fbpx

Vrijedno svjedočanstvo sirijskog biskupa mons. Jacquesa Behnana Hinda

Crkva u Aleppu - prije i poslije

Monsinjor Jacques Behnan Hindo je ranije ovog mjeseca dao intervju za talijanski list Tempi. Govorio je o svojoj regiji i svojoj nadbiskupiji, koja se proteže od sjevera prema jugu, od grada Qamishlija, na granici s Turskom, dok područje od kršćana napuštenog Der Ez-Zora do granice s Irakom zauzima ISIL i sve do zapada do Raqqe, uključujući glavni grad samoproglašenog kalifata Abu Bakra Al-Bagdadija.

Riječ je o sjeveroistočnom dijelu Sirije, smještenom između Turske i Iraka. U Europi se ovo područje zove sirijska Mezopotamija, a arapskom govornom području je poznato kao Jazira, riječ koja znači “otok”. Ono uključuje područja između dviju rijeka koje onda teku prema Iraku, Tigrisa i Eufrata. Velik dio područja je bila vrlo plodna i mirna žitnica Sirije. U sastavu ovog područja je i sirijske pokrajina Hasaka, gdje je prije rata živio veliki broj kršćana, njih oko 200 000 i činili su 15 posto od ukupnog broja stanovnika.

Uglavnom pripadaju šest različitih crkava: Sirijskoj katoličkoj, Sirijskoj pravoslavnoj, Armenskoj apostolskoj, Armenskoj katoličkoj, Kaldejskoj i Asirskoj istočnoj crkvi. U poljoprivredi i industriji je ovo područje bilo među najbogatijima u Siriji. Prema podacima mons. Behnana Hinda, poljoprivreda i industrija je činila 60 posto BDP-a pokrajine Hasaka.

Sada su aktivnosti u ovim sektorima prepolovljene, jer su mnogi pobjegli kako bi izbjegli da budu uključeni u krvave borbe koje su započele 2011. godine, iako se sada vjeruje da se sukobi uglavnom vode između Sirijskih demokratskih snaga (SDF), koje čine uglavnom kurdske YPG snage i milicije lokalnih beduina, a na drugoj strani je ISIL, sa svojim glavnim uporištem u Raqqi.

Glavni gradovi njegove nadbiskupije su dijelom pod kontrolom vlade iz Damaska, dijelom pod nadzorom kalifata, a dijelom ih nadziru lokalne YPG snage i Kurdi.

Monsinjor Jacques Behnan Hindo objašnjava koja je bila uloga crkve u vrijeme sirijske epizode takozvanog “Arapskog proljeća”, kada su ulični prosvjedi prerasli u opći rat.

“U našoj regiji, kršćani su se oduvijek smatrali kao posrednici u sukobima. Kada su počele napetosti, bili smo pozvani da smirimo političke nesuglasice između beduinskih plemena i kurdske komponente. U ranim danima smo to učinili, kao što smo često činili u prošlosti, ali onda smo potpuno izgubili kontrolu nad situacijom”, rekao je mons. Hindo.

“Nakon suše su uslijedili prosvjedi i rat, ali oružana pobuna je bila plaćena”

O ulozi beduinskih plemena u sirijskom ratu govore samo stručnjaci, iako su oni jedan od presudnih čimbenika sukoba. Beduini, nomadi i ostali, čine 12 do 15 posto sirijskog stanovništva. Neka plemena vjerno podržavaju središnju vlast, a druga su vezana za Saudijsku Arabiju. Međutim, beduini općenito ne gaje osjećaje pripadnosti jednoj ili drugoj zemlji i još uvijek se vode samo interesima vlastitog plemena.

“Beduini nemaju zemlju i odani su samo svojim plemenskim vođama. Iako su svi sunitski muslimani, nisu baš religiozni i u Europi bi bili definirani kao vjernici koji ne prakticiraju svoju vjeru. U Siriji im se vlada, koja je u šezdesetima uzela zemlju njihovim čelnicima i dala je siromašnima, desetljećima pokušavala dodvoriti s politikom posebne skrbi. Godine prije 2011. su obilježile velike suše u polupustinjskim regijama Sirije u kojima žive beduini, što je dovelo do toga da se pridruže pobuni. U tim godinama su se mnogi od njih preselili u gradove, u Damask, Aleppo i Dara’au, gdje su bili prvi u prosvjedima. Isprva su se masovno pridružili prozapadnoj Slobodnoj sirijskoj vojsci (FSA), za što su bili plaćeni 10 tisuća sirijskih funti mjesečno, što je 2012. bilo oko 185 dolara. Nakon toga dolazi Al-Nusra Front i masa ljudi odlazi s njim, jer su plaćali dvostruko! Onda je došao ISIL, a opet mnogi beduini, govorimo o tisućama boraca, mijenjaju stranu, jer su dobivali tisuću dolara po osobi! Obitelj sa šest sinova je mogla prikupiti 6 000 dolara mjesečno, što je veliki iznos za njih. U to vrijeme su se beduini počeli oblačiti i ponašati kako je to zahtijevala ‘Islamska država’. Tada su Amerikanci, Rusi i Kurdi počeli bombardirati i napadati ISIL, najviše njihove nafte bušotine i cisterne s kojima je nafta transportirana do granice. Njihovi izvori prihoda su nestali, a sada su lokalni borci plaćeni samo 200 dolara mjesečno. Dijelom zbog toga, dijelom zato što su vidjeli da ISIL gubi teritorije, beduini, koji su se borili za kalifat, masovno počinju prelaziti na stranu Kurda”, nepoznate detalje o sirijskom ratu pojašnjava mons. Hindo.

Podjele među Kurdima

Ovo je samo dio priče koja rasvjetljava misterij nastanka Sirijskih demokratskih snaga, koalicije kurdskih YPG snaga i arapskih milicija. Arapske milicije nisu ništa drugo nego razna beduinska plemena koja su mijenjala strane i na kraju su prišla Kurdima. Čak i o ovome mons. Hindo odaje vrlo zanimljive detalje.

“Nisu svi Kurdi su na strani YPG snaga ili njihovog političkog krila PYD, kojima je cilj neovisnost ogromnog teritorija pod imenom Rojava. Kurdi predstavljaju možda 30 posto stanovnika regije, a samo ih pola ili otprilike toliko podržava političku liniju Stranke demokratske unije (PYD), koja slijedi sekularnu ideologiju PKK i Abdullaha Ocalana u Turskoj. Mnogi mladi Kurdi su pobjegli u irački Kurdistan, kako bi izbjegli da budu regrutirani u redove YPG-a i da se bore u SDF snagama. Do prije godinu dana, kada je su zapravo nastale SDF snage, postojao je sporazum o nenapadanju između kurdskih YPG snaga i sirijske vojske. Damask je također potajno isporučivao oružje i sredstva Kurdima, kojima je dozvolio da kontroliraju veći dio sjeveroistočnih područja. Stvari su se promijenile kad su pod pokroviteljstvom Amerikanaca nastale SDF snage, koje je Washington vodio i velikodušno ih financirao. Tada su se pogoršali odnosi Kurda i vladinih snaga, a na nekim mjestima, kao što je bilo u gradu Hasaka, bilo je žestokih sukoba, pogotovo u kršćanskoj četvrti, gdje ima šest crkava, a koja je sada puna kontrolnih punktova. To je bilo osam vrlo krvavih dana”, pojašnjava monsinjor Jacques Behnan Hindo.

Kršćanske milicije

Novinar talijanskog lista Tempi podsjeća nadbiskupa da su na sjeveroistoku Sirije kršćani podijeljeni politički i vojno. Sootoro milicije stoje uz vladine snage, odnosno sirijsku vojsku, NDF snage i druga Damasku odane milicije, ali milicija Sutoro, gotovo istog imena,bori se na strani SDF snaga.

“Istina, bilo je to podjela, ali su prokurdski kršćani zapravo malobrojni. Ukupno ima 300 obitelji čiji su članovi otišli u Sutoro milicija. To su krajnje lijevo ideološki elementi ili etnički nacionalisti Asirci ili Sirijci. Dio kršćana je uključen u Sootoro milicije, ali velika većina nas ili podržava vladu, ili čak i kritizira vladu, ali je ostala vjerna predsjedniku Assadu. Sutoro milicije se pokušavaju dokazati u Sirijskim demokratskim snagama (SDF). Nedavno su Kurdi iz tih snaga odlučili oduzeti sve kuće kršćana koji su emigrirali zbog rata, ali su Sutoro borci prosvjedovali i uspjeli da ti domovi pređu u njihovu nadležnost. Sada Sutoro milicije tjeraju nove stanovnike, najčešće Arape kojima su kršćani prodali ili iznajmili kuću prije odlaska, a dovode ljude koje su oni izabrali”, nastavlja mons. Hindo.

Da ne bi bilo zabune, monsinjor Hindo se svrstava među one koji kritiziraju vladu, ali priznaje autoritet predsjednika Bashara Al-Assada.

“28. lipnja sam se susreo s predsjednikom i rekao mu osobno, a kasnije sam mu napisao pismo s četiri točke, kako bi sve ostalo dokumentirano. Rekao sam mu da vlada treba promijeniti svoj način rada. Dominantna stranka, Ba’ath, i dalje se ponaša kao da živimo u normalnim vremenima, a ne u ratu. Ne smiju se imenovati pogrešni ljudi na kriva mjesta, sljedeći sektašku, klanovsku, frakcijsku i logiku partitokracije. 95 posto ljudi u stranci, koji su pošteni i pametni ljudi, drže se na marginama i ne napreduju do odgovornosti koju zaslužuju. Rezultat je širenje administrativne korupcije. Također sam rekao i vojnom upravniku Hasake: “Ti imaš sve ovlasti i možeš iskorijeniti korupciju.” Pitao me što želimo mi kršćani. Odgovorio sam: “Za sebe ne želimo ništa. Želimo  pravednost, mir, osobnu i zajedničku sigurnost za sve, ali prije svega želimo da kaznite one koji kradu javni novac.”

Prigovor na rad Ujedinjenih naroda

“Već neko vrijeme vlada provodi politiku oprosta i pomirenja za one koji polože oružje i potpišu obvezu da više neće sudjelovati u oružanim borbama. U nekim slučajevima je odlučeno da se ovo primjeni na neka područja pod kontrolom pobunjenika. Proglasio se prekid neprijateljstava u četvrtima, selima i gradovima, gdje su se mnogi bivši borci vratili u normalan život. To je pravi put i jedini način da se obnovi ratom rastrgano tkivo sirijskog društva. Imamo niz pozitivnih iskustava u Homsu, Mouadamiyi, Darayi, Qudssayi. Ali kada se u pregovore uključi UN, stvari postaju komplicirane i pregovori često propadnu. Zašto? Kada vide predstavnike međunarodnih organizacija, pobunjenici se osjećaju vrlo važno i povise ulog. Oni se u trenutku osjećaju podržani od svjetskih vlasti, a zatim zauzmu čvršće stavove. Gdje se pregovori odvijaju isključivo između Sirijaca, često dolazimo do dogovora o prekidu sukoba, što nije slučaj kada se umiješa UN. To je djelomice događa i u Aleppu”, rekao je sirijski nadbiskup u vrijeme posljednjih žestokih borbi za oslobođenje Aleppa

Kako se živi u Raqqi?

Nadbiskupija mons. Hinda se proteže do Raqqe i pravo je iznenađenje čuti da tamo još uvijek ima nekoliko kršćana.

“Obitelji koje pripadaju Sirijskoj katoličkoj crkvi u Raqqii ima 15. Oni izlaze iz kuće samo kada idu na posao i jako ih je strah da ih se vidi okolo. Ali oni se ne žale na vlast. ISIL tamo provodi sve zakone, ne samo one vjerske, a nakon što su platiti porez kao ne-muslimani, “jizyah”, tretirani su kao i ostali građani. Islamska država je odredila cijenu svih usluga i strogo se pridržava pravila. Bilo je slučajeva da netko kršćaninu nije platio za odrađeni posao ili rubu u njegovoj radnji i da će kršćanin išao prosvjedovati kod lokalnog Šeika, koji bi brzo prisilio klijenta da isplati traženi iznos. Za sakramente krštenja i vjenčanja oni dolaze k nama u Hasaku. Proslavimo zajedno obred, a oni se zatim vrate u Raqqu. Tko plati “jizyah” nema problema, a može čak i putovati.”

Biskup osobno nikada nije bio u Raqqi od kada je izbio rat, a možda je i bolje da je tako, pogotovo kada javno govori o svojoj kršćanskoj vjeri, što ne bi bilo po ukusu lokalnih moćnika u Raqqi.

“Ja ne vjerujem u jednog Boga, vjerujem u trojedinog Boga. Vjerujem u Boga kojeg smo upoznali u Kristu, kada se popeo na križ i otkrio nam Božju ljubav. (…) Vjerujem u Boga koji ima povijest, koji ima sadašnjost i budućnost!”.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
4 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
subaru
Gost
subaru
3 godine prije

Ima zanimljive informacije nadbiskup ali je malo idealista. Kad kritiizira Assada, kojeg žele skratiti za glavu pola svijeta predvođena tamom i koji ima briga da ne može spavati, onda treba da se sjeti da mu je poglavar jezuita koji je na strani te iste tame koja radi o glavi Assadu. A beduini, krščani i ostali pod islamlijama se ponašaju isto, pognutu glavu sablja ne siječe.

Dundić
Gost
Dundić
3 godine prije

Govori realno, i mnogo se toga iz ovog njegovog, dosta kratkog, istupa može shvatiti. Naročito je ovu ulogu UN-a dobro rasvijetlio, bez njih te pobune možda više ne bi ni bilo. I ove informacije o ISIL-u su dosta nove, i pomažu da se realnije shvati barem što se događa na okupiranim teritorijima.

čitatelj portala
Gost
čitatelj portala
3 godine prije

Kako je lijepo objasnio ulogu UN.
Toliko da se mi zapitamo, koga oni zapravo predstavljaju?

Andrej
Gost
Andrej
3 godine prije

Dosta je rekao o mentalitetu ljudi. Okreću se onome tko ponudi više. To je idealna atmosfera za raspirivanje sukoba poticanih izvana. Glede onih 15 krščanskih obitelji u Raqqi, jasno je da je riječ o uzorku čija je gola egzistencija čisto propagandne prirode. Nekako mi nije leglo da je ISILu stalo do multikulturalnosti nakon miniranja spomenika i preoravanja preostalog kulturnog naslijeđa. Monsinjor je također mudro prešutio da se eventualno neplačanje “jizyah”-a kažnjava smrću, obzirom da je ISIL gotovo uveo jedinstvenu smrtnu kaznu za sve prijestupe od pogrešnog parkiranja, pušenja, pa do bezbožništva i slušanja stranih radio postaja.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik