Odluka o ograničavanju vojne verzije Starlinka nije pala u Kijevu ni u Moskvi, nego u krugu jednog čovjeka koji nije ni državni dužnosnik ni zapovjednik — a upravo to je srž problema.
Elon Musk osobno je, prema istraživanju Wall Street Journala objavljenom 20. listopada 2026., naredio usporavanje Starshielda, vojne inačice Starlinka o kojoj ovisi ukrajinska vojska. Odluka je, piše list, izazvala paniku u Kijevu i zbrku u administraciji Donalda Trumpa. Nekoliko dana ranije Reuters je odgovornost smjestio u Bijelu kuću — dvije verzije istog događaja ne mogu istovremeno biti istinite.
Tehnička strana je jednostavna i brutalna. U noći s 13. na 14. listopada SpaceX je ograničio brzinu kretanja terminala: iznad otprilike 160 kilometara na sat veza se prekida. Savjetnik ukrajinskog predsjednika Serhii Beskrestnov potvrdio je da su neki jurišni i presretački dronovi time postali praktički beskorisni. Ukrajinske snage, naglašava WSJ, nisu bile unaprijed obaviještene.
Tri verzije, nijedan potpis
Musk je 14. listopada odgovornost prebacio na američku vojsku i, u konačnici, na predsjednika. Trump je zanijekao da je on naredio ograničenja. Reuters je dan kasnije, pozivajući se na dva američka i jednog zapadnog dužnosnika, tvrdio da je nalog došao iz Bijele kuće — bez imena. Telegraph je 16. listopada dodao treću varijantu, na temelju četiri izvora: Musk je ideju predložio Trumpu, a Trump je pristao.
Državni tajnik Marco Rubio nazvao je tvrdnju o nalogu iz Bijele kuće „kategorički netočnom” i ustvrdio da je usluga vraćena na prijašnju razinu — što Kijev osporava. Tri institucije, tri različita odgovora, nijedan potpisani dokument. U pitanju je oružje o kojem ovisi obrana cijele jedne države, a o njegovoj upotrebi odlučuje privatna kompanija.
Što se zapravo kažnjava
Kontekst je jasan: Kijev tjednima pojačava udare dronovima na ruske rafinerije dizela, a i Musk i Trump javno su izrazili bijes zbog tih napada. Trump ih optužuje da dižu cijene energije. Ako je ograničenje Starshielda odgovor na ukrajinske udare, onda nije riječ o tehničkoj mjeri nego o političkoj poruci isporučenoj preko privatnog vlasnika infrastrukture.
To je pitanje koje nijedna od tri verzije ne postavlja: tko uopće ima pravo pritiskom na gumb onesposobiti oružani sustav saveznika? Musk nije izabran ni od koga, a njegova satelitska mreža postala je strateška infrastruktura Zapada. U Hrvatskoj se o sličnoj ovisnosti o stranom privatnom kapitalu u ključnim sustavima gotovo ne raspravlja — od telekomunikacija do energetike — a lekcija iz Ukrajine jest da vlasništvo nad infrastrukturom jest politička moć, ma koliko se to nazivalo tržištem.
Europska unija najavljuje ubrzanje projekta vlastitog svemirskog giganta kao protuteže SpaceX-u. To je ispravan smjer, ali dolazi godinama prekasno i s istim problemom: ovisnost se seli s jednog privatnika na drugog. Dok se ne uspostavi javna kontrola nad sustavima od nacionalnog interesa, odluke o ratu i miru donosit će se u upravnim odborima, daleko od birača i daleko od bilo kakvog nadzora.
3 komentara
Washington i oligarsi ne Kijev.
To je sve pretvaranje za internet junkie.
O Ukrajini odlučuju oni koji odlučuju o Musku odnosno o subvencijama američke vlade Muskove korporacije Tesls za civilstvo i SpaceX za vojsku.
Ali nije važno, jer je važno to da se o Musku priča i da na internetu već čekaju priče za internet junkie koji spremno čekaju šut ka junkiei koji su na horsu.
A sad sve je stvar kako se gleda, je li problem u ovisnicima, dilerima, Musku ili u nevidljivima 🙃🙃🙃
Sve je to u funkciji spašavanja vojnika Putina. Kada je Putinu zaprijetio Wagner, spasio ga je Biden. Sada je Putin zaglavio u Donbasu i dalje ne može bez ogromnih žrtava, a plaćenika je nestalo. Zatim se posvetio osvetničkom bombardiranju, a svima je postalo jasno da Rusiji prijeti protuudar po energetskoj infrastrukturi, koji bi za Rusiju bio fatalniji u odnosu na takve udare u Ukraini. Zato je u svrhu povratka ravnoteže, trebalo sabotirati Ukrainu. Međutim, to je sada izložilo Trumpa, pred međuizbore za Kongres i Senat. Također, pokazalo se, kao kod Putina koji nije uspio kod Ukraine, tako ni Trump nije uspio na Bliskom istoku. I sada čeka neizbježne posljedice u vidu poraza na izborima. Što onda dovodi Putina pred loš položaj pred Kinezima, koji su umrli od smijeha na ideju da USA, Rusija i Kina vode pregovore o budućnosti Ukraine. Sto bi uopće najveća industrijska sila svjeta i ujedno druga vojna sila imala pregovarati o Ukraini kada ima obostranu korist, izvozi i u Rusiju i u Ukrainu.