Jadni Grci – Plaćaju visoku cijenu zbog saveza s Izraelom

Dok se Atena i Tel Aviv desetljećima grade strateško partnerstvo, domaća cijena tog saveza postaje sve vidljivija – od stanarina koje rastu do bijesa zbog oružja koje grčka vlada kupuje od Izraela usred rata u Gazi.

Izraelsko upozorenje vlastitim građanima da u Grčkoj ne ističu svoju nacionalnost pred protupalestinske prosvjede prošle je nedjelje bio rijedak potez. U zemlji koju su Izraelci godinama smatrali bliskim saveznikom, turističkom destinacijom i potencijalnim utočištem, takvo upozorenje odjeknulo je kao znak da se odnos hladi.

Rastuće stanarine, koje mnogi Grci pripisuju kupnji nekretnina od strane Izraelaca, sve glasnije negodovanje zbog izraelskih provokacija na propalestinskim skupovima te blisko prijateljstvo grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa s Benjaminom Netanyahuom – sve to podgrijava nezadovoljstvo.

“To je asimetričan odnos u kojem je jedna strana moćna, a druga nemoćna”, kaže Konstantinos Isychos, bivši zamjenik ministra obrane koji se protivi savezu. “Razvijati odnose s Izraelom dvostruko je samoubojstvo jer, ako genocid prođe nezapaženo i nekažnjeno, stvara kriminalni presedan koji se može ponoviti.”

Anketa Pew Research Centera iz 2026. pokazuje da se 65 posto Grka protivi partnerstvu, iako ga mnogi smatraju nužnim zlom zbog percipirane ekspanzionističke Turske. Na ulicama su protupalestinski prosvjedi znatno brojniji od proizraelskih.

Oružje umjesto bolnica i mirovina

Za dio Grka otpor prema toj suradnji sve je više povezan s novcem koji Atena troši na izraelsko oružje i nadzorne tehnologije. “Nikad nema novca za bolje bolnice, vatrogasne zrakoplove, vlakove ili mirovine”, kaže Iason Apostolopoulos, propalestinski aktivist i spasilac migranata. “Ali uvijek se nađe sredstava za kupnju Predatora i oružanih paketa od Izraela koji hrane vojni stroj što svakodnevno proizvodi okupaciju, smrt i aparthejid.”

Taj rastući otpor sada osjećaju i Izraelci koji su nekada u Grčkoj vidjeli privlačnu oazu od zemlje koju smatraju sve skupljom, nasilnijom i disfunkcionalnijom. Gotovo 100.000 Izraelaca napustilo je zemlju na više od tri mjeseca u 2025., što je treća rekordna godina zaredom. Iseljenici, uglavnom kritični prema Netanyahuovoj politici, kao glavne razloge navode stalnu prijetnju raketnih napada i visoke troškove života.

“Kupnja nekretnina u Grčkoj i na Cipru postala je sekularni odgovor na projekt naseljavanja”, objašnjava Ehud Eiran, izvanredni profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Haifi. “Dok je projekt ortodoksnih bio otići u planine i biti religiozan, projekt sekularnih je otići na Zapad i tamo kupiti nekretninu.”

Ono što je počelo kao diskretna vojna suradnja preraslo je u jedno od najvažnijih strateških partnerstava Izraela na Mediteranu. Grčka i Cipar pružaju Izraelu diplomatski i industrijski pristup Europskoj uniji, dok izraelskim snagama dopuštaju simulacije bombardiranja na terenu sličnom onom regionalnih protivnika.

Prekretnica je došla 2010. kada se bivši grčki premijer Yorgos Papandreou u moskovskom restoranu sudario s Netanyahuom i pozvao ga na večeru. No suradnja je postojala i ranije – grčka vojna hunta potajno je kupovala oružje od Izraela još 1960-ih, a odnosi su javno obnovljeni 2002. godine. Izraelski borbeni zrakoplovi počeli su koristiti grčki zračni prostor za obuku, što je Izraelu dalo važnu priliku za pripremu operacija na daljinu.

“Prosječan Izraelac ne zna da je lakoća kojom je njihovo zrakoplovstvo doletjelo do Teherana, uključujući dopunu goriva u zraku, rezultat obuke koju su imali priliku odraditi iznad Grčke”, kaže Angelos Raphael, prevoditelj i turistički vodič koji živi u Izraelu.

Postavlja se pitanje koje Atena izbjegava: koliko je grčka vlada spremna žrtvovati vlastiti suverenitet i javno zdravlje nacije na oltaru partnerstva čije posljedice sve više osjećaju obični građani? Dok se grčki premijer zaklinje u prijateljstvo s Netanyahuom, a njegova vlada nastavlja kupovati izraelsko oružje, sve je jasnije da cijena tog saveza ne pada na one koji ga donose – nego na one koji plaćaju stanarinu, čekaju bolničke preglede i gledaju kako im se zemlja pretvara u poligon za tuđe ratove.

Dok grčki premijer Kyriakos Micotakis produbljuje vojnu suradnju s Izraelom, cijena tog savezništva sve je vidljivija na ulicama Atene i Soluna. Grčka je u samo nekoliko godina postala jedan od najvećih kupaca izraelskog oružja u Europi, no istovremeno se suočava s rastućim nezadovoljstvom javnosti zbog izraelskog rata u Gazi i sve dubljeg upliva izraelskog kapitala u grčki teritorij.

Brojke govore same za sebe. Obrambeni proračun porastao je s 5,5 milijardi dolara u 2019. na više od osam milijardi godišnje, a planom do 2030. Atena namjerava potrošiti gotovo 28 milijardi eura na modernizaciju vojske. Središnji dio tog programa je Achilles Shield, sustav protuzračne obrane vrijedan tri milijarde eura koji će Grčku integrirati u izraelsku mrežu nadzora zračnog prostora na oba kraja Sredozemlja.

Strateška dubina ili ovisnost?

Izraelski ministar za dijasporu Amichai Chikli nedavno je jasno poručio da Izrael mora produbiti savezništva s Grčkom, Ciprom, UAE, Somalilandom i Indijom. Riječ je o mreži partnerstava koju je Benjamin Netanyahu nazvao “heksagonom saveza”, a koja je gotovo u potpunosti usmjerena na kontrolu strateških pomorskih prolaza. Maroko čuva Gibraltar, Grčka nadzire prilaz turskim tjesnacima, Somaliland je nasuprot Bab el-Mandebu, a UAE kontrolira Hormuški tjesnac.

No postavlja se pitanje koje Atena izbjegava: što Grčka dobiva, a što gubi u toj simbiozi? Analitičar Alexandros Itimoudis tvrdi da odnos Izraelu daje stratešku dubinu u istočnom Sredozemlju. No umirovljeni general-potpukovnik Konstantinos Loukopoulos upozorava da niti jedan sustav ne nudi potpunu zaštitu. “Pogledajte koliko su puta Željezna kupola ili Patriot probijeni iranskim projektilima”, kaže Loukopoulos.

Kritičari upozoravaju na dublji problem. Yaar Dagan, predavač međunarodnog prava na Sveučilištu Middlesex, podsjeća da izraelska industrija oružja svoj uspjeh duguje testiranju oružja na Palestincima. “Koja druga zemlja može dokazati da je svoje oružje testirala na tisućama ljudi na tisućama lokacija?”, pita Dagan. To je pitanje koje grčka javnost sve glasnije postavlja.

Tehnologija i nadzor

Suradnja se ne zaustavlja na konvencionalnom oružju. Grčka razvija umjetnom inteligencijom pokretanu zapovjednu mrežu koja će kombinirati podatke s grčkih radara i borbenih zrakoplova F-16 i F-35. Izraelski C4I zapovjedni centar spajat će signale s izraelskih ELM-2084 radara, a grčki stručnjaci sudjelovat će u koproizvodnji podmorničke bespilotne letjelice Plavi kit koja može ostati pod vodom mjesec dana.

Ono što zabrinjava jest pitanje nadzora. Izrael je odobrio prodaju sofisticiranih špijunskih programa poput Predatora i Pegasusa Grčkoj i Maroku, a moguće i Cipru. Softver navodno sadrži i skrivena vrata koja Izraelu omogućuju pristup presretnutim komunikacijama. Grčki građani sve češće govore o mekoj kolonizaciji, posebno nakon primjera u kojima su izraelski investitori blokirali pristup obali ili cijelim selima nakon kupnje imovine.

Benny Nathan, profesor na izraelskom Tehnionu, otvoreno kaže da Grčka ima velike mozgove, ali ih zbog korupcije ne uspijeva maksimalno iskoristiti. “Izrael želi iskoristiti te talente, što znači da Izrael dobiva mozgove, a Grčka know-how”, kaže Nathan. To je odnos u kojem se postavlja pitanje tko zapravo kontrolira ključne sigurnosne sustave zemlje članice NATO-a.

Dok Atena slavi modernizaciju vojske, a Bruxelles gleda na grčko-izraelsku suradnju kao na dopunu NATO arhitekturi, grčka javnost plaća cijenu. Sustav vrijedan tri milijarde eura bit će interoperabilan s NATO-ovim Link 16 komunikacijskim sustavom, što Grčku dodatno integrira u širu vojnu strukturu. No pitanje koje visi u zraku glasi: čija će biti ta obrana kada bude trebalo odlučiti o njezinoj uporabi?

Dok Izrael gradi mrežu savezništava na Mediteranu kako bi nadoknadio brze promjene u regionalnom okruženju, Grčka se sve više nalazi u središtu odnosa koje njeni građani sve glasnije propituju. Grčko-izraelsko savezništvo, nekoć hvaljeno kao strateški most prema istoku, danas postaje unutarnjepolitički teret.

Atena je godinama njegovala bliske veze s Tel Avivom, posebice u području energetike, obrane i tehnologije. Zajednički projekti poput plinovoda EastMed i redovite vojne vježbe trebali su učvrstiti grčki položaj u istočnom Mediteranu. No, dok se regionalne ravnoteže mijenjaju, a javnost sve kritičnije gleda na izraelsku politiku prema Palestincima, grčka vlada našla se u škripcu: kako zadržati strateško partnerstvo, a ne izgubiti povjerenje vlastitih birača?

Grčka javnost, za razliku od svojih političkih elita, nikada nije u potpunosti prihvatila ovaj savez. Povijesne veze s arapskim svijetom i snažan osjećaj solidarnosti s palestinskom stvari duboko su ukorijenjeni u grčkom društvu. Svaki novi sukob u Gazi ili Zapadnoj obali ponovno otvara pitanje opravdanosti grčkog zagrljaja s Izraelom, a vlada u Ateni sve teže objašnjava zašto se svrstala uz državu koju mnogi njeni građani smatraju odgovornom za kršenje međunarodnog prava.

Strateški interes ili politička naivnost?

Pristalice saveza ističu pragmatične razloge: energetska suradnja, razmjena obavještajnih podataka i zajedničko suprotstavljanje turskim pretenzijama u Egejskom moru. S te točke gledišta, Izrael je prirodni partner u nestabilnoj regiji. No, kritičari upozoravaju da Atena plaća visoku cijenu za taj savez — kako u diplomatskom smislu, tako i u očima vlastite javnosti.

Pitanje koje izvor ne postavlja, a koje se nameće, glasi: koliko je Grčka spremna žrtvovati svoj neutralni položaj i ugled u arapskom svijetu zbog odnosa koji možda neće preživjeti promjenu vlasti u Tel Avivu ili Washingtonu? Izraelska politika prema regiji nije monolitna, a grčko oslanjanje na jednu stranu moglo bi se pokazati kratkovidnim.

Povijest pamti slične slučajeve. Turska je desetljećima njegovala savezništvo s Izraelom, sve dok incident s brodom Mavi Marmara 2010. nije prekinuo te odnose preko noći. Grčka bi trebala naučiti iz tog iskustva. Oslanjanje na saveze koji nemaju širu društvenu potporu može biti opasno — ne samo za vladajuću elitu, nego i za dugoročne nacionalne interese.

Jaz između elite i građana

Ono što posebno zabrinjava jest jaz između grčke političke klase i običnih građana. Dok se diplomati i ministri kite zaslugama za jačanje odnosa s Izraelom, ulica pokazuje sve više simpatija prema palestinskoj stvari. Grčka javnost, tradicionalno osjetljiva na imperijalne nepravde s obzirom na vlastitu povijest pod osmanskom vlašću, ne može mirno gledati ono što se događa u Gazi.

Ako grčka vlada nastavi ignorirati taj otpor, riskira ne samo gubitak povjerenja birača, nego i stvaranje duboke podjele u društvu. Politička elita koja ne sluša svoj narod na kraju plaća cijenu na izborima — to je lekcija koju su mnoge vlade u Europi već naučile na teži način.

Atena bi se trebala zapitati je li joj važnije očuvati odnos koji joj donosi kratkoročne strateške koristi ili zadržati vlastiti društveni mir i vjerodostojnost u očima građana. Jer savezništvo koje nema domaću potporu nije savezništvo — ono je balast koji se prije ili kasnije mora baciti preko palube.