Izraelski premijer Benjamin Netanyahu čestitao je američkom predsjedniku Donaldu Trumpu na novom paketu sankcija protiv Irana, koje je administracija nazvala “ekonomskim danom D”.
U objavi na društvenoj mreži X, Netanyahu je pozdravio potez Washingtona poručivši kako SAD “opravdano naplaćuje visoku cijenu toj okrutnoj diktaturi i onima koji pomažu njezinu daljnju agresiju”. Čestitke su upućene i ministru financija Scottu Bessentu, glavnom arhitektu najnovijih mjera.
Sankcije kao politički signal
Novi paket restrikcija dolazi u trenutku kada se Bliski istok nalazi na rubu šireg sukoba. Dok administracija u Washingtonu sankcije prodaje kao diplomatsko oružje, postavlja se pitanje koliko one stvarno mijenjaju odnose snaga u regiji ili su tek simbolična gesta pred nadolazeće izbore u SAD-u.
Povijest pokazuje da sankcije protiv Teherana rijetko postižu deklarirane ciljeve. Iran je desetljećima pod različitim stupnjevima embarga, a njegova regionalna prisutnost nije oslabila. Naprotiv, zemlja je razvila vlastite kanale trgovine i vojne suradnje s državama koje ne sudjeluju u američkim sankcijama.
Tko plaća cijenu
Ono što izostaje iz službenih priopćenja jest stvarni učinak sankcija na obične građane Irana. Dosadašnja iskustva pokazuju da ekonomske mjere najteže pogađaju upravo one slojeve društva koji nemaju utjecaja na politiku vlastite zemlje, dok se režim prilagođava i pronalazi alternative.
Zanimljivo je da se o sankcijama govori kao o “ekonomskom danu D”, aludirajući na savezničko iskrcavanje u Normandiji. No povijesna usporedba šepa — saveznici su 1944. imali konkretan vojni plan i snage na terenu, dok sankcije djeluju sporo i nepredvidivo. Pitanje koje nitko ne postavlja jest: što nakon sankcija? Ako one ne poluče željeni učinak, koja je sljedeća opcija?
Izraelska podrška ovim mjerama nije iznenađenje s obzirom na višegodišnje napetosti između Tel Aviva i Teherana. No činjenica da se čestitke upućuju u trenutku eskalacije sugerira da bi se diplomacija mogla pretvoriti u nešto daleko opasnije po cijelu regiju.