Arheolozi na kraju svijeta otkrili logor brodolomnika slavnog pomorca

Umjesto zlata i izgubljenih civilizacija, arheolozi su na jednom od najnehostinijih mjesta na planeti pronašli tragove ljudske upornosti: ostatke logora brodolomnika koji je mogao pripadati slavnom argentinskom pomorcu Luisu Piedra Buena i njegovoj posadi.

Na Isla de los Estados, Ledenom otoku uz obalu Ognjene zemlje, tim arheologa predvođen Nicolasom Ciarlom sa Sveučilišta u Cádizu istražio je u siječnju 2026. ostatke logora i dijelove olupine broda u zaljevu Franklin. Nalazi, objavljeni u časopisu Antiquity, upućuju na to da bi to mogao biti privremeni kamp brodolomnika i izgubljena škuna brig „Espora”.

Otok se nalazi na povijesnoj ruti koja povezuje Atlantik i Pacifik, a od ranog 17. stoljeća služio je kao veza između patagonijskih luka. Iako nikada nije imao stalno naselje, na njemu je stajao svjetionik koji je inspirirao Julesa Vernea za roman „Svjetionik na kraju svijeta”. Upravo zato ovo mjesto, kako pišu autori studije, ima izniman arheološki potencijal.

Brodolom koji je iznjedrio novi brod

Otok je početkom 1870-ih dodijeljen Luisu Piedra Buena, argentinskom pomorcu poznatom po trgovačkim, humanitarnim i državotvornim pothvatima te po spašavanju brojnih mornara iz cijelog svijeta. Godine 1873. on i njegova posada krenuli su u ekspediciju skupljanja pingvina zbog ulja, ali je ekspedicija završila katastrofom — „Espora” se nasukala.

Piedra Buena i posada proveli su na otoku više od dva mjeseca prije nego što su se uspjeli vratiti u Punta Arenas. Preživjeli su zahvaljujući zalihama izvučenim iz olupine, a potom su vlastitim rukama izgradili novi brod koji su nazvali „Luisito”.

Arheolozi su na otoku proveli deset dana, od kojih samo dva u zaljevu Lacroix, pažljivo računajući s dnevnim svjetlom i plimom. Surova klima odmah im je pokazala zube — oluja je otjerala njihove tankere bez njih, pa su morali čekati brod argentinske mornarice da ih vrati u Ushuaiu.

Što su pronašli

Logor je ležao u podnožju strmog brda, uz potok. Po površini su bili razasuti predmeti iz 19. stoljeća: staklene perle, boca, limovi i keramički gumbi s četiri rupe. Ostaci palubne prizme — staklenog bloka koji je propuštao dnevno svjetlo s palube — i šarke kormila dodatno su učvrstili tezu da je riječ o ostacima brodolomničkog logora.

No ne slaže se sve. Povijesni izvori spore se o tome koliko je „Espora” temeljito razmontirana, a ostaci trupa ne odgovaraju opisima broda rastavljenog radi dijelova. Osim toga, tim još nije pronašao brodogradilište u kojem su brodolomici sagradili „Luisito”.

Sljedeći korak je analiza drvene građe kako bi se utvrdilo potječe li s jednog ili više brodova te može li se logor povezati s poznatim pomorcem i njegovom posadom. „Pred nama je još mnogo posla, i na samom logoru i na ostacima olupine u zaljevu”, rekao je Ciarlo.

Ovdje se nameće pitanje koje nadilazi arheologiju: čiji je to otok danas i po kojem se pravu njime raspolaže? Isla de los Estados dio je Argentine, no povijest njegova dodjeljivanja Piedra Buena 1870-ih dio je šire priče o teritorijalnom širenju i učvršćivanju suverenosti nad južnim prostorima. Takvi slučajevi uvijek iznova pokazuju kako arheologija nije samo znanost o prošlosti — ona je i alat kojim se potvrđuje sadašnjost.

Ovo nije prvi put da nalazi s krajnjih rubova svijeta izazivaju pozornost. Slične rasprave vodile su se oko olupina i logora na udaljenim otocima od Arktika do Pacifika, gdje su države često koristile arheološke lokalitete kao dokaz svojih povijesnih pretenzija.

Ciarlo je sažeo ono što svaki arheolog na terenu osjeća: povijesnih zapisa o brodolomima ima napretek, ali „dokumentarni izvori o životu i smrti u brodolomničkim logorima mnogo su rjeđi”. Boravak na tom izoliranom i divljem mjestu, kaže, omogućio im je da na tren osjete što je mala skupina brodolomnika vidjela i osjetila prije 150 godina.

Upravo tu leži vrijednost ovakvih istraživanja: ne u spektaklu pronalaska, nego u tihoj spoznaji da su ljudi i na najnehostinijim mjestima ostavili tragove svoje volje za životom. Ako tim uspije povezati logor s Piedra Buena, dobit ćemo rijedak uvid u to kako se čovjek nosi s krajem svijeta — i zašto se uvijek vraća kući.