Francuska ukida subvencije za solar a 235.000 kućanstava ostaje bez prihoda

Francuska vlada u proračunu za 2027. reže subvencije za solarnu energiju, ali najveći udarac za 235.000 kućanstava ne dolazi od države – njihovim ugovorima jednostavno istječe rok.

Ministarstvo financija predstavilo je 1. listopada u Vijeću ministara nacrt proračuna za 2027. godinu, koji tek treba proći parlamentarnu raspravu i glasovanje. Vlada očekuje oko 120 milijuna eura uštede na potporama obnovljivim izvorima energije, pri čemu ukupna omotnica ostaje zamrznuta na 9,5 milijardi eura. Meta su fotonaponske instalacije iz razdoblja 2006. – 2010., kada je država velikodušnim otkupnim cijenama poticala razvoj solarne industrije.

Te su cijene tada dosezale i 600 eura po megavatsatu, odnosno 0,60 eura po kilovatsatu. Za usporedbu, regulirana tarifa za kućanstva od 1. kolovoza iznosi 0,2001 eura po kilovatsatu. Rezultat je da ugovori sklopljeni između 2006. i 2012. godine gutaju 20 posto svih javnih subvencija za obnovljive izvore, iako čine samo 5 posto instalirane snage, kako tvrdi ministrica za energetiku Maud Bregeon.

Kućanstva nisu meta, ali gube prihod

Vlasnici kućnih solarnih panela ne moraju brinuti zbog smanjenja otkupnih tarifa. Revizija pogađa samo centrale snage od nekoliko stotina kilovata, dok kućne instalacije obično imaju 3 do 9 kilovata. No postoji drugi problem koji država ne može riješiti uredbom: ugovori o otkupu traju 20 godina, a prvi potpisani 2006. istječu upravo ove godine.

Prema izvješću francuskog Senata, između 2006. i 2010. sklopljeno je 235.000 ugovora, a rok im istječe postupno, sve do početka 2030-ih. Za prosječnu instalaciju od 3 kilovata koja godišnje proizvede oko 3.300 kilovatsati, uz stopu samopotrošnje od 30 posto, u mrežu se godišnje predaje oko 2.300 kilovatsati. Po cijeni od 0,55 eura po kilovatsatu to donosi više od 1.200 eura godišnje. Kad ugovor istekne, taj novac jednostavno nestaje.

Bez zajamčene otkupne cijene, vlasnicima ostaje samo jedno – trošiti vlastitu proizvodnju. To znači prilagodbu navika, pranje rublja i punjenje automobila danju, ili investiciju u kućnu bateriju koja pohranjuje višak za večernje sate. Država je, dakle, svojim poticajima stvorila generaciju građana ovisnih o subvenciji, a sada ih prepušta tržištu bez ikakvog prijelaznog razdoblja.

Što se presućuje

Nacrt proračuna predviđa i obvezu prekida proizvodnje tijekom negativnih cijena struje za instalacije jače od 100 kilovata, dok danas ta obveza vrijedi tek od 10 megavata. Također planira reviziju oko 8.000 instalacija snage 300 do 500 kilovata potpisanih prema tarifnom aktu iz 2021. godine, što bi moglo dovesti do sniženja tarifa. Veliki igrači, dakle, ostaju u igri s revidiranim, ali još uvijek isplativim uvjetima.

Ono što izvor ne postavlja kao pitanje jest: zašto država koja je 2006. građane pozvala da investiraju u solarne panele sada ne nudi nikakav okvir za razdoblje nakon isteka ugovora? Nema nacionalnog programa poticaja za kućne baterije, nema povlaštenih tarifa za male proizvođače koji ostanu na mreži. Vlada je izračunala uštedu od 120 milijuna eura, ali nije izračunala koliko će kućanstava odustati od zelene tranzicije kada im prvi ugovor istekne.

Hrvatska je u sličnoj poziciji. I ovdje su postojali poticaji za solarne panele s otkupnim cijenama iznad tržišnih, i ovdje će jednog dana nastupiti kraj ugovornog razdoblja. Pitanje je hoćemo li tada imati plan ili ćemo, kao Francuska, otkriti da smo građane naučili na subvenciju koju više ne možemo – ili ne želimo – plaćati.