Iskusni igrači Counter-Strikea brži su za 90 milisekundi, ali nisu bolji u multitaskingu

Igrači Counter-Strikea s više od 5000 sati u igri reagiraju u prosjeku 90 milisekundi brže od početnika, ali ne pokazuju nikakvu prednost u istovremenom obavljanju više zadataka.

To je rezultat istraživanja psihologa sa Sveučilišta u Sheffieldu, objavljenog u časopisu Journal of Experimental Psychology: Human Perception and Performance. Na više od 300 ispitanika, od potpunih početnika do profesionalaca, mjerili su brzinu kojom obrađuju vizualne podražaje i donose odluku. Rezultat je jasan: Eleanor Hyde, doktorandica i glavna autorica, kaže da razlika nije u tome što bi iskusni igrači bolje raspodjeljivali pažnju, nego u tome što brže primaju informaciju i brže pritišću tipku.

Devedeset milisekundi zvuči zanemarivo dok se ne stavi u kontekst. Hyde u priopćenju navodi da ta razlika može biti razlika između života i smrti u situacijama koje traže trenutnu reakciju, poput naglog kočenja pred sudar. I tu se otvara pitanje koje istraživanje samo postavlja, ali na njega ne odgovara: je li brzina posljedica tisuća sati pred ekranom ili su se pred ekranom okupili ljudi koji su oduvijek brže procesuirali informacije?

Korelacija nije uzrok, a naslovi se prave da jest

Autori su toga svjesni. Hyde izričito kaže da u ovoj fazi nemaju podatke koji bi razlučili smjer uzročnosti. Ako je riječ o treningu, onda bi igranje takvih igara u srednjoj ili kasnijoj životnoj dobi moglo poboljšati kognitivne funkcije. Ako je riječ o selekciji, brzina reakcije mogla bi poslužiti kao pokazatelj sposobnosti za visokorizična zanimanja — hitne službe, kontrolu zračnog prometa, vožnju.

Razlika je ogromna, a vijest se često prenosi kao da je nema. Iz korelacije se ne može izvesti recept za osposobljavanje spasilačkih timova igranjem pucačina. Isto tako, podatak da iskusni igrači nisu bolji u multitaskingu ruši uvriježenu pretpostavku da igranje razvija opću mentalnu gipkost. Razvija nešto uže i konkretnije: brzinu obrade i motoričkog odgovora.

Metoda je zanimljiva jer razbija reakciju na faze. Korištenjem drift-diffusion modeliranja istraživači su odvojili vrijeme potrebno za upijanje vizualne informacije od vremena potrebnog za fizički pritisak na tipku. Iskusni igrači bili su brži u obje faze. Kod složenih zadataka s više podražaja brže su skupljali dokaze potrebne za ispravnu odluku — ali to nije isto što i bolje raspoređivanje pažnje na više zadataka odjednom.

Sheffieldski tim nastavlja dalje. U suradnji sa Sveučilištem u Ženevi uspoređivat će kognitivne profile igrača Counter-Strikea s igračima League of Legends, igre koju igra više od 150 milijuna ljudi, kako bi se vidjelo angažiraju li različiti žanrovi različite sposobnosti. Sljedeće faze uključuju praćenje mozgovne aktivnosti i pokreta očiju tijekom igranja, elektroencefalogramom i tehnologijom praćenja pogleda.

Claudia von Bastian, profesorica kognitivne psihologije, sažela je ključno pitanje: vrijede li vještine koje nekoga čine dobrim u igri i izvan nje. Odgovor koji studija daje je skroman — vrijede djelomično, i to za brzinu, ne za sve. Ostaje otvoreno podrijetlo te razlike, a upravo ono određuje hoće li se od ovakvih nalaza ikada napraviti nešto osim još jednog naslova o „gejmerima s bržim mozgom”.