Zlo se ne da iskorijeniti lijepim riječima, ali zato postoji “mač”

Srce u vatri
37 komentara

Svi ćemo mi popuniti groblja kao mali ljudi, povijest nas neće spominjati. Ako nismo učinili kakvo veliko djelo ili nedjelo. Samo se velike stvari pamte. Uđi u bilo koju knjižnicu i vidjet ćeš na tisuće knjiga od napisanih milijuna. I one su nebitne, kao i njihovi autori. Nisu Hemingwayi, nisu Tolstoji, nisu Krleže, ni Matoši.

A tko je ovo? – upitat će dijete oca pokazujući prstom na sliku djeda na nadgrobnom spomeniku. To ti je pradjed, bio je dobar čovjek. I to je sve. Bili smo djeca, bili smo obijesni mladići, bili smo odgovorni roditelji, bili smo …pa bili smo ljudi. Oni preko kojih čovječanstvo živi. Produžili smo lozu.
Neki ljudi imaju rodovska stabla kroz koja pamte povijest roda. Ostalma uglavnom pamćenje seže do tri generacije unatrag. Povijest ne pamtimo pa nam je lako karikiranjem povijesti karikirati sadašnjost.

A naši praroditelji su uistinu bili veliki i činili su velike stvari. Tisućama godina su nastanjivali ovaj prostor u kojem nije bilo jednog trenutka bez povijesnih oluja. Valjalo je sačuvati živu glavu, prehraniti obitelj i osigurati potomstvo. Predati mlađima štafetu s porukom Ovo je tvoja zemlja, ovdje si svoj na svome, ovdje su kosti tvojih predaka, budi mudar i budan i čuvaj svoj rod i svoju zemlju.

Lako je slomiti narod, ako si slomio čovjeka

O životima se mogu pisati romani, ali sam život nije roman. Nema raspleta sa sretnim krajem zato jer život nema kraja. Ne postoji neko vrijeme nacionalnog raspleta nakon kojeg počinje bajka. Svi su naši puti trnoviti i oduvijek su bili. Mijenjaju se doba, mijenjaju se države, mijenjaju se tehnologije, mijenjaju se prisile nad nama i svakoj generaciji je snalaziti se u surovom svijetu.

Čovjek sam malo što može. Može kontemplirati tragajući za tajnama Boga, života i smrti. Puno toga može u suradnji s drugima. Okrenemo li se oko sebe, vidjet ćemo da su uspješniji, zadovoljniji i moćniji oni koji potiču zajedništvo. Svi su gradovi isti i sva su sela ista, a opet nisu. Izdaleka možemo prepoznati one zajednice koje žive u uzajamnom poštovanju, u zajedništvu i poticanju Dobra.

Naši neprijatelji nisu ovi ili oni sa strane, nisu oružja ni vojske, nisu iluminati, ni masoni. Oduvijek se borimo s istim neprijateljima – s mržnjom, pohlepom, zavisti, oholosti. Sve naše bitke su unutarnje. Lako je slomiti narod, ako si slomio čovjeka. No, ni čovjeka se ne može lako slomiti prisilom, tvrdoglavi je. Zaobilazni i najučinkovitiji put je slomiti ga iznutra. Hraniti ga strahom, nezadovoljstvom i poticati u njemu mržnju.Odvojiti ga od drugog čovjeka, individualizirati do kraja i…tako padaju narodi, padaju države.

Kažu kako je teško iz roda istjerati samoubojstvo, jednom kad se dogodi u jednoj generaciji, vjerojatnost da će se dogoditi i u drugoj raste eksponencijalno. U našem kolektivnom pamćenju mi u svakoj generaciji ubijamo po jednu državu pa nam to dođe kao genetski kod.

Sad smo dospjeli do točke u kojoj ubijamo još jednu, svoju državu. Ispunili smo je sa svim onim što se ne smije – mržnjom, zavisti, oholosti…Zemljom harače klanovi, zulum kakvog naši preci vidješe nebrojeno puta do sad. Oni koji ne mogu dalje to trpjeti odoše. Nije to prvi puta.

Hoće li nas ostati dovoljno ovdje da i sutra naši potomci govore upravo ovaj jezik ili ćemo nestati i nitko nikad upitati neće više za nas?

Nema nam druge – odgovorimo li na mržnju mržnjom, spasa nam nema. A kako ćemo na mržnju prema nama drugačije? Mrak ne postoji, to je samo odsustvo svjetla. Mržnja je odsustvo ljubavi. Ako izbacimo iz sebe ta sjemena zla, možda preživimo. Ljubav nije samo nešto što osjećamo prema drugima. Ljubav je najprije sila koja postoji neovisno o nama. Zato je moćna. Jer je sila. Korov i Zla se ne daju iskorijeniti lijepim riječima. Zato ljubav ima i mač. Koji nikog povrijediti neće, ali ozdraviti hoće. Biti u ljubavi je izbor. Možemo je izabrati kao dio sebe. I postat ćemo veliki.

Pretplatiti se
Obavijesti o
37 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Duduš
5 godine prije

Svi samo govore da život i sreću čine male stvari…opetuju …svaki dan…a samo “velika” djela….”velike” riječi…”veliki” vjernici…uglavnom…sve “veliko” prođe …dok trepneš…dlan o dlan…a ono “malo” i bitno…najbitnije…ostaje zbito…na dnu…crte…Kontrolirajmo se malo!!!!!

panStje
5 godine prije

Mržnja nikada ne prestaje kroz mržnju. Mržnja prestaje kroz ljubav. Ovo je nepromjenjivi zakon.
-Buddha-

Inace se znam u mnogocemu ne slagati s autorom teksta, no ovaj put clanak je izvanredan.

my sky
5 godine prije

mislio sam samo malo #neobavezno nesto procitati, ali nisam mogao da ne pohvalim clanak, moj neki komentar je suvisan a i mozda je malo je perano / jos su rane svjeze/
ali ipak…cesto se sjetim one pjesme nase mlaosti Heroj ulice i ono ….prisiljen da razmisljam.. ja shvatio sam sve.. nisam roden da budem heroj o ne ne ne…@

Ive
5 godine prije

Kada bi svijet uredjivali “mali ljudi”, svijet bi bio mnogo ugodniji za zivjeti. Ali dok “mali ljudi” vode briga kako prezivjeti, “velike zle neljude” vode pohlepa, gramzivost i ne prezaju pred nicim da ostavre svoje ciljeve.
Rijetki su veliki ljudi koji vode brige o malim ljdima, i u tome je njihova velicina, sijetimo se recimo; Ghandija i Mandele a njima mozemo dodati i naseg Tita. Sa druge strane linije imamo; velika zla poputHitlera i danas Trumpa, i mnoge prije Hitlera, i mnogi izmedju te dvojice tko ce doci nakon zla Trumpa. Uz njih su neki ljigavci bez karaktera poput Makarona, koji glume velicine a u stvari su mizerni i bijedni crvi, paraziti koji u svojoj zlobi jedu supstancu i truju sve oko sebe.

Good Old Rebel
5 godine prije

Dok se povijest valja preko naših glava, osjećamo svu težinu svog postojanja, te čekajući kraj, svjedoci smo vlastite nemoći pred snagom rušilačke moći nas samih. Ne osjećamo se se dobro u svojoj koži i pisac s pravom kaže :” Sad smo dospjeli do točke u kojoj ubijamo još jednu, svoju državu. Ispunili smo je sa svim onim što se ne smije – mržnjom, zavisti, oholosti…” E sada više nisam siguran da li ju mi ubijamo ili to čini neko moćniji od nas, ali u tome svakako učestvujemo i mi. Moj otac je rođen u sam sumrak Austro-Ugarske, odrastao u Kraljevini Jugoslaviji, usput, prospavajuči prošao kroz “Državu SHS” za koju se ne zna da li se “ujedinila” ili “prisajedinila” sa Kraljevinom Srbijom i u toj maloj razlici u izričaju Kraljevini nije bilo spasa, a onda je 200 imigranata ili emigranata “osnovalo” NDH, koja je uspjela formalno zaratiti, “boga ti” ni manje… Čitaj više »

Nesvrstani
5 godine prije

Prvo pohvala Aleriku na pozitivnom tekstu. Moram priznati da sam po naslovu ocekivao nesto potpuno drugo i na kraju ostao ugodno iznenadjen.

Nego, kaze Alerik da su nase sve bitke i neprijatelji zapravo unutarnji a ne izvana, te je spomenuo izmedju ostalih pohlepu, zavist itd. Da, svakako se slazem s tim ali ipak smatram nepobitnom cinjenicom kako ipak postoji uski krug onih koji zele veliku vecinu ljudi odrzavati u takvom stanju uma i zato ih kroz medije hrane strahovima i sl.
U tom smislu, odredjeni “neprijatelj” koji zeli manipulirati sa nama, a kako bi od nas dugorocno imao koristi, svakako postoji, No da, protiv njega se svakako najbolje “boriti” na nacin da te negativne emocije iskorijenimo iz nas, a ne oruzjem.

Piretis
5 godine prije

Bezbroj put se nisam slagao s tobom. Nekad jesam. Kada su ti prije koji dan objavili komentar kao tekst rekao sam da je to neka vrsta evanđelja. Ovaj put je tekst stvarno, skraćeno, sažeto, pučkim jezikom rečeno evanđelje. Priča o ljubavi.
Sve pohvale!

Busola
5 godine prije

Narod se lomi djeljenjem , dizanjem zaostalosti , stvaranjem zavisti i prokletosti. Nije slučajno : Danas Zemlja broji preko 200 “država” od kojih najmanje polovica nije funkcionalna niti u jednom smislu nego su to vazalski sistemi sa ogromnom korupcijom i postavljenom mafijom na čelo preko kojeg se ljudi pretvaraju u moderne robove. Jedna Njemačka prije Bismarka dok je imala 200 paradržavica prožetih kriminalom, podjelama ,korupcijom je bila glavno područje iseljavanja u Sjevernu Ameriku. Ljudi moraju shvatiti ako se želi bolje živjeti u globalu (ne pojedinci koji su doslovno danas bogovi na Zemlji…) moraju zajednički djelovati , manje brojati zrnca , rješavati što prije globalne probleme (naseljenost, resursi, koloniziranje drugih planeta…) inaće jednostavno ćemo se pojesti kao što se za sada uspješno UNIŠTAVAMO SUSTAVNO NA BALKANU. I neću pričati promovirao si suprotno nego ću reći : Svatko treba sudjelovati i sukob normalni mišljenja je najveći korak za neko društvo. Ništa nema… Čitaj više »

shumadinac
5 godine prije

Malo previše “kitnjasto” za moj ukus 🙂 ali u svakom slučaju pohvala za trud. I iznenađenje: mnoge teze oko kojih smo se ranije sukobljavali sada stoje tu, kao da sam ja pisao samo drugačijim stilom. Individualizam, neophodnost tolerancije (bar za početak dok se mržnja “ne ugasi” a vremenom hoće ako se ne raspiruje)… Ali moram da ukažem na jedan detalj oko koga se nikako nismo slagali a sada ga autor “prećutno priznaje” – potencijal socijalizma. “Sad smo dospjeli do točke u kojoj ubijamo još jednu, svoju državu. Ispunili smo je sa svim onim što se ne smije – mržnjom, zavisti, oholosti…Zemljom harače klanovi, zulum…” Prošla zemlja je “ubijena” jer sistem nije valjao – zašto se ova ubija? U prošloj zemlji nije bilo toliko mržnje, zavisti, oholosti, klanova… (bilo je kao i svuda ali u mnogo manjoj meri) – to je naraslo do ove mere kao posledica “prilagođavanja naprednijem sistemu”. Mnogi… Čitaj više »

Čardak
5 godine prije

Istina. Svi smo samo mali i nebitni, prolazni i ni po čemu vrijedni pamćenja – a i taj život mahom se svodi na niz pokušaja, strepnji i frustracija… i tako iz generacije u generaciju – mijenjaju se okviri, ali slika ostaje ista. Pa zašto je onda bitno sačuvati “svoj” jezik i “svoju” državu, zašto je išta uopće vrijedno spomena ako nećemo imati vidljivo mjesto u budućim knjižnicama – opipljivim ili virtualnim? Za što da se borimo – sto da nas motivira na borbu? Ako je to zato da nam ovaj kratki i zaborava vrijedan život bude ugodniji – onda ćemo nužno postati pohlepni, sebični i možda zavidni? Ljubav – recimo da jest entitet koji može postojati onkraj pojedinačnih mozgova – kao neki “eter” koji obavija sva živa bića: zašto nas ne tjera i neodoljivo nagoni da činimo “dobra djela” svima oko sebe. Zašto je ljubav najčešće neraskidivo uvezana sa strahom,… Čitaj više »

Dunja
5 godine prije

Dobro…ma ozbiljno dobar tekst…hvala

Zagor
5 godine prije

Bravo

luni lunovic
5 godine prije

imas li ti ti neku edukaciju u zivotu ili da pises tu za babica za neku mizeriju i tako zamajavas sve nas ovdje

Nagard
5 godine prije

Ako ostavite dva covjeka s bocom vode u pustinji prezivio onaj ko je spreman da ubije to znaci na vrhu piramide su uvijek psihopate a posteni mali ljubav su na dnu a cijena je kraljevstvo nebesko

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI

Nije pronađen nijedan rezultat.