Nadređeni manje vjeruju zaposlenicima koji koriste umjetnu inteligenciju

Istraživanje koje je vodio doktorand Samuel Meyers sa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, uz mentora dr. Yochanana Bigmana i dr. Romana Brikerja s njemačke poslovne škole WHU, objavljeno je u časopisu The Leadership Quarterly. Zaključak je neugodan za svakoga tko je ChatGPT uvrstio u svoj radni dan: povjerenje nadređenih pada čim saznaju da je posao nastao uz pomoć alata umjetne inteligencije.

Brojke su najjasniji dio studije. U eksperimentu u kojem su ispitanici glumili nadređene i odlučivali hoće li vjerovati izvještaju zaposlenika o utrošenom vremenu ili ga sami provjeriti, zaposlenik koji je posao odradio samostalno imao je 68 posto izgleda za povjerenje. Kada je isti posao nastao uz pomoć umjetne inteligencije, šansa je pala na 24 posto.

Ključno je da nadređeni nisu ocjenjivali kvalitetu uratka. Znali su samo kako je nastao — i to je bilo dovoljno da promijene sud. Istraživači su usporedili i korištenje umjetne inteligencije s prepisivanjem od kolege: AI je prošao bolje od plagijata, ali gore od samostalnog rada.

Posljedice sežu do promaknuća

Pad povjerenja nije ostao na razini osjećaja. Dodatni eksperimenti pokazali su da niže povjerenje vodi lošijim ocjenama radne uspješnosti, manjem priznanju doprinosa organizaciji i slabijoj procjeni podobnosti za napredovanje. Drugim riječima, zaposlenik može biti brži i produktivniji, a istovremeno si zatvoriti put prema višoj poziciji.

Jedan dio rezultata ipak ulijeva nadu. Kada je organizacija izričito poticala korištenje umjetne inteligencije, negativan učinak na povjerenje znatno se smanjio i više nije bio statistički značajan. Nasuprot tome, kada je AI bio zabranjen ili kada nikakve politike nije bilo, nepovjerenje je bilo izraženo.

Zanimljivo je i što nije pomoglo: ni važnost zadatka ni vlastito iskustvo nadređenih s AI alatima nisu dosljedno uklonili kaznu. Studija je potvrđena i na stvarnom uzorku — akademski mentori koji su ocjenjivali radove studenata manje su vjerovali onima koji su se više koristili umjetnom inteligencijom.

Paradoks koji tjera na skrivanje

Iz svega izlazi zamka koju autori nazivaju „shadow AI” — prikriveno korištenje umjetne inteligencije na poslu. Zaposlenici su poticani da prihvate tehnologiju koja podiže produktivnost, a istovremeno se kažnjavaju kada se za nju sazna. Racionalan odgovor je šutnja, a time gubi i poslodavac, jer nema uvida u to kako se alati stvarno koriste.

„AI ne mijenja samo način na koji radimo, nego i način na koji prosuđujemo ljude s kojima radimo”, rekao je Bigman. „Organizacije moraju prepoznati da uvođenje AI-a nije samo tehnološki izazov — to je i psihološki i upravljački izazov.”

Iz perspektive domaćeg tržišta rada, pitanje je konkretnije nego što se na prvi pogled čini. Domaće tvrtke uglavnom nemaju nikakvu politiku korištenja umjetne inteligencije, pa zaposlenici ulaze u sivu zonu u kojoj odluka o povjerenju ovisi o ćudi pojedinog rukovoditelja. Istraživanje pokazuje da upravo odsutnost pravila najviše šteti.

Ostaje pitanje koje studija nije postavila: ako nadređeni kažnjava zaposlenika zbog alata koji sam koristi, koliko je takva procjena uopće o radu, a koliko o potrebi za kontrolom? Tehnologija se tu pokazuje kao izlika — pravi predmet nepovjerenja nije ChatGPT, nego zaposlenik koji je prestao biti ovisan o procjeni šefa.