Uzorci kostiju 199 osoba iz južne i središnje Grčke otkrili su da je između pet i deset posto pripadnika svake proučavane zajednice rođeno izvan nje. Istraživači su analizirali omjere stroncijevih izotopa kako bi utvrdili gdje su ti ljudi proveli djetinjstvo, a rezultati su objavljeni u časopisu PLOS One.
Najzanimljiviji dio nalaza nije brojka, nego dob. Među djecom nije bilo stranaca, dok su osobe mlađe od 30 godina činile većinu onih koji su došli iz drugih sredina. To znači da se nisu selile cijele obitelji, nego uglavnom sami mladi ljudi.
Žene i muškarci podjednako pokretni
Ranija istraživanja pretpostavljala su da su u patrilinearnim društvima žene te koje prelaze iz zajednice u zajednicu, najčešće zbog udaje. Ova studija to ne potvrđuje.
Serena Sabatini s Göteborškog sveučilišta kaže da su brojke nestalih žena i muškaraca usporedive, što upućuje na to da je mobilnost pojedinca pokretalo više različitih čimbenika, a ne samo brak.
Jednako važan je i nalaz da se stranci pojavljuju i u skromnim i u bogato opremljenim grobovima. Imovinski status, dakle, nije određivao hoće li netko napustiti svoju sredinu. Selili su se i siromašni i moćni.
Što nam to govori o trgovini i mrežama
Brončano doba na Mediteranu obilježilo je širenje trgovačkih mreža i društvenih promjena. Ostaje nejasno u kojoj su mjeri ti kontakti uključivali i trajno naseljavanje stranaca unutar lokalnih zajednica.
Podatak da je postotak došljaka stabilan kroz različita razdoblja i lokalitete sugerira da mobilnost nije bila iznimka ni posljedica krize, nego ustaljeni dio života tih zajednica.
Ono što studija ne može odgovoriti jest zašto su mladi odlazili. Je li ih tjerala trgovina, nedostatak zemlje, obrtničko umijeće ili nešto treće, ostaje otvoreno. Isto tako, nije jasno jesu li ti mladi ljudi u novim sredinama ostajali trajno ili su se vraćali.
Za razliku od današnjih rasprava o migracijama, u kojima se selidbe gotovo redovito promatraju kroz prizmu krize i tereta, brončanodobna Grčka pokazuje drugačiji obrazac. Mobilnost mladih bila je normalna, raširena i očito društveno prihvaćena.
Ostaje pitanje koje istraživači nisu postavili: ako su zajednice brončanog doba bez većih potresa upijale deset posto novih ljudi, zašto se danas svaka promjena demografske slike doživljava kao prijetnja, a ne kao dio istog, tisućljećima starog procesa?
Tekst završava političko-društvenim zaključkom koji nije izravno potvrđen samim arheološkim nalazima. Ako želimo provjeriti koliko je članak vjeran izvornoj studiji, ključne tvrdnje treba razdvojiti: Podaci o migracijama: izotopna analiza može pokazati da su pojedinci odrasli u drugom geološkom području, odnosno da nisu bili lokalnog podrijetla. Dob migranata: ako je većina nelokalnih pojedinaca bila mlađa od 30 godina, to je konkretan nalaz studije. Spol: usporediv broj muškaraca i žena među nelokalnim pojedincima doista bi osporavao jednostavnu pretpostavku da je mobilnost prvenstveno posljedica udaje žena. Društveni status: prisutnost migranata u različito opremljenim grobovima može pokazivati da mobilnost nije bila ograničena na jednu društvenu skupinu. Ali: iz tih podataka se samo po sebi ne može zaključiti da su se ljudi selili prvenstveno zbog trgovine, obrta, nedostatka zemlje ili nekog drugog razloga. Također ne dokazuju da je društvo migraciju nužno smatralo „normalnom” ili „prihvaćenom” u današnjem smislu. Posebno je problematičan zadnji odlomak. Usporedba s… Čitaj više »
znaci , bilo doktora i inznjera i u broncano doba