U što ulagati u 2026. godini

Financijski francuski veterani podijelili su svoje uvide o budućnosti globalnih tržišta i otkrili koje investicijske prilike vide za nadolazeću godinu. Njihova analiza obuhvaća energetiku, zlato, obveznice i geografske regije koje bi mogle donijeti najviše prinosa.

Investicijski svijet prolazi kroz tektonske promjene kakve se nisu vidjele desetljećima. Dok zapadne ekonomije posustaju pod teretom dugova i loših politika, novi centri moći izranjaju na istoku, a pametni ulagači već sada repozicioniraju svoje portfelje.

Energetski sektor i kineski proboj

Energetika ostaje jedna od ključnih tema za ulagače, ali slika je znatno kompleksnija nego što se čini na prvi pogled. Dok su mnogi očekivali da će tradicionalne energetske vrijednosti nadmašiti globalne indekse, stvarnost je pokazala drugačiju dinamiku. Američki S&P energetski indeks fosilnih goriva ostvario je rast od oko 11 posto od rujna prethodne godine i nadmašio jednako ponderirani S&P 500 indeks za oko 2 posto. Međutim, zaostao je za tržišno kapitaliziranim indeksom koji je bio pod snažnim utjecajem tehnoloških divova.

Problem s velikim indeksima poput MSCI World ili S&P 500 leži u njihovoj koncentraciji. Šest ili sedam velikih tehnoloških kompanija poput Nvidie toliko dominira tim indeksima da prosječni ulagač koji kupuje indeksne fondove zapravo kupuje visoko koncentrirani portfelj, a ne diverzificiranu košaricu dionica kako možda misli. Za profesionalnog upravitelja imovine to predstavlja ozbiljan rizik jer bi pozicioniranje u skladu s indeksom zahtijevalo alokaciju od 6 do 7 posto u svaku od tih vrijednosti, što bi moglo rezultirati katastrofalnim gubicima ako te dionice počnu padati.

Ono što mnogi na Zapadu previđaju jest nevjerojatan napredak koji Kina ostvaruje u energetskom sektoru. Kinezi su masivno razvili kapacitete za pretvaranje ugljena u plin, koristeći tehnologiju koju su Nijemci razvili tijekom Drugog svjetskog rata, a koja je kasnije korištena u Južnoj Africi. Ti novi kapaciteti ekvivalentni su proizvodnji od otprilike milijun i pol barela nafte. Osim toga, Kina je uspješno provela prvu transformaciju torija za nuklearne elektrane. U glavnom industrijskom gradu gdje se proizvode automobili električna energija između 8 ujutro i 8 navečer potpuno je besplatna. Dok u Europi cijene energije rastu, kineski troškovi energije marginalno su na nuli zahvaljujući ogromnim ulaganjima.

Usporedba troškova energije između velikih ekonomija zastrašujuća je za Europu. Kada Njemačka proizvodi energiju po faktoru 6, Sjedinjene Države su na 3, a Kina je na 1. Budući da je ekonomija u svojoj suštini transformirana energija, europska konkurentnost nalazi se u ozbiljnoj opasnosti.

Nuklearna energija i propuštene prilike

Za Europu bi nuklearna energija trebala biti prioritet, ali situacija je alarmantna. Jedine zemlje koje su bile napredne u nuklearnoj tehnologiji bile su Francuska i Njemačka. Međutim, Angela Merkel je naglo zaustavila njemački nuklearni program. Prema riječima stručnjaka koji su radili u toj industriji, već 20 godina niti jedan diplomirani inženjer nije odabrao nuklearnu struku jer im se govorilo da je to gotova priča i da će se sve zatvoriti.

Situacija je toliko kritična da kompanije poput EDF-a sada traže umirovljene stručnjake i mole ih da se vrate raditi jer jednostavno ne mogu pronaći kvalificirane ljude. Nuklearna industrija je zaustavljena prije više od dva desetljeća kada je Lionel Jospin zatvorio Superphénix 1999. godine. To je bio signal mladim inženjerima da nuklearna energija nema budućnost.

Ključna razlika između Kine i Zapada leži u tome tko donosi odluke. U Kini gotovo svi članovi Politbiroa su inženjeri, dok su na Zapadu vlade pune odvjetnika i birokrata koji ne mogu razmišljati dalje od sljedećih lokalnih izbora. Energetski horizont od 30 godina jednostavno nije nešto čime se oni bave niti su sposobni za takvo planiranje.

Zlato kao zaštita od središnjih banaka

Zlato zauzima posebno mjesto u investicijskoj filozofiji iskusnih ulagača, ali ne kao tradicionalna investicija u rast. Zlato predstavlja način izlaska iz sustava središnjih banaka. To je pozicija protiv institucija koje tiskaju novac, otkupljuju državne dugove koji nikada neće biti vraćeni i čije bilance postaju sve problematičnije. Zlato je imovina koja nije ni u čijoj pasivi.

Ključno je razumjeti da zlato zapravo ne raste niti pada u vrijednosti. Jedan gram zlata uvijek vrijedi jedan gram zlata. Ono što se mijenja jest vrijednost valuta koje padaju u odnosu na zlato. Sve glavne svjetske valute gube vrijednost mjereno u zlatu.

Pri trenutnoj cijeni od oko 4000 dolara po unci, zlato ostaje atraktivno sve dok središnje banke nastavljaju s neodgovornom monetarnom politikom. Promjena stava prema zlatu dogodila bi se tek kada bi realne kamatne stope počele plaćati pristojne prinose na štednju. To bi značilo da desetogodišnji prinos mora biti barem na razini rasta BDP-a, uz razliku od oko 200 baznih bodova između kratkoročnih i dugoročnih stopa.

U Sjedinjenim Državama to bi značilo desetogodišnji prinos od oko 5,5 posto, dok je trenutni prinos oko 4,10 posto. Problem je u tome što bi takve razine kamatnih stopa vjerojatno srušile američki proračun s obzirom na njihov trenutni dug koji je većinom kratkoročan. Ista logika primjenjuje se i na Francusku.

Postoji i mogućnost da Sjedinjene Države iskoriste zlato za rješavanje problema duga. Imaju ogroman dug, od čega 20 do 25 posto drže strani investitori, što iznosi otprilike 8000 milijardi dolara. Ako dolar znatno oslabi, SAD bi mogao odlučiti povisiti cijenu zlata sa 4000 na 18000 dolara, čime bi njihove rezerve zlata pokrile vanjski dug. Stoga bi odgovor na pitanje kamo ide cijena zlata mogao biti upravo 18000 dolara.

Obveznice i nova geografija ulaganja

Tržišta obveznica prolaze kroz fundamentalnu transformaciju. Britanska, francuska i američka tržišta obveznica postala su praktički neulagačka. U tim zemljama ne bi trebalo držati ni gotovinu ni obveznice jer sve tri pate od golemog deficita štednje.

Kineske obveznice bile su izvrsna investicija, ali prinosi su pali s 5 posto na oko 1,3 posto. Obveznice s konstantnom duracijom od 10 godina donijele su kapitalni dobitak od oko 25 posto, dok su tri zapadna tržišta izgubila otprilike 25 posto. To je razlika od 50 posto u samo dvije do tri godine. Međutim, nakon takvih dobitaka potreban je oprezniji pristup.

Nova prilika leži u Latinskoj Americi, posebno u Brazilu, gdje se mogu ostvariti prinosi od oko 6 posto iznad prosjeka. Alternativa su marginalne azijske zemlje poput Indonezije. Kako Kina organizira monetarnu zonu oko sebe, može se očekivati postupna stabilizacija tečajeva u regiji. To znači da bi indonezijske dugoročne stope trebale postupno konvergirati prema kineskim stopama, što predstavlja priliku za zaradu.

Problem monetarne baze i devalvacija

Rast monetarne baze dolara brži je od rasta američkog gospodarstva, što se naziva monetarnom devalvacijom. To se može usporediti s obrazovnim sustavom. Zamislite da postoji diploma iz matematike i da, umjesto da se održi kvaliteta, odlučite jednostavno povećati broj diploma smanjenjem kriterija. Sada imate tisuću ljudi s diplomom umjesto stotinu, ali njihova stvarna kompetencija nije ni približno ista. Ako proizvodite vrijednost 100, a količinu novca 200, to znači da vaš novac ne vrijedi puno.

Posljedice za tržišta su jasne. Globalni dug iznosi otprilike 1500 bilijuna, dok tržište dionica vrijedi oko 1000 bilijuna. Dakle, tržište obveznica je 50 posto veće od tržišta dionica. Normalan ulagač ne može držati gotovinu u eurima jer bi to bilo nerazumno. Ne može držati francuske obveznice iz istog razloga. To ostavlja samo dvije vrste imovine koje se mogu kupiti bez rizika od potpunog gubitka, a to su dionice i zlato. Strukturno gledano, dionice i zlato nastavit će rasti u odnosu na obveznice.

Kraj portfelja 60/40

Tradicionalni portfelj s 60 posto dionica i 40 posto obveznica prestao je funkcionirati. Taj pristup bio je učinkovit tijekom 40 godina niske inflacije kada su dionice i obveznice bile negativno korelirane. Kada bi jedna klasa imovine rasla, druga bi padala, i obrnuto. Međutim, u razdoblju inflacije i monetarne devalvacije obveznice prestaju biti atraktivne.

Tijekom 1970-ih, razdoblja visoke inflacije, ulagač s portfeljem 60/40 izgubio je 40 posto kapitala u realnim terminima tijekom deset godina. S druge strane, onaj tko je imao 60 posto u dionicama i 40 posto u zlatu prošao je izvrsno. Ideja da je 60/40 vječan pristup funkcionira samo ako središnje banke ne rade gluposti. U Kini se još uvijek može koristiti takav portfelj, ali u Francuskoj to više nema smisla.

Francuska dužnička zamka

Francuska se nalazi u onome što se nekad jednostavno zvalo financijska piramida. Država posuđuje kako bi platila kamate na dug, što znači da dug raste još brže. Čeka se da nitko ne primijeti. Francuska ima primarni deficit, što znači deficit prije plaćanja kamata na dug. To je znak da je situacija kritična.

Ako dug raste 5 do 6 posto godišnje, a bogatstvo raste samo 2 posto, eksponencijalne krivulje će se nužno sukobiti i problem je neizbježan. Pitanje je samo kada.

Prijedlog proračuna za 2026. godinu pokazuje da su prihodi od PDV-a pali za 10 milijardi eura. PDV je prvi izvor prihoda države, a pad prihoda jednostavno znači da ljudi manje kupuju. Potrošnja pada, trgovine se zatvaraju. Čak i u prestižnim dijelovima Pariza svaka druga trgovina je zatvorena.

Predložene mjere poput poreza na neproduktivno bogatstvo ili povećanja doprinosa neće riješiti problem. U cijeloj povijesti ne postoji niti jedan primjer zemlje koja je vratila proračun u ravnotežu povećanjem poreza. Jedini način jest smanjenje rashoda. To su uspješno napravili Jean Chrétien u Kanadi, Margaret Thatcher u Engleskoj i sada Javier Milei u Argentini, koji je ukinuo 25 ministarstava i sveo ih na samo sedam. Francuska ima 34 ministarstva i više od tisuću raznih agencija i vijeća koja koštaju oko 30 milijardi eura godišnje.

Azijski boom i prilike za ulagače

Događa se fenomen golemih razmjera. Više nije potreban dolar za kupovinu nafte. Monopol dolara u naftnoj trgovini je završen. To mijenja sve jer su Sjedinjene Države kontrolirale svijet kroz dolar. Ako niste mogli dobiti dolare, niste mogli kupiti naftu.

Rat u Ukrajini pokrenuo je nešto neočekivano. Europljani su rekli Rusima da izlaze iz sustava i da im više neće ništa kupovati. Rusija je prije prodavala Nijemcima na jednoj strani i Kinezima na drugoj. Svi su mislili da će postati kineska kolonija i biti prisiljeni popustiti. Ali Rusi su izvrsni šahisti. Izgradili su ogromne vertikalne linije od Murmaнска do Indije, kanale, ceste i infrastrukturu. Po prvi put u ljudskoj povijesti sve sirovine sjeverene Azije stižu u južnu Aziju kopnom, a ne morem. Amerikanci to ne mogu spriječiti, a plaća se u lokalnim valutama.

To znači da će uslijediti nezamisliv boom u Aziji, a centar tog booma bit će Hong Kong. Jer se taj trgovina sigurno neće voditi u dolarima. Kina ima mudru postavku s dvije valute, juanom i hongkonškim dolarom, te financijskim centrom denominiranim u hongkonškim dolarima. Za petnaest godina Hong Kong će dominirati svjetskim financijama. Ono što se dogodilo automobilskoj industriji dogodit će se i Wall Streetu.

Za mlade ulagače to znači da trebaju gledati prema istoku. Velike francuske industrijske kompanije poput Air Liquidea, Schneidera i Saint-Gobaina bit će dio tog azijskog rasta. Europski industrijski indeks pokazuje da francuske industrijske kompanije čine 26 posto, dok njemačke čine samo 21 posto. Francuski industrijski aparat je zapravo veći od njemačkog, ali te kompanije nemaju tvornice u Francuskoj jer tamo nisu mogle zarađivati. Orijentirane su na međunarodno tržište.

Hong Kong kao model

Hong Kong predstavlja ono što država ne bi trebala biti, a ipak sve funkcionira savršeno. Nema prirodnih resursa, ništa ne bi trebalo raditi, ali sve radi fantastično jer vlast ostavlja ljude na miru. Bolnice, luka, javni prijevoz, sve je čisto, sigurno i efikasno.

Nema zakona o radu, postoji samo ugovorno pravo. Ako postoji problem, rješava se pred trgovačkim sudovima. Prije dvadeset godina bilo je 5000 Francuza u Hong Kongu, danas ih je 20000, više nego Britanaca. To je domovina poduzetnika. Nema sigurnosne mreže, ali to nevjerojatno motivira ljude da nauče plivati.

Banke Hong Konga predstavljaju odličnu investiciju jer će profitirati od nadolazećeg azijskog booma. Čak i lošim bankarima bit će teško ne zaraditi novac u takvom okruženju.

Kineske carine i američka strategija

Američki imperij je u raspadu. Više nemaju monopol nad energijom, rusko oružje pokazalo se kvalitetnijim, gubiti će rat u Ukrajini. Kada imperij propada, zadatak velikog nacionalnog lidera jest izvući naciju iz propadajućeg imperija. To je ono što pokušava napraviti Trump.

Problem je sljedeći. Gotovo sve središnje banke u svijetu trebale su devizne rezerve u dolarima za kupovinu energije. Danas više ne trebate dolare za energiju, ali postoji 5000 milijardi dolara rezervi u središnjim bankama koje više ne služe ničemu. Trumpov izazov jest kako vratiti tih 5000 milijardi u Sjedinjene Države bez izazivanja kataklizme.

Strategija uključuje visoke carine kako bi se prisililo strane proizvođače da premjeste proizvodnju u SAD. To donosi kapital. Zatim se promoviraju američka tehnološka postignuća, posebno umjetna inteligencija, kako bi strani kapital ulagao u kompanije poput Nvidie. Može funkcionirati, ali bit će izazovno.

Umjetna inteligencija i tržišna realnost

Paradoks umjetne inteligencije leži u tome što Nvidia, čija vrijednost prelazi 5000 milijardi dolara, zapravo ne proizvodi čipove. To radi TSMC, tajvanska kompanija udaljena samo 100 kilometara od Kine. Međutim, Kina nikada neće napasti Tajvan iz nekoliko razloga.

Geografski, Tajvan je niz litica s obzirom na Kinu, sa samo tri plaže pogodne za iskrcavanje. Invazija bi bila izuzetno teška. Osim toga, u posljednjih 500 godina Kina nikada nije započela rat. U kineskoj hijerarhiji na vrhu je mandarin, zatim trgovac, pa poljoprivrednik, a na samom dnu vojnik. Kinezi nemaju veliko poštovanje za vojsku.

Na pitanje o crvenim linijama prema Tajvanu, tadašnji tajvanski ministar vanjskih poslova objasnio je da Kina ima dvije crvene linije. Ako Tajvan razvije nuklearno oružje, Kina će odmah intervenirati. Ako Tajvan proglasi neovisnost, reakcija će također biti trenutna. Ali dok se prihvaća da će Tajvan i Kina jednog dana biti zajedno, bez da se određuje kada, stvari funkcioniraju.

Osim toga, Kinezima je puno jeftinije kupiti sve inženjere iz TSMC-a i odvesti ih u Shanghai nego započinjati rat.

Što se tiče valuacija, tržište dionica ne nalazi se na povijesnim maksimumima ako se mjeri u zlatu. Naprotiv, mjereno zlatom, dionice su na minimumima.

Povratak industrije

Sljedećih petnaest godina donosi povratak industrijske ekonomije nakon ere tehnologije. Postoje dvije vrste rasta. Postoji rast kroz izume, schumpeterijanski rast i rast kroz bolju upotrebu rada i kapitala, ricardijanski rast. Posljednjih 15 godina zarađivalo se samo na schumpeterijanskom rastu. Sljedećih 15 godina bit će ricardijanski.

Ako želite povezati polovicu čovječanstva u radijusu od 4000 kilometara oko Hong Konga, govorimo o 52 posto svjetske populacije, 80 posto rasta i oko 85 posto globalne štednje. Za to su potrebna gigantska ulaganja koja će ovisiti o već napravljenim izumima, ali će zahtijevati inženjere za implementaciju.

Savjet za mlade u Francuskoj je jasan. Ako želite ostati u Francuskoj, studirajte Sciences Po. Ako se želite iseliti, studirajte inženjerstvo. Financije više nisu prioritet.

Globalno vodstvo i nova ravnoteža moći

Svjetsko vodstvo u sljedećih deset godina neće biti u Washingtonu niti isključivo u Pekingu. Formirat će se trijumvirat između Moskve, Pekinga i Delhija. To će biti prva promjena nakon vrlo dugog vremena gdje dominantne sile kontroliraju kopno, a ne more.

U geopolitici ili dominirate morem ili dominirate Azijom. Prelazimo s dominacije morem, koja je pripadala Britancima pa zatim Amerikancima, na dominaciju kopnom od strane ova tri partnera. To će promijeniti sve.

Zaključna poruka

Najveća prijetnja nisu ni dug ni demografija. Najveća prijetnja su loši političari. Za sve koji razmišljaju o investiranju vrijedi jednostavna životna filozofija. Život je kratka bolest i završit će loše. Zato nikada ne treba dopuštati ograničavanje vlastite slobode i nikada se ne treba dosađivati. Ako se dosađujete, radite nešto drugo.

Za ulagače početke preporuka je odabrati desetak vrijednosti koje nemaju veze s državom. To nije jednostavno jer, primjerice, farmaceutske kompanije ovise o državi. Dakle, deset industrijskih vrijednosti koje su orijentirane na azijski rast, uz određenu alokaciju u zlatu, predstavlja temelj zdravog portfelja za nadolazeće godine.

Svijet se mijenja brže nego ikada. Oni koji razumiju te promjene i pozicioniraju se u skladu s njima imaju priliku ne samo sačuvati nego i značajno uvećati svoje bogatstvo. Ključ je gledati izvan granica vlastite zemlje i prepoznati gdje se stvara stvarna vrijednost.