Teuta, ilirska kraljica

Kralj Pleurat bio je pripadnik ilirskog plemena Ardijejaca. Vladao je dijelom Ilirika oko Jonskog mora. No, pravi posao, onaj ujedinjenja svih ilirskih plemena i stvaranja moćne ilirske države odradio je njegov sin – kralj Agron, koji je osvojio Epir, Krf, Drač, Hvar.

S Triteutom je imao sina Pinesa. Tko zna zašto, kraljicu Triteutu je svrgnuo i protjerao. Možda ga je varala dok je on okolo ratovao, možda je spletkarila oko nasljedstva, možda je Agron to učinio kao žrtva spletki oko njega i neprijatelja kraljice, tko bi znao!? Bilo je to oko 250. godine prije Krista.

Za jednog sajma u Naroni, Agron se razbolio. Oko njega se ustrčali, netko ga uputio naronskoj ljekaruši. Ona mu spravila neke trave, njena kćer donijela čaj i…Agron do tad ne vidje takve ljepote k’o što bješe ljekarušina kći Teuta. Zaljubio se odmah, isprosio je i oženio. Iliri su dobili novu kraljicu. Teutu.

Agron je ponovo pošao u rat s Etolcima godine 231. pr. Krista. Potukao ih do nogu i kao slavljenik se vratio kući. Neki kažu da je slijedilo nekoliko dana prekomjernog slavlja i pijančevanja pa da je uslijed toga Agron umro. Drugi kažu da mu je otrov u piće usuo Dimitrije Hvaranin, a oni zlobniji su optuživali kraljicu Teutu da ga je otrovala.

Bit će ipak da ga je Dimitrije Hvaranin otrovao jer ga je kasnije Teuta imenovala zapovjednikom ilirske vojske.

Teuta je izgradila svoju rezidenciju u Dolu na Hvaru. Zaštićenu od tramuntane, ali i od mogućih napadača sa svih strana. Tu je podigla kovnicu novca pa je narod to mjesto prozvao Cikindol. Sve donedavno se po Dolu moglo naći cekina koje je kovala kraljica Teuta.

Kroz Dol je protjecao potok Krušvica i baš u tom potoku se utopi Teutin sin. Kraljica ga od tuge i bijesa da zatrpati. Priče kažu kako je potom voda našla nove puteve i počela izvirati u Jelšanskom polju gdje je i danas. Postoje priče o grumenu zlata kojeg je Teuta pritom bacila, o izgubljenom zlatnom siću, o zlatnoj kvočki i zlatnim jajima koje je dala zakopati.

U ljeto 230. g. pr. Kr. Teuta je izdala nalog mornarici da pohara obale Elide i Mesenije, uputivši stotinjak lađa. Odmah potom zapovjedila je napad na grad Feniku (u današnjoj Albaniji) u pokrajini Haoniji, dijelu Epirskoga Kraljevstva, a istodobno je kopnom uputila pet tisuća vojnika. Izvojevala je bitku i dodatno se uzoholila pa je dopuštala Ilirima da gusare rimske i grčke brodove

Godine 229. pr. Krista Teuta odluči napasti i osvojiti Vis, jedini otok nad kojim nije vladala, ali taj rat izgubi i ne uspije ga osvojiti. Ubrzo nakon toga je napadnu udruženi Grci i Rimljani i poraze u ratu. Sve bi bilo možda drugačije da Rimljani ne zarobe dvadeset natovarenih ilirskih lađa. Teuta se povuče u Risan i tamo prizna poraz, potpiše plaćanje danka Rimljanima i preda preostalu vlast posinku Pinesu. Zatim nesta s povijesne scene.

Od kamena s njene rezidencije na Hvaru, tisuću i nešto godina poslije će narod izgraditi crkvu Svetog Mihovila Arkanđela i crkvu Svete Ane, vjerojatno se dio kamena nalazi i sad ugrađen u Dolskim kućama.

Devedeset dvogodišnja Margarita Roić godinu dana prije smrti (2012.) priopćila je:

»U mom selu je živjela kraljica Teuta koja je imala dvorac poviše moje kuće, ali sada su tamo ostali samo temelji. Imala je tvornicu cekina i zato se moj Dol zvo Cikindol.« (a sad je jedan Dol Svete Ane, a drugi Dol Svete Marije, jedan se zvao Cikindol, a drugi u kojem je izvirao potok Krušvica Virdol)

Priče o Teuti su preživjele u narodu tisućljeća, prenoseći se s koljena na koljeno. To je moguće samo ako jedan te isti narod živi na istom mjestu svo to vrijeme.