Vikinzi su bili Nijemci? DNK otkriva neočekivanu migraciju u Skandinaviju

Dvije studije u časopisu Nature, temeljene na DNK više od 4.500 drevnih Europljana, predlažu da su se preci današnjih germanskih jezika u Skandinaviju doselili tisuću godina kasnije nego što se dosad mislilo.

Međunarodni tim predvođen Sveučilištem u Kopenhagenu i Sveučilištem u Leidenu analizirao je genome iz arheoloških nalazišta diljem Europe, od kojih je 712 sekvencirano prvi put. Spajanjem genetike, arheologije i lingvistike istraživači su rekonstruirali kretanja stanovništva koja su oblikovala jezičnu kartu kontinenta.

Ključni nalaz je dosad nepoznata migracija u Skandinaviju prije otprilike 4.000 godina. Novi stanovnici stigli su, procjenjuju autori, s područja oko Baltika i brzo se proširili sjeverom Europe. Upravo u tom vremenu i na tom prostoru lingvisti smještaju najraniji oblik germanskog jezika.

To ruši uvriježenu pretpostavku da su korijeni germanskih jezika stigli s ranijim migracijama prije 5.000 godina. Engleski, njemački, nizozemski i skandinavski jezici tako bi bili oko tisuću godina mlađi na tom prostoru nego što se vjerovalo.

Vikinzi s njemačkim precima

Studije donose i neočekivanu epizodu skandinavske povijesti. Prije oko 1.500 godina, nekoliko stoljeća prije vikinškog doba, ljudi s prostora današnje sjeverne Njemačke doselili su se u Dansku i južnu Švedsku. U nekim krajevima, posebno na Zelandu, postali su većinski dio lokalnog stanovništva.

Ta migracija poklapa se s nastankom staronordijskog jezika, kojim su govorili Vikinzi. Mnogi danski i švedski Vikinzi, sugeriraju nalazi, vukli su veći dio podrijetla upravo od tih doseljenika, bliskih skupinama koje su sudjelovale i u stvaranju Anglosasa u Britaniji.

Time se mogu objasniti dugo zapažene sličnosti vikinške i anglosaske kulture, od umjetničkih tradicija do srodnih jezika. Hugh McColl, glavni autor studije, kaže da je ta migracija bila pravo iznenađenje jer je arheolozi i lingvisti nisu predvidjeli.

Kelti ipak iz središnje Europe

Popratna studija istim pristupom obrađuje podrijetlo keltskih jezika. Danas se njima govori uglavnom u Irskoj, Walesu, Škotskoj i Bretanji, no prije 2.500 godina keltski se prostirao velikim dijelom Europe.

Drevna DNK upućuje na kretanje ljudi iz središnje Europe prije otprilike 3.000 godina prema zapadu, u Francusku, Britaniju, Irsku i na Iberijski poluotok. Autori tvrde da je to najjednostavnije objašnjenje širenja keltskih jezika i da dovodi u pitanje utjecajnu teoriju o atlantskom podrijetlu.

Istraživači ipak upozoravaju na granicu metode: DNK ne govori koji su jezik ljudi govorili. Zaključci vrijede samo u spoju s desetljećima lingvističkih i arheoloških istraživanja, a upravo je to, kako ističe lingvist Guus Kroonen, ono što tim studijama daje težinu.