Što misle AfD i Sarah Wagenknecht o izraelskih zločinima

I AfD i Bündnis Sahra Wagenknecht kritiziraju način na koji tradicionalne njemačke stranke vode vanjsku politiku. Obje političke snage traže više diplomacije i protive se automatskom uvlačenju Njemačke u strane ratove. Međutim, kada je riječ o Izraelu, Gazi i palestinskoj državnosti, njihove se pozicije značajno razlikuju. AfD stavlja u prvi plan sigurnost Izraela i njemački nacionalni interes, dok Sahra Wagenknecht i BSW mnogo snažnije naglašavaju položaj Palestinaca, međunarodno pravo i prekid njemačkih isporuka oružja Izraelu.

Njemački odnos prema Izraelu desetljećima ima posebno mjesto u vanjskoj politici Savezne Republike. Angela Merkel je 2008. u izraelskom Knessetu sigurnost Izraela opisala kao dio njemačke Staatsräson — državnog razloga, odnosno temeljnog interesa Njemačke. Nakon Hamasova napada 7. listopada 2023. tu je formulaciju ponovno koristio i tadašnji kancelar Olaf Scholz. Sam pojam, međutim, nije pravno definirana obveza Njemačke da vojno intervenira u obrani Izraela, nego prije svega politička i povijesna doktrina povezana s njemačkom odgovornošću za Holokaust.

Upravo se prema toj tradiciji zanimljivo pozicioniraju dvije stranke koje se u drugim područjima nalaze izvan njemačkog političkog mainstreama — desni AfD i ekonomski lijevi, društveno konzervativniji BSW Sahre Wagenknecht.

AfD: pravo Izraela na postojanje, ali njemački interes na prvom mjestu

Službena politika AfD-a ne dovodi u pitanje postojanje Izraela. Naprotiv, zastupnički klub AfD-a u lipnju 2025. izričito je naveo da „odlučno stoji iza prava Izraela na postojanje“ te da Izrael ima legitimno pravo na sigurnost. U kontekstu sukoba Izraela i Irana AfD je također tvrdio da bi iransko nuklearno oružje predstavljalo prijetnju Izraelu, regionalnoj stabilnosti i Europi.

To AfD približava tradicionalnom njemačkom stavu prema Izraelu. Međutim, postoji važna razlika: AfD ne želi da njemačka podrška Izraelu automatski znači njemačko sudjelovanje u izraelskim ratovima.

Kada je 2025. eskalirao sukob Izraela i Irana, predsjednici AfD-a Alice Weidel i Tino Chrupalla zajednički su poručili da aktivno njemačko sudjelovanje u ratu nije u interesu Njemačke i Europe. Umjesto toga tražili su suzdržanost, diplomaciju i zaštitu Njemačke od mogućih posljedica sukoba poput novih migracijskih valova i terorističkih napada.

To dobro pokazuje temeljnu logiku AfD-ove vanjske politike: odnos prema Izraelu treba promatrati prvenstveno kroz njemački nacionalni interes.

AfD-ov vanjskopolitički glasnogovornik Markus Frohnmaier to je formulirao vrlo otvoreno u svibnju 2025., kritizirajući tadašnjeg ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula zbog većeg naglašavanja patnje palestinskog stanovništva. Prema Frohnmaieru, njemačka politika ne bi se trebala prvenstveno voditi sudbinom Palestinaca, nego vlastitim nacionalnim interesima. Kao jedan od glavnih njemačkih interesa naveo je sprečavanje novog migracijskog vala iz Gaze prema Europi.

Zbog toga AfD nije jednostavno moguće opisati kao stranku koja bi Izraelu dala „blanko ček“.

Oružje Izraelu: AfD-ova pozicija je složenija nego što izgleda

AfD istodobno zastupa dva načela koja mogu doći u međusobnu napetost. S jedne strane stranka se načelno protivi njemačkom izvozu oružja u aktivne ratne zone. S druge strane želi dobre strateške odnose s Izraelom.

To se jasno vidjelo u kolovozu 2025., kada je njemačka vlada ograničila određene isporuke oružja koje bi se moglo koristiti u Gazi. Frohnmaier je tada rekao da privremena obustava može biti u skladu s načelom AfD-a protiv izvoza oružja u ratna područja. Istodobno je predložio da Njemačka i Izrael srednjoročno razviju ravnopravnu obrambenu i tehnološku suradnju od koje bi korist imale obje države.

Drugim riječima, AfD nije protiv njemačko-izraelske vojne suradnje kao takve. Protivi se ideji da Njemačka bez posebne procjene šalje oružje izravno u aktivne ratove.

Tu dolazimo do velike razlike u odnosu na Sahru Wagenknecht.

Wagenknecht i BSW: priznanje Izraela, ali izrazito oštra kritika Netanyahuove politike

BSW također ne dovodi u pitanje izraelsko pravo na postojanje niti opravdava Hamasov napad od 7. listopada.

U službenom zahtjevu BSW-a pred Bundestagom iz 2024. Hamasov napad opisan je kao strašan masakr, a priznato je i legitimno pravo Izraela na samoobranu.

Ali BSW odmah povlači granicu: prema toj stranci, pravo na samoobranu ne daje izraelskoj vladi pravo na način vođenja rata kakav je uslijedio u Gazi. BSW je u Bundestagu tvrdio da izraelsko vođenje rata predstavlja teško kršenje međunarodnog humanitarnog prava i zbog toga je zahtijevao njemački embargo na izvoz oružja Izraelu.

To je bitno čvršća pozicija od AfD-ove.

Sahra Wagenknecht tijekom 2025. dodatno je zaoštrila retoriku. Izraelsku vojnu operaciju opisivala je kao rat koji se više ne može opravdavati samoobranom od Hamasa, a kasnije je za stanje u Gazi rekla da se radi o genocidu.

BSW stoga razdvaja Izrael kao državu od politike izraelske vlade Benjamina Netanyahua mnogo oštrije nego AfD.

Najveća razlika je Palestina

Možda najveća konkretna politička razlika između AfD-a i BSW-a odnosi se na palestinsku državnost.

BSW se zalaže za rješenje s dvije države. U programu stranke traže ozbiljne pregovore između Izraelaca i Palestinaca, a političari BSW-a otišli su i dalje te zatražili da Njemačka prizna neovisnu Palestinu u okvirima linija iz 1967., s Istočnim Jeruzalemom kao glavnim gradom.

Wagenknecht je također javno odgovorila potvrdno na pitanje treba li Njemačka priznati Palestinu. Uz to zagovara pritisak na izraelsku vladu te prekid njemačkih isporuka oružja.

AfD je znatno rezerviraniji.

Kada je Francuska 2025. najavila priznanje palestinske države, Frohnmaier je taj korak nazvao sadržajno pogrešnim, tvrdeći da palestinska područja u postojećem stanju nemaju potrebne karakteristike potpuno suverene države.

Kasnije je parlamentarni direktor AfD-a Bernd Baumann objasnio da AfD palestinsku državu ne isključuje zauvijek, ali da bi prije priznanja morali postojati stabilne državne institucije, sigurnost za Izrael, uklanjanje terorističkih organizacija poput Hamasa i mogućnost trajnog mirnog suživota.

Dakle, razlika se može vrlo jednostavno izraziti:

• BSW smatra da bi priznanje Palestine trebalo biti sredstvo koje može pomoći stvaranju političkog rješenja.
• AfD smatra da priznanje treba doći tek nakon što postoje uvjeti za održivu i sigurnu palestinsku državu.

Gaza je i primjer različitih političkih prioriteta

I AfD i BSW mogu kritizirati isti rat, ali razlog njihove kritike nije nužno isti.

Za Wagenknecht i BSW središnja pitanja su civilne žrtve, međunarodno humanitarno pravo, prekid rata, embargo na oružje i politička prava Palestinaca. BSW je još 2024. u Bundestagu službeno tražio obustavu njemačkih isporuka oružja Izraelu, a tu je politiku nastavio i tijekom 2025.

Kod AfD-a dominira drugačiji okvir: sigurnost Izraela, Hamas, njemački taoci, islamistički terorizam, migracije prema Europi i pitanje što je konkretno u njemačkom nacionalnom interesu. AfD može biti kritičan prema eskalaciji i odbijati njemačko sudjelovanje u ratu, a istodobno smatrati stratešku suradnju s Izraelom poželjnom.

Zbog toga bi bilo pogrešno zaključiti da su dvije stranke gotovo jednake samo zato što obje ponekad traže prekid eskalacije ili se protive slanju njemačkog oružja u rat.

Paradoks: AfD i BSW su blizu oko pitanja „Njemačka ne smije ratovati“, ali daleko oko samog Izraela

Na širem vanjskopolitičkom planu AfD i BSW imaju jednu važnu zajedničku crtu. Obje stranke snažno se protive pretvaranju Njemačke u aktivnu stranu u velikim međunarodnim sukobima i često zagovaraju diplomaciju umjesto daljnje vojne eskalacije.

To je posebno vidljivo kod rata u Ukrajini, ali djelomično i na Bliskom istoku.

AfD je, primjerice, tijekom izraelsko-iranskog sukoba pozivao na suzdržanost i odbacivao aktivno njemačko uključivanje. Wagenknecht pak čitavu svoju vanjskopolitičku filozofiju gradi oko protivljenja naoružavanju, ratnoj eskalaciji i njemačkim isporukama oružja u ratne zone.

Ali iza te prividne sličnosti stoje dva različita politička svijeta.

AfD polazi od nacionalnog interesa: Što Njemačka dobiva? Hoće li rat ugroziti njemačku sigurnost? Hoće li izazvati migracije? Treba li Njemačka riskirati vlastite interese zbog druge države?

Wagenknecht i BSW polaze od antiintervencionizma i kritike zapadne vojne politike: treba smanjiti isporuke oružja, prisiliti strane na pregovore, primjenjivati međunarodno pravo jednako na Rusiju, Izrael, SAD i druge države te Palestincima dati perspektivu vlastite države.

Zaključak: AfD je bliži Izraelu, BSW bliži palestinskoj državnosti
Najkraće rečeno, između AfD-a i BSW-a ne postoji spor oko toga smije li Izrael postojati. Obje političke snage priznaju Izrael i obje osuđuju Hamasov teror.

Prava podjela nastaje nakon toga.

AfD mnogo više naglašava sigurnost Izraela, borbu protiv Hamasa i islamizma te njemački nacionalni interes. Ne želi automatsku njemačku vojnu obvezu prema Izraelu i može podržati ograničenja izvoza oružja u konkretan rat, ali istodobno želi dobre političke, tehnološke i obrambene odnose s Izraelom. Prema brzom priznanju Palestine vrlo je skeptičan.

Sahra Wagenknecht i BSW mnogo su oštriji prema izraelskoj vladi. Njihov program uključuje prekid njemačkog izvoza oružja Izraelu, prekid rata u Gazi, snažniji pritisak na Netanyahuovu vladu, dvodržavno rješenje i priznanje palestinske države. Wagenknecht je u međuvremenu otišla i dalje od formalnih parlamentarnih zahtjeva BSW-a te izraelsku politiku u Gazi opisuje izrazima poput ratnih zločina i genocida.

Zato je preciznije reći da AfD zagovara proizraelsku, ali transakcijsku politiku zasnovanu na njemačkom nacionalnom interesu, dok BSW zagovara priznanje Izraela uz snažno propalestinsku korekciju njemačke vanjske politike i daleko veći pritisak na izraelsku vladu.

Njihova zajednička točka nije odnos prema Izraelu nego prije svega uvjerenje da Njemačka ne bi trebala automatski financirati, naoružavati ili se vojno uključivati u tuđe ratove. Na pitanju što bi konkretan mir između Izraela i Palestinaca trebao izgledati, AfD i BSW ipak ostaju prilično udaljeni.