Novi američki veleposlanik u Turskoj Tom Barrack javno je priznao da Izrael okupira sirijsku Golansku visoravan, suprotno rezolucijama UN-a i međunarodnom pravu, čime je otvoreno odstupio od službene politike vlastite vlade.
Tom Barrack, kojeg je predsjednik Donald Trump imenovao za veleposlanika u Ankari, time je došao u izravan sukob sa stavom Washingtona koji je još 2019. godine priznao izraelski suverenitet nad tim područjem. Njegova izjava posebno je zanimljiva jer dolazi od čovjeka koji je desetljećima bio blizak Trumpov suradnik i jedan od najvećih donatora njegovih kampanja.
Golanska visoravan, strateška visoravan koja razdvaja Izrael i Siriju te dominira nad južnim Libanonom, pod izraelskom je okupacijom od Bliskoistočnog rata 1967. godine. Izrael je teritorij naknadno anektirao, no taj potez nikada nije priznala međunarodna zajednica. Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 242 izričito poziva Izrael na povlačenje s Golana te iz Gaze i Zapadne obale.
Priznanje koje otvara pitanja
Barrackove riječi dolaze u osjetljivom trenutku za američko-turske odnose. Ankara se godinama zalaže za poštivanje međunarodnog prava na Bliskom istoku i često kritizira izraelsku okupaciju palestinskih teritorija. No pitanje koje se nameće jest koliko je ovo iskreno Barrackovo uvjerenje, a koliko diplomatski ustupak Turskoj u nastojanju da se poboljšaju odnosi dviju saveznica unutar NATO-a.
Na Golanu danas živi oko 20.000 izraelskih doseljenika, dok preostalih 26.000 autohtonih stanovnika čine uglavnom Druzi koji se i dalje identificiraju kao Sirijci. Ta demografska slika dodatno komplicira svaki pokušaj rješenja, a izraelska vlada posljednjih godina intenzivira naseljavanje tog područja unatoč međunarodnim osudama.
Kontradikcija koja razotkriva dvoličnost
Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da se ista administracija koja šalje svog veleposlanika da prizna nezakonitost okupacije istovremeno zalaže za jačanje izraelske vojne prisutnosti na tom području. Prošle je godine Pentagon odobrio prodaju oružja Izraelu vrijednu više milijardi dolara, što izravno podupire održavanje okupacije koju je Barrack upravo javno osudio.
Postavlja se i pitanje što ova izjava znači za budućnost američke vanjske politike na Bliskom istoku. Ako veleposlanik jedne od najutjecajnijih zemalja svijeta javno priznaje da njegova vlada podržava kršenje međunarodnog prava, koliko još dugo će druge države morati šutjeti o dvoličnosti Zapada kada je riječ o izraelskoj okupaciji? Barrackova izjava možda je samo jedan čovjekov iskaz, ali otvara vrata mnogo širim pitanjima o tome tko zapravo definira pravdu u međunarodnim odnosima.