Mačke i vlasnici dijele hormone, ali blizina je važnija od godina

Studija sa Sveučilišta u Kyotu pokazuje da mačke i njihovi vlasnici dijele hormonsko stanje, ali ne na način na koji bi većina očekivala.

Istraživački tim predvođen Saho Takagi mjesec dana je pratio 29 mačaka i njihovih 19 vlasnika. Mačkama su na ogrlice pričvrstili male Bluetooth odašiljače koji su bilježili fizičku blizinu, analizirali su hormone iz urina, ispitivali raspoloženje vlasnika i promatrali ponašanje mačaka prema njima i prema strancima. Rezultati su objavljeni u časopisu iScience.

Pokazalo se da razina oksitocina u mačaka korelira s razinom oksitocina u vlasnika. Viši oksitocin kod mačke bio je povezan s nižim kortizolom i manje negativnih osjećaja kod ljudi. No najzanimljiviji je obrnut smjer: oksitocin mačke bio je čvršće povezan s lošim raspoloženjem vlasnika nego vlasnikov vlastiti oksitocin.

Blizina, ne godine

Ključni nalaz tiče se vremena. Pozitivno raspoloženje vlasnika nije ovisilo o tome koliko dugo imaju mačku, nego o tome koliko vremena provode uz nju. Dakle, nije važno imate li mačku deset godina ili deset mjeseci — važno je koliko ste joj blizu svakoga dana.

To objašnjava zašto su dosadašnje studije o zdravstvenim učincima mačaka davale proturječne rezultate. Nisu mjerile kvalitetu odnosa, nego samo činjenicu vlasništva. Posjedovanje mačke samo po sebi ne donosi ništa; odnos donosi.

Takagi to opisuje iskustvom koje vlasnici poznaju: osjećaj mira kad im mačka skoči u krilo, kad je počnu maziti i kad ona počne presti. Njezin tim tvrdi da se taj osjećaj dijelom odražava u hormonskoj vezi, ponajprije preko oksitocina, hormona koji sudjeluje u stvaranju veze između roditelja i djeteta.

Korelacija nije uzrok

Sam autor upozorava na granicu nalaza: radi se samo o asocijacijama, uzročnost ostaje nejasna. Moguće je i obrnuto — da smireni ljudi jednostavno provode više vremena sa svojim mačkama. Tim planira dalje istraživati kako mačke i ljudi utječu jedno na drugo u svakodnevici.

Ovdje valja postaviti pitanje koje istraživanje nije postavilo: ako je blizina presudna, koliko su takvi nalazi primjenjivi na ljude koji žive sami, rade dvije smjene i mačku vide u prolazu? Studija od 19 vlasnika i 29 mačaka ne može odgovoriti na to. Uzorak je malen, razdoblje kratko, a mjerenje raspoloženja oslanja se na vlastitu procjenu ispitanika.

Ipak, poruka je jasna i ne treba joj hormonska analiza da bi se razumjela. Mačka nije terapija koju posjedujete, nego odnos koji gradite. Tko očekuje da će mu prisutnost životinje u stanu sama po sebi popraviti život, vjerojatno će ostati razočaran. Tko joj svaki dan posveti vrijeme, možda i hoće — ali to vrijedi za svaki odnos, ne samo mačji.