Novo istraživanje o zvučnim valovima u Zemljinoj plazmi ruši uvriježenu teoriju o tome što izaziva munjeviti gubitak elektrona iz Van Allenovih pojaseva zračenja.
Znanstvenici Jorge Romero-Minaya i njegovi kolege analizirali su podatke dviju NASA-inih misija — THEMIS i SAMPEX — prikupljene između lipnja 2010. i studenoga 2012. Rezultat je objavljen u časopisu Geophysical Research Letters i pokazuje da takozvani horus valovi, elektromagnetske oscilacije koje se šire kroz plazmu oko Zemlje, sudjeluju u nastanku relativističkih mikroprasaka znatno rjeđe nego što se dosad pretpostavljalo.
Mikroprasak je događaj koji traje manje od sekunde. U tom trenutku dio zarobljenih elektrona visoke energije izbija iz vanjskog pojasa zračenja i urušava se u Zemljinu atmosferu. Ti pojasevi, golema područja nabijenih čestica koje drži Zemljino magnetsko polje, izravno utječu na svemirsko vrijeme — na sigurnost satelita, astronauta, elektroenergetskih mreža i ostale infrastrukture.
Što je zapravo sporno
Dosadašnji model bio je gotovo sam po sebi razumljiv: horus valovi ubrzavaju zarobljene elektrone do ekstremnih brzina i pritom ih izbacuju iz pojasa. No nova statistička analiza pokazala je da se samo mali postotak horus valova poklopio s relativističkim mikropraskovima — daleko manje nego što bi se očekivalo s obzirom na snažnu vezu zabilježenu u ranijim studijama.
Oni rijetki valovi koji su bili povezani s mikropraskovima imali su veće amplitude i niz drugih posebnih svojstava. To upućuje na zaključak da mikropraske na tim visokim energijama pokreće tek manji podskup horus valova, a ne valovi općenito. Autori ističu da će buduća istraživanja morati razjasniti te neočekivane rezultate.
Pitanje koje ostaje visjeti
Ako horus valovi nisu glavni krivci za relativističke mikropraske, što onda jest? Studija ne nudi odgovor — samo ukazuje da dosadašnji nije potpun. To je pošten zaključak, ali i upozorenje: modeli svemirskog vremena na kojima počiva sigurnost satelitskih i energetskih sustava možda su građeni na pogrešnoj premisi.
Znanost napreduje upravo ovako — mjerenjem, a ne konsenzusom. Isto načelo vrijedi i za domaće institucije koje preuzimaju strane modele bez vlastite provjere. Podaci su dostupni, pitanje je samo tko ih i u čijem interesu tumači.
Studija Jorgea Romera-Minaye i suradnika objavljena je 11. rujna 2026. u Geophysical Research Letters. Analizirani su podaci THEMIS-a i SAMPEX-a iz lipnja 2010. – studenoga 2012. Što je istraživanje stvarno pokazalo?Najvažniji rezultat je vrlo zanimljiv: među promatranim donjepojasnim chorus valovima samo je mali udio vremenski i prostorno bio povezan s mikropraskovima elektrona iznad 1 MeV. za vremenski prozor ±10 minuta: oko 0,27 % za ±1 sat: oko 0,7 %. To doista dovodi u pitanje jednostavnu interpretaciju prema kojoj su chorus valovi kao skupina glavni neposredni uzrok relativističkih mikroprasaka. Ali važna je nijansa: rad ne pokazuje da chorus valovi ne uzrokuju mikropraske. Pokazuje da ih samo mali dio, pod određenim uvjetima, izgleda povezan s takvim događajima. Štoviše, upravo oni chorus valovi koji jesu bili povezani s mikropraskovima imali su neka specifična svojstva — primjerice veće amplitude. Autori stoga ostavljaju otvorenom mogućnost da postoji mala, posebna populacija chorus valova koja je učinkovita… Čitaj više »