Od davnih vremena, široko je prihvaćeno mišljenje da ljudi imaju pet osjetila: dodir, sluh, njuh, vid i okus. Međutim, znanstvenici sve više sumnjaju da je ovih osjetila puno više. Prema najnovijim istraživanjima, tih je osjetila devet, a ne pet.
Pet osjetila koncept je na snazi od rasprave „O duši“ (knjiga II), djelu poznatog grčkog filozofa Aristotela. Tada su identificirana osjetila smatrali skupom sposobnosti da identificiraju i dobivaju informacije o našem okolišu kako bismo ga bolje shvatili, te zato govorimo da su osjetila “vanjska”. Više od 2000 godina kasnije, znanost tvrdi da ih nemamo samo pet, nego devet.
Koje su to osjetila?
Prema Françoisu Le Correu, liječniku specijaliziranom za osjetila sa Sveučilišta Pierre i Marie Curie (Paris 6) i autoru rada pod nazivom „Razlikovanje osjetila: određivanje i klasifikacija“, postoje još četiri takozvana “unutarnja” osjetila koja također svakodnevno koristimo.
On objašnjava da “iskustvo koje imamo u našem svijetu, ili našem izravnom okruženju, nije jednostrano, već multisenzorijalno”, te tvrdi da je otkrio da “slušna percepcija može biti pod jakim utjecajem vizualne percepcije ili da slušna percepcija može također utjecati na našu percepciju okusa”. François Le Corre tvrdi da je znanost predugo zanemarivala unutarnja osjetila zbog vanjskih osjetila. Danas postoji široki konsenzus među znanstvenicima koji podupiru hipotezu da postoji više od pet osjetila.
Dakle, četiri unutarnja osjetila koja se dodaju na pet vanjskih osjetila su termopercepcija, nocicepcija, propriocepcija i ravnoteža. Termopercepcija nije ništa drugo nego sposobnost da osjetimo temperaturu, nocicepcija omogućava osjećaj boli, propriocepcija (ili kinestezija) je sposobnost lociranja vlastitih dijelova tijela i konačno ravnoteža.
Ako su ova osjetila očigledna svima, tada moramo priznati da ih danas imamo devet, a ne pet kako smo do sada učeni.
Izvor: Theses.fr
14 komentara
Zanimljivo. A sto je sa tzv “sestim culom” (sad ga, u biti mozemo nazvat deseto culo), hunch kako bi rekli englezi. Kad slutimo da nesto nije u redu. A taj osjecaj smo svi osjetili, vise puta. I zasto ne slusamo taj osjet vise? Koliko puti nam se dogodilo da smo, nakon loseg odabira rekli: “Zna san!!!” jer i jesmo znali da to ne treabamo uradit, ali ipak jesmo.
Ne mora biti da je to osjet – zapravo vjerojatno i nije ništa izvanjsko nego poslijedica kompleksne obrade informacija koja se odvija u našem umu izvan njegovog svjesnog područja. Mozak pamti apsolutno sve – najsitnije detalje svakog trenutka života, no s ciljem efikasnosti samo djelić toga dostupan je svjesnom umu. Međutim, to ne znaci da se ostalo baca nego se obrađuje i po potrebi izbija na površinu u obliku predosjećaja, intuicije… I snovi također su poslijedica potrebe da se ta sila informacija od proteklog dana obradi i uveže sa svim ostalim informacijama od ranije. Budući da su generalno budući događaji poslijedica prošlih – ukoliko imamo enormnu i dobro obrađenu/klasificirani/povezanu bazu podataka o svemu sto se do sada dogodilo u našim životima, očito je moguće vrlo dobro temeljem toga predvidjeti sto će dalje biti.
“Mozak pamti apsolutno sve” – u svrhu dopune, dodao bih da je procijenjeni kapacitet ljudskog mozga između 1-2,5 petabajta (1 petabajt =1000 terabajta).
Za usporedbu, 24h videa u 1920×1080@24fps formatu je oko 15 gigabajta, 1 godina oko 5.5 terabajta!
Slažem se da je Sve iznutra i “posljedica kompleksne obrade informacija koja se odvija u našem umu (mozgu) izvan njegovog svjesnog područja” …
Tih pet osjetila su osnovna i bitna za preživljavanje, no kako smo mi hibridi između životinja i “bogova”, uvjeren sam da postoje i druga osjetila koja se uključuju ako smo odabrani od naših tvoraca (ili smo bolje uspjeli primjerci). Sve fantastične spoznaje koje su ljudi u nekom trenutku dobili došle su preko tih osjetila a da kasnije ni sami nisu bili sigurni odakle im to. To bi se moglo usporediti sa “wireless” ili bodiless komunikacijom, (možda se naša prijemna “antena” nalazi u pinealnoj “žlijezdi” (?)…)
Uz jednu dopunu gospodo, mozak je samo procesor a DNA je hard disk. Tj sva nasa iskustva i memorija je u biti u nasoj krvi zapisano! Zato se, nakon transplatacije organa pojave sjecanja donora, pa cak i znanja, sposobnosti, strahovi……jer krv sve pamti. Isto tako nije dobro jest krvavi odrezak, jer sadrzi memoriju zaklane zivotinje, tj. ono bitnije, njen uzas prilikom klanja.
Ne bih još i Bogove dodavao jer ni “ovozemaljsko” nije objašnjeno. Naučnici su otkrili da su životinje u stanju da osete opasnost iako je nisu mogli ni videti ni čuti ni namirisati – to je osećaj za koji nauka za sada nema jasno objašnjennje ali je očito da se radi o nekoj “natprirodoj” moći koju posedujemo sasvim prirodno. I tu se verovatno ne radi samo o opasnosti već je spektar osećaja značajan.
Intuicija je glavna. Ona nas vuče vanka.
Kompjuteri je nemaju.
A sto je sa situacijom kada osijetimo da nas netko posmatra i tada se okrecemo u tom smijeru, ponekda ta udaljenost zna biti i poprilicna. Dali je sugestija pogledom i mislima osijetilo. Osobno sam to testirao mnogo puta usmijerim pogled u nekoga i naprimjer ponavljma u mislima hajde se pocesi desnom rukom po nosu, a zatim sam znao promijeniti sugestiju pa se vratiti na prvu i cijelo vrijeme funkcionira. Jeste u nekim slucajevima je to islo vrlo lako i brzo, u nekim slucajevima sam trebao malo vremena. Ako to nije osijetilo sto je onda?
A sto je osijecaj da je nesto blizu dodira? Tama i netko prilazi rukom ili prstom ili nekim predmetom na manje od pola centimetra od vaseg tijela i vi to sijetite i tocno locirate mijesto ili tocku na vasem tijelu, kao da su se aure dodirnule?
To u Japanu zovu haragei i najpoznatiji je iz priča o Nindžama. Mi bi rekli “šesto čulo”. O redu Nindži malo se zna, puno toga je fikcija ali sigurno je da oni vježbaju i usavršavaju haragei. Znači to bi bila prirodna sposobnost koja se može usavršavati. To imaju i životinje u raznim oblicima. Dok sam imao psa lajao je prvo na svaki prolaz stepeništem. Onda kad je upoznao ostale stanare prestao je lajati dok oni prolaze i onda sam znao ako laje da je netko nepoznat. A pas je to sve znao iza zatvorenih vrata, znači nije mogao vidjeti tko prolazi. Ako bi netko češće navraćao u zgradu i kad bi ga pas upoznao više ne bi lajao na te osobe. Ustvari reagirao je samo na nepoznato jer to je on smatrao opasnošću ali nikad nije upozoravao na poznate. Kako objasniti da on vidi iza zatvorenih vrata, mislim da ni razvijeniji njuh tu puno ne pomaže nego da jednostavno zna, pseće šesto čulo koje nije ni kod njih jednako razvijeno. Tako je i s ljudima kod nekog je jače, kod nekog slabije ali svi ga imaju pa makar i nesvjesno. Može se vježbati i usavršavati a nevidljivo je.
Sva cula se mogu pojacati pa tako i sluh. To sto pas prepoznaje sustanare u zgradi , iza zatvorenih vrata za njega je sitnica. Ja na primjer po sluhu lako prepoznam sustanare. Ljudi proizvode zvukove, razni ljudi razni zvukovi. Mi smo previse oslonjeni na vid pa cesto zanemarujemo druga osjetila. Ja cujem razliku kada moje macke jedu suhu hranu i kada u goste dodu jezevi i jedu tu hranu.Po zvuku hoda znam kako mi je zena raspolazena. Nije samo bitno koliko cujemo nego koliko paznje posvetimo tim zvukovima te ih pamtimo i analiziramo.
PS. Admine, sto nije u redu s mojim komentarima da moraju na provjeru?
Ispada da prepisujem od kolege Peruna zato sto commentar ceka na odobrenje!
@Ive
Ovo sa posmatranjem sam i ja nesvjesno testirao u zadnjih par mjeseci, iz nekog razloga se zagledam u nekoga (pogotovo ako je zgodna dama :-)), i unutar 10 sekundi ta osoba digne pogled i brzinski na kratko me pogleda u oci. Djeluje kao dosta nesvjesna akcija te osobe ali je brza da ja najcesce ni ne stignem baciti pogled negdje drugdje, tako da sam definitivno uhvacen u akciji promatranja pod uvjetom ako je ta osoba uopce napravila svjesnu akciju da me locira 😉
@Zorule
Eto to mozes pokusati upotrijebiti slijedeci puta kada te neka atraktivna dama pogleda blago se nasmijesi i blago diskretno nakloni – kimni glavom glavom. Dozvoli joj da skloni pogled, ako si i ti njoj zanimljiv ona ce nakon pola minute do minutu pogledati u tebe. Ali ti nesmijes nastaviti dalje intenzivno gledati u njenom smijeru tek nakon drugog, treceg njenog pogleda opet se blago nasmijesi i kimni glavom, ako ti uzvrati osmijehom pokusaj prici zapoceti razgovor. Uspijeh nije zagarantiran ali imas barem 50% sanse, da upoznas zanimljivu i atraktivnu damu.
Odlicna , neiscrpna tema! Malo toga je neistrazeno ili nama malo kazu pa je tako i sa covjekom. Komentari su odlicni, cestitke kolegama! Tema je preopsirna da bi u jednom komentaru napisao nesto smisleno , ali da probam.
Covjek je udaljen od prirode te gubi prirodne sposobnosti,sto udaljeniji to manje sposoban. Te sposobnosti nisu izgubljene nego samo smanjene zbog ne koristenja( slicno je sa misicima ili mozgom ako se ne koriste zakrzljaju).
Na pr. mozemo osjetiti zracenje(cudi me da kolege nisu navele), najbolji primjer je toplinsko zracenje(posebno, sada zimi).
Osjecaj nadolazece opasnosti Japanci zovu haragei pa ako ima ime valjda postoji. To se isto moze trenirati kao i sve drugo.
Intuicija je jak i nepogresiv osjecaj kojeg cesto ne slusamo ili ne cujemo. Nemaju svi ljudi isti kapacitet za intuiciju , ali ipak svi ju imamo. Za ove i slicne osjecaje moramo biti u skladu sa samim sobom i prirodom te biti prisutni u tom sadasnjem trenutku, sto je danas tesko postici.
Vise nisam u trenutku( moram po dijete).
Da, bas neiscrpna tema. I zanimljiva mi je cinjenica, kako se osjeti pojacaju kad se covik i na kratak period odmakne od gradske buke, interneta, tv-a….nevjerojatno. Pocnes drukcije osjecat. Sta bi tek bilo kad bi provea dugi period u prirodi, mogu samo zamislit.
Takodjer, stresne situacije nam pojacaju i osjete. Nakon prozivljenog stresa, pri ponovnoj radnji npr. posla koji nam je zadnji put prouzrocio stres, citavo tijelo se napne, osjeti se pojacaju. Kao da iscekujemo opet istu situaciju, tj spremni smo na isto.