Solarni paneli na susjednom krovu mijenjaju ponašanje ljudi

Dvojica ekonomista, Patrick Bigler s Lausannskog sveučilišta i Benedikt Janzen s Passauskog sveučilišta, analizirala su podatke 260.000 kućanstava između 2008. i 2019. Rezultat, objavljen u Journal of Public Economics, glasi: svaka dodatna solarna instalacija na 100 metara udaljenosti snižava godišnju potrošnju struje susjeda za 0,21 posto, povećava vjerojatnost da će i sami postaviti panele za 2 posto te da će kupiti električni automobil za 2,3 posto.

Na deset metara, dakle kod neposrednog susjeda, ti skaču na 20 i 23 posto, a potrošnja pada 2,1 posto. Istraživači sami nude plastičnu mjeru: ušteda od 11 kilovatsati godišnje otprilike je jedno pranje rublja manje mjesečno.

Što je stvarno izmjereno, a što se podrazumijeva

Autori su svjesni zamke: možda ne mjere utjecaj susjeda, nego običan efekt kvarta — isti instalater obilazi cijelu ulicu ili susjedi sličnih primanja donose iste odluke. Zato su u model ubacili dvije varijable koje stanovnici ne kontroliraju: osunčanost svakog krova prema podacima Saveznog ureda za energiju i kretanje svjetske cijene panela.

Objašnjenje koje nude je sociološko, ne ekonomsko. Paneli na susjednom krovu stvaraju sliku kvarta koji „nešto čini za klimu”, pa ostali slijede taj obrazac. Zanimljiv je nalaz da potrošnju najviše smanjuju kućanstva s loše orijentiranim krovom — ona koja panele ni ne mogu lako postaviti. Efekt je izraženiji na selu nego u gradu, gdje anonimnost guši susjedski pritisak, i to ponajviše kod vlasnika kuća te kućanstava iznad medijana primanja.

Ovdje treba zastati. Studija ne mjeri koliko je solarni krov isplativ, nego koliko je zarazan. To su dvije različite stvari, a upravo se ta razlika u javnoj raspravi redovno briše.

Francuska kao opomena

Francuska je zanimljiv slučaj jer se brojke kreću u dva smjera istovremeno. Prema podacima Enedisa koje je obradio Hello Watt, 6 posto samostalnih kuća imalo je solarne panele krajem lipnja 2026., dok su tri godine ranije imale 3,26 posto. No tempo novih priključaka pada — 185.030 instalacija priključeno je 2025., što je 26 posto manje nego godinu prije, a u prvom polugodištu 2026. samo 62.759.

Razlog je rezanje poticaja. Za svaki zahtjev za priključak predan od 5. lipnja 2026. premija za samopotrošnju je ukinuta, a višak predan u mrežu otkupljuje se po 1,1 cent po kilovatsatu, dok je nekoliko mjeseci ranije iznosio više od 10 centi. Tko je priključak ostvario prije tog datuma, zadržava stari tarifni okvir. Novi projekt sada visi o tome koliko se proizvedene struje potroši na licu mjesta i o bateriji za pohranu.

Drugim riječima, država je prvo subvencijama stvorila naviku, a onda je naglo poskupjela. Susjedski efekt, koliko god bio stvaran, ne može nadomjestiti razliku koju je politika sama izazvala.

Pitanje koje studija ne postavlja

Nitko od autora ne pita što se dogodi kad poticaji nestanu, a susjedski pritisak ostane. Francuski podaci za 2025. i 2026. sugeriraju odgovor: interes pada čim računica prestane funkcionirati, bez obzira na to koliko panela vidite na krovu preko puta.

To nas vraća na jedno od naših temeljnih načela — pitanje energetske autonomije. Kućanstvo koje samo proizvodi struju i troši je na licu mjesta manje ovisi o uvoznim cijenama i o odlukama koje se donose izvan njegove države. Ali autonomija se ne gradi subvencijom koja se ukida preko noći, ni tarifom koja se reže s 10 centi na 1,1. Gradi se predvidivim okvirom u kojem građanin zna što potpisuje na dvadeset godina.

Studija iz Berna zato je manje priča o solarnoj revoluciji, a više o tome kako se odluke šire među ljudima — i kako ih državna politika može ubrzati ili, kao u francuskom slučaju, preko noći zaustaviti.