Drevni soj lepre otkriven u grobu ratnika rođenog kraj Dunava

Čovjek pokopan u brodu na sjeveru Njemačke u petom stoljeću nosio je soj lepre kakav u srednjoj i sjevernoj Europi dosad nije zabilježen — a genetska analiza pokazuje da je rođen stotinama kilometara dalje, u području Dunava.

Arheolozi su groblje Fallward u današnjem okrugu Cuxhaven istraživali još devedesetih godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući vlažnom tlu, drveni i tekstilni grobni prilozi sačuvani su gotovo u cijelosti. Tek sada, u projektu Instituta za povijesna obalna istraživanja Donje Saske u Wilhelmshavenu, ti se predmeti prvi put sustavno analiziraju — uključujući nalaze koji su tada izvađeni u blokovima i pohranjeni u zamrznutom stanju.

Iz groba muškarca zaraženog leprom pronađena je i pažljivo izrezbarena stolica od debla johe, takozvano „prijestolje iz močvare”. Uz nju je ležao i kasnorimski vojni pojas. Upravo je taj pojas arheolozima odmah sugerirao da pokojnik nije bio čovjek vezan isključivo za obalu Sjevernog mora.

Kosti u laboratoriju u Kielu

Radna skupina za antičku DNK pri Institutu za kliničku molekularnu biologiju u Kielu dobila je uzorke kostiju jedanaest osoba s groblja. Cilj je bio utvrditi moguće rodbinske veze i tragove zaraznih bolesti. Za populacijsku analizu dovoljno podataka dalo je troje ljudi, a rezultat za jednoga bio je posebno upečatljiv.

Daniel Myburgh, glavni autor studije objavljene u časopisu iScience, potvrdio je da je muškarac podrijetlom iz dunavske regije te da je bio zaražen vrlo rijetkim sojem lepre. Riječ je o prvom takvom slučaju identificiranom u Europi. Soj pripada skupini čiji najstariji poznati predstavnik dolazi iz Egipta, iz razdoblja između četvrtog i drugog stoljeća prije Krista.

Lepra je kronična bolest. Simptomi se mogu pojaviti tek nakon godina, a kod tog muškarca na kostima nije bilo nikakvih oštećenja. Znači li to da je bolest bila asimptomatska ili da je zahvatila samo meka tkiva, ne može se sa sigurnošću reći. No jedno je jasno: čovjek je s bolešću u tijelu mogao putovati na velike udaljenosti.

Vojnik, trgovac ili oboje

Ben Krause-Kyora, voditelj istraživanja, nudi dvije mogućnosti. Muškarac je mogao biti plaćenik u rimskoj vojsci koji se kasnije nastanio između Labe i Wesera. Ili je kao trgovac poduzimao duga putovanja. Ni jedno ni drugo nije potvrđeno, ali oba scenarija opisuju svijet kasne antike u kojem su se ljudi — i patogeni — kretali daleko više nego što se to dugo pretpostavljalo.

Studija se ne zaustavlja na biografiji jednog čovjeka. Ona pokazuje kako je bolest putovala zajedno s ljudima, trgovačkim rutama i vojskama. Soj iz mediteranskog kruga završio je na obali Sjevernog mora, u grobu s brodom i prijestoljem. To je konkretan dokaz da su se u petom stoljeću, dok su Vizigoti i Vandali harali Italijom, a Huni širili strah zapadnom Europom, bolesti širile istim koridorima kao i ljudi.

Ako je čovjek iz dunavske regije živio na sjeveru Njemačke i tamo umro, koliko je još takvih pojedinaca pokopano uz njega, a da njihova DNK nije bila dovoljno očuvana za analizu? Od jedanaest uzoraka samo su tri bila upotrebljiva. To je malen prozor u populaciju, a ne njezina slika.

I drugo: ako se rijetki soj lepre iz mediteranskog kruga pojavio tako daleko na sjeveru, nameće se pitanje koliko je takvih sojeva uopće kružilo Europom, a da o njima nemamo nikakva traga. Arheogenetika otkriva ono što je stoljećima bilo nevidljivo, ali tek na mjestima gdje su se kosti sačuvale. Močvarno tlo Fallwarda u tome je iznimka, ne pravilo.

Za domaću javnost ovo je više od arheološke zanimljivosti. Dunavska regija iz koje je muškarac došao proteže se i kroz naše prostore, a kasna antika na ovim područjima bila je razdoblje velikih migracija, vojničkih službi i trgovačkih veza. Ako su se ljudi i bolesti tada kretali tako slobodno, onda genetska povijest ovog dijela Europe još nije ni približno ispričana.

Ostaje i tiši, ali važniji zaključak. Znanstvenici su iz nekoliko kostiju iz močvare rekonstruirali životni put čovjeka koji je umro prije tisuću i pol godina. To je moć alata — i podsjetnik da svaki takav nalaz otvara nova pitanja o tome kako su se društva povezivala, trgovala i prenosila bolesti, daleko prije nego što je itko pomislio na granice.