Kako se pljačkaju države – Britanski političar i pedofil godinama trgovali povlaštenim informacijama

Otkriće dokumenata o vezama britanskog lorda Petera Mandelsona sa seksualnim zločincem Jeffreyjem Epsteinom razotkrilo je šokantan mehanizam korupcije na najvišim razinama vlasti. Riječ je o sustavu u kojem su povlaštene, tržišno osjetljive informacije, o kojima se odlučuje u kabinetima premijera i ministarstava, cijelo desetljeće curile privatnoj financijskoj mreži, omogućujući joj zaradu od milijardi eura na račun krhkih nacionalnih ekonomija.

Dok su obični građani snosili posljedice financijskih kriza, uski krug pojedinaca tajno je pljačkao tržišta. Slučaj Grčke, kao i dokazi o Mandelsonovim aktivnostima, nisu izolirani incidenti, već otkrivaju pravilo i mehanizam koji je, prema svemu sudeći, bio globalna pojava.

Britanski političar i pedofil – Razmjena tajni koja je pomicala tržišta

Suradnja Petera Mandelsona, jednog od najmoćnijih britanskih političara svoje generacije, s Jeffreyjem Epsteinom daleko je premašivala socijalne kontakte. Nedavno objavljeni dokumenti i e-poruke pokazuju da je Mandelson, dok je 2009. i 2010. godine obnašao dužnost ministra za gospodarstvo u laburističkoj vladi Gordona Browna, s Epsteinom redovito razmjenjivao državne tajne koje su imale neposredan utjecaj na financijska tržišta. Ta je komunikacija bila izravna i operativna.

Ključan je trenutak nedjelja, 9. svibnja 2010., kada je Mandelson obavijestio Epsteina o detaljima plana spašavanja eurozone vrijednog 500 milijardi eura. Ta je informacija službeno objavljena tek sljedećeg dana, u ponedjeljak. Epstein je tako imao gotovo cijeli dan da, zajedno sa svojom mrežom, otvori financijske pozicije temeljene na toj informaciji prije nego što je ona postala javna i pomaknula cijene dionica i valuta. Ovo nije bio jedini primjer.

E-poruke pokazuju i da je u lipnju 2009. Mandelson Epsteinu proslijedio povjerljivi dokument koji je ocrtavao političke opcije za jačanje javnih financija Ujedinjenog Kraljevstva, uključujući i prodaju državne imovine u vrijednosti od 20 milijardi funti. U prosincu iste godine, dok se najavljivala vladina namjera da oporezuje bonuse bankara, Mandelson je Epsteinu pisao da “jako pokušava” promijeniti tu politiku, a Epstein mu je savjetovao da glavni izvršni direktor banke JP Morgan, Jamie Dimon, “prijeti” Ministarstvu financija. Mandelson je kasnije za BBC izjavio da su sve banke u to vrijeme zauzimale sličan stav te da su njegovi razgovori u vladi odražavali stajalište cijelog sektora, a ne pojedinca.

Dokumenti također upućuju na to da je Epstein u razdoblju od 2003. do 2004. godine izvršio tri isplate od po 25.000 dolara (ukupno 75.000 dolara) na bankovne račune povezane s Mandelsonom ili njegovim tadašnjim partnerom. Mandelson je izjavio da “nema zapisa niti sjećanja” da je primio te iznose te dovodi u pitanje autentičnost dokumenata. Međutim, priznao je da je njegov suprug, Reinaldo Avila da Silva, dobio zajam od 10.000 funti od Epsteina 2009. godine za tečaj osteopatije, u vrijeme kada je Mandelson bio visoki ministar, a Epstein je među ostalima lobirao kod njega o važnim političkim pitanjima.

Grčka nije bila spašena; bila je žrtva: Mehanički raspad jedne nacije

Informacija o paketu spašavanja eurozone iz svibnja 2010. nije bila apstraktna tržišna vijest. Bila je to informacija o sudbini Grčke i njezinih građana. Kada je Mandelson dijelio tu informaciju s Epsteinom, zapravo je otkrio ključni detalj o jednoj od najvećih financijskih operacija u novijoj europskoj povijesti, koja je bila osmišljena da zaštiti euro i banke izložene grčkom dugu. Prema mehanizmu koji je tada pokrenut, grčki narod ostao je da snosi posljedice do 2064. godine, kako navode neki dokumenti.

Kriza je Grčku prisilila na ogromne privatizacije državne imovine pod nadzorom međunarodnih vjerovnika. Procjene o prihodima od tih prodaja varirale su od početnih, nerealnih 50 milijardi eura do skromnijih ciljeva od 20 milijardi eura kroz sedam godina. Međutim, zbog pritiska i očaja, prodaje su se odvijale po znatno nižim cijenama, zapravo kao rasprodaje nacionalnog blaga. Kao što je bivši grčki zastupnik u Europskom parlamentu, Theodoros Skylakakis, 2013. godine komentirao za BBC: “Svi znaju da je prodavatelj u nevolji, pa jednostavno nema dovoljno kupaca… Kupac će biti u poziciji da ‘muze’ tu imovinu.”

Primjer prodaje 33% udjela u nacionalnoj kladionici OPAP za 700 milijuna eura 2013. godine ili propala prodaja državne plinske tvrtke Depa pokazuju koliko je proces bio problematičan i koliko je država bila u podređenom položaju. Mandelsonova informacija iz svibnja 2010. omogućila je mreži oko Epsteina da unaprijed otvori svoje financijske oklade *protiv* grčke ekonomije ili da profitira na njezinu padu. Dok su banke (posebice francuske) bile zaštićene od gubitaka, a međunarodni fondovi ostvarivali profit, stvarni teret krize prešao je na grčke građane kroz recesiju, rezove i gubitak suvereniteta.

Od e-pošte do istrage: Kako se ruši zid povlaštenosti

Nakon što su ovi dokazi isplivali u javnost, politički i kazneni odgovor bio je brz i oštar. Liberalni demokrati, preko svoje zastupnice i zamjenice čelnice Daisy Cooper, pozvali su britansku financijsku regulatornu agenciju (Financial Conduct Authority, FCA) da hitno pokrene istragu protiv Petera Mandelsona zbog mogućeg trgovanja na temelju povlaštenih informacija. Cooper je u pismu istaknula da je “ključno” utvrditi jesu li Mandelson ili osobe kojima je dijelio informacije profitirale od pristupa “tržišno osjetljivom i povjerljivom materijalu”.

Ističući ozbiljnost optužbi, Cooper je napisala: “Nijedna osoba, bez obzira na njezin status ili bivšu dužnost, ne smije smjeti kompromitirati integritet britanskog financijskog sustava tretirajući povjerljive državne informacije kao privatnu robu”. Metropolitanska policija već je pokrenula vlastitu kaznenu istragu protiv Mandelsona zbog navoda da je prosljeđivao tržišno osjetljive e-poruke Epsteinu.

Pod pritiskom, Peter Mandelson podnio je ostavku na mjesto ambasadora Ujedinjenog Kraljevstva u SAD u rujnu 2025., nakon što su prve informacije o njegovim vezama s Epsteinom izašle na vidjelo. Nedavno je, u veljači 2026., napustio Laburističku stranku i podnio ostavku na mjesto u Domu lordova. Trevor Phillips, novinar Sky Newsa i Mandelsonov prijatelj od pola stoljeća, oštro je komentirao: “Želim reći Peteru da je bio, u najboljem slučaju, naivan i budalast, a u najgorem pohlepan i dvoličan… Za Petera Mandelsona, ovo je kraj”.

Također raste pritisak da se i princ Andrew i lord Mandelson pojave da svjedoče pred Kongresom SAD-a u okviru istrage o mreži Jeffreyja Epsteina. Mandelson se u medijima ispričao žrtvama Epsteina, rekavši da je bio “u krivu” što je nastavio druženje s njim nakon njegove osude 2008. godine, te je izrazio “žaljenje što ga je uopće poznavao”.

Globalni obrazac i mjehurići povlaštenih informacija – Zašto se sustav ne može kontrolirati

Slučaj Grčke i Mandelsona nije usamljen. Sličan se obrazac javlja i u Hrvatskoj, gdje je, prema primjeru iz izvornog materijala, bivša političarka Martina Dalić kupovala dionice tvrtke koju je kontrolirala, a sve je završilo tek opomenom. Ova paralela, iako manjeg razmjera, ukazuje na isti temeljni problem: sposobnost pojedinaca na pozicijama moći da iskoriste informacijsku asimetriju za osobnu korist, dok sustav kontrole pokazuje zatupljujuću neučinkovitost.

Mehanizam je uvijek isti: stvara se “mjehur” povlaštenih informacija. Unutar tog mjehura, mreža ljudi – političara, visokih državnih dužnosnika, bankara i financijera – razmjenjuje informacije koje su izvan dosega javnosti i regulatora. Te informacije nisu samo “vruće dionice”; one su strateški podaci o državnim intervencijama, poreznim politikama, spašavanju banaka ili makroekonomskim pomacima. Kada takva informacija iscuri iz kabineta premijera, ona postaje najmoćnije financijsko oružje na planeti. Omogućuje da se milijarde eura prebace s jednog računa na drugi u trenu prije nego što tržište ima priliku reagirati.

Europski proračunski i kohezijski mehanizmi, koliko god bili dobronamjerni, također stvaraju ogromne količine novca i informacija koje mogu postati meta takvih mreža. Trenutni višegodišnji financijski okvir EU-a (2021. – 2027.) u kombinaciji s instrumentom NextGenerationEU čini paket od preko 2 trilijuna eura. Hrvatski Nacionalni plan oporavka i otpornosti dio je tog mehanizma, a upravljanje tim sredstvima je složeno. Transparentnost je ključna, a upravo je ona izostala u slučaju Mandelsona i Epsteina.

Europska komisija predložila je i novi, ambiciozni proračun za razdoblje 2028. – 2034. vrijedan gotovo 2 bilijuna eura, s ciljem da Europa postane “neovisnija, prosperitetnija, sigurnija”. No, svaki mehanizam raspodjele velikih sredstava otvara i prostor za zlouporabu ako ne postoji stvarna, neovisna kontrola. Sustav podijeljenog upravljanja fondovima EU u Hrvatskoj, gdje nacionalna tijela upravljaju sredstvima prema propisima poput Pravilnika o korištenju sredstava Europske unije, oslanja se na integritet pojedinaca i institucija. Mandelsonov slučaj pokazuje koliko taj integritet može biti krhak na najvišim razinama.

Zlo je već učinjeno i to više nema spasa

Razotkrivanje Mandelsonovih veza s Epsteinom nije samo skandal o jednom političaru. To je dokaz o postojanju globalnog sustava korupcije koji je djelovao desetljećima. To je sustav u kojemu su se sudbine nacija, poput Grčke, mogle koristiti kao zalog za financijske oklade malog broja pojedinaca. Zaustavljanje ovakvih praksi zahtijeva radikalnu promjenu.

Imamo i mi svoje Mandelsone u obliku Martine Dalić i sličnih. To je uhodan globalni sustav pljačke naroda. Međutim, to nije vrh piramide. Ovo je klasična klošarija, koje se zna nuditi i slušati.

Vrh piramide moći je nevidljiv i nedodirljiv, ali postoji. Nešto kao crna rupa u Svemiru. Znamo ili vjerujemo da postoji, ali je ne vidimo. Organizator svjetske financijske pljačke izgradio je fantastično robovlasničko društvo, gdje roblje bez glave luta i prolijeva krv.

Jučer smo u članku pokušali objasniti što je veće ili manje zlo. Stoka sitnog zuba nije pročitala dalje od naslova. Pjena je na ustima, mrak u glavi. S takvima se ne pravi budućnost na temelju racionalosti. Racio je mrtav, spašavaj se tko može.