Macron okrivio društvene mreže za nasilje i slom demokracije

Francuski predsjednik Emmanuel Macron optužio je društvene mreže da „kvare naše demokracije”, a izjavu je dao u Marseilleu, gdje je gradska vijećnica bila oštećena tijekom prosvjeda 17. listopada.

Macron je pred novinarima kazao da su društvene mreže „instrumenti mobilizacije najgoreg” i da stvaraju „fascinaciju nasiljem”. Govorio je o polarizaciji, o „svojevrsnoj omamljenosti pred prizorima nasilja” i o „derealizaciji nasilja” koja se, kako tvrdi, odvija na tim platformama. Emmanuel Macron poručio je i da se taj ciklus mora prekinuti jer je zemlja „šest mjeseci od predsjedničkih izbora”.

Izjava nije pala u prazno. Francuska vlada prethodno je razmatrala privremenu suspenziju društvenih mreža nakon nasilja i pljački na prosvjedima protiv poskupljenja života i u znak potpore srednjoškolskom pokretu. Premijer Sébastien Lecornu pismom je zatražio od četiriju velikih operatera da budu spremni na nekoliko sati prekinuti pristup TikToku, Instagramu, Snapchatu i platformi X ako to zatraži njegov ured.

Do blokade nije došlo. Orange, Bouygues Telecom, SFR i Free upozorili su premijera na tehničke i pravne granice takve mjere. Drugim riječima, država je prvo testirala koliko može, a onda javno progovorila o opasnostima koje dolaze s ekrana.

Red na ulici, red na mrežama

U Macronovu govoru vrijedi primijetiti jednu nejasnoću koju izvještaji o njegovim izjavama nisu razriješili. Predsjednik priznaje da su mreže „zasigurno” odigrale ulogu u događajima 17. listopada — da su korištene za dovođenje mladih i manje mladih na mjesta delinkvencije, napada i pljačke. No istodobno tvrdi da mreže kvare demokratsku debatu. To su dvije različite stvari: organizacija nereda i kvaliteta javne rasprave. Spajanje tih dvaju problema u istu rečenicu služi tome da se jedno opravda drugim.

Postavlja se pitanje koje Macron nije postavio: ako su platforme krive za nasilje, zašto je rješenje najprije bilo gašenje pristupa, a ne odgovornost onih koji su pozivali na pljačku? I zašto se o „kvaru demokracije” govori tek šest mjeseci prije izbora, a ne godinama dok su iste mreže bile alat u rukama vlasti?

Francuska nije prva koja poseže za ovakvim mjerama. U Britaniji su tijekom nereda 2011. razmatrani prekidi pristupa mrežama, a tijekom pandemije brojne su države privremeno ograničavale platforme pozivajući se na javni interes. Obrazac je gotovo uvijek isti: država zatvara kanal, a ne rješava uzrok.