Istraživački tim s Floridskog sveučilišta, predvođen psihologom Nicholasom Colesom, proveo je eksperiment na 1.201 ispitaniku kako bi provjerio poznatu tezu da smiješenje čini ljude sretnijima. Rezultati, objavljeni u Journal of Experimental Social Psychology, pokazuju da ta teza vrijedi samo u uskim laboratorijskim uvjetima.
Coles je i sam radio u korisničkoj službi i, kako je ispričao, dobio je opomenu zbog nemogućnosti da neprestano drži osmijeh na licu u zabavnom parku na Floridi. To ga je iskustvo, kaže, nagnalo da preispita vlastite ranije nalaze.
Što su istraživači zapravo mjerili
Ispitanici su gledali ugodne slike, među kojima mačiće i cvijeće, ili neugodne, poput prizora krađe i zlostavljanja životinja. Zatim su trebali ili namjerno se nasmiješiti ili pustiti licu prirodnu reakciju, ponavljajući zadatak jednom ili deset puta. Polovici je rečeno da mogu izgubiti dva dolara od šest koliko su trebali dobiti ako ne postupaju po uputama — iako su na kraju svi isplaćeni u cijelosti.
Jedan nasmiješeni izraz lica donio je blagi porast raspoloženja kod neugodnih slika, čak i kod onih koji su strahovali od gubitka novca. Ponavljanje je taj učinak smanjilo, a kombinacija ponavljanja i financijske prijetnje potpuno ga je izbrisala. Kod ugodnih slika rezultat je bio još izraženiji: jedan dragovoljni osmijeh nije mijenjao raspoloženje, a ponavljani ili prisilni osmijeh činio je ljude nesretnijima nego što bi bili da su se ponašali prirodno. Dodatna analiza pokazala je i porast razdraženosti i bijesa.
Ista logika koju smo vidjeli u trgovinama
Nalaz nije samo akademska zanimljivost. Lanac Target našao se na udaru zbog politike koja je od zaposlenika tražila osmijeh čim se kupac približi na određenu udaljenost. Takva pravila, smatra Coles, oduzimaju emocionalnu autonomiju i radnicima i kupcima, koji su prisiljeni uzvratiti na iznuđenu ljubaznost.
Upravo tu leži pitanje koje istraživanje nije izravno postavilo, a koje se nameće samo: koliko su takve politike koštale poslodavce kroz fluktuaciju, bolovanja i pad produktivnosti? Ako prisilni osmijeh dokazano proizvodi bijes i razdraženost, onda je svaki priručnik za korisničku službu koji ga propisuje istovremeno i recept za lošiju uslugu.
Coles nakon godina proučavanja sreće dolazi do zaključka koji je gotovo proturječan njegovoj profesiji: možda bi ljudi trebali manje truda ulagati u to da se osjećaju sretnije, a više u to da cijene ono što već imaju. Društvo je, kaže, stavilo golem naglasak na poboljšanje raspoloženja, a gotovo nikakav na puko zadovoljstvo onim što postoji.
0 komentara
Još nema komentara. Budite prvi.