivu? Naravno, u potpunosti – ne. Ali djelomično – mogu.

Malo je apsolutnih istina, ako one uopće i postoje. Sve je relativno – prihvaćena je tvrdnja velikog učenjaka. To bi se moglo primijeniti i na raspravu o primjeni nove tehnologije na izborima. Za vjerovati je da je moguće poboljšanje transparentnosti, da će to biti doprinos demokraciji. Možda i značajan doprinos, ili čak vrlo značajan. Ali da će u potpunosti eliminirati manipulacije, to je već teško povjerovati. Jer, tehnologija jest moćna, ali ne i svemoćna. Uvijek ostane nekih nepokrivenih dijelova, nekih skrivenih kutaka u kojima je moguća manipulacija.

Recimo, faktor vremena je vrlo pogodan za manipulaciju. Vladajuće strukture donose odluku kad će raspisati izbore i naravno da će oni to tempirati onako kako njima odgovara, odnosno da će i svoje aktivnosti prilagoditi tome da izbori budu kada su na vrhuncu uspjeha. Kako sportaši organiziraju pripreme da budu u vrhunskoj formi u vrijeme najvažnijih natjecanja, tako i političari tempiraju vrijeme izbora.

Zamislimo da je, na primjer, poznati nogometaš Luka Modrić bio kandidat neke stranke na izborima kad je bio u jeku afere oko svjedočenja na sudu i mijenjanja iskaza, ili u vrijeme kad je reprezentacija Hrvatske postigla najveći uspjeh ili kad je Luka proglašen za najboljeg nogometaša na svijetu. Za pretpostaviti je da bi rezultati izbora u tim raznim fazama bili uveliko različiti, a za pretpostaviti je da bi u takvim prilikama vlast, ako bi Luka bio njihov kandidat, namjestila tajming od kog će imati koristi. Naravno, datum izbora se ne može pomjerati u nedogled, ali nekog prostora ipak ima.

Manipulacije su moguće i, na primjer, u područjima većih migracija, gdje jedan dio stanovništva radi vani i ne može doći na izbore. Ako se procijeni da je taj dio birača naklonjen opciji koja treba proći, izbori će se namjestiti da budu kad oni dolaze kući, a ako je protiv, glasanje će se obaviti dok su vani. Mogu se i zakoni promijeniti. Zgodan je primjer za to pravo Hrvata iz BiH da glasaju na izborima u Hrvatskoj. To će, po svoj prilici, tako trajati dok oni glasaju onako kako od njih očekuju oni koji su na vlasti. Ako glasači budu nepouzdani, za vjerovati je da će to pravo biti ukinuto. I tu nikakve nove izborne tehnologije ne mogu pomoći.

Dakle, dobro je da se radi na tome da se koristi tehnologija za poboljšavanje i podizanje transparentnosti izbora na viši nivo. Moguće je da će nova tehnologija pokrenuti stvari u pravom smjeru, ali ona nije svemoguća i ne treba očekivati da će izbori postati apsolutno pošteni. Zato možemo reći da su, do neke mjere, u pravu i oni koji očekuju mnogo i oni koji očekuju malo od pomenutih promjena.