Riječ je o usluzi daljinskog upravljanja električnim bojlerima koju je pokrenuo Octopus Energy. Zagrijavanje sanitarne vode u prosječnom kućanstvu odnosi oko petinu ukupne potrošnje energije, a dosad se ta stavka mogla smanjivati tek programiranjem bojlera na jeftiniju noćnu tarifu. Novi servis ide korak dalje: tvrtka pali i gasi bojlere na daljinu, ovisno o cijeni struje na tržištu i o tome koliko je proizvedena energija ugljično intenzivna.
Cilj je trostruk: smanjiti račun, rasteretiti mrežu u vršnim satima i pogurati potrošnju prema struji proizvedenoj u Francuskoj. Tvrtka tvrdi da već ima 130.000 podobnih kupaca, s prosječnom uštedom od 33 eura godišnje po kućanstvu. Na razini države, 7,8 milijuna kućanstava ima bojler kompatibilan s brojilom Linky, od njih više od 15 milijuna koliko ih je općenito opremljeno tim brojilom. Kada bi svi pristali, tvrde iz kompanije, uštedjelo bi se do 257 milijuna eura i izbjeglo 780 MW opterećenja u 19 sati zimi — koliko proizvodi jedan veći elektroenergetski objekt.
Isti posao već nude drugi, ali uz kuku
Ovakav servis nije novost. Slična rješenja već su komercijalizirali Voltalis i Elax Energie, s tim da Voltalis ide i dalje pa optimizira rad električnih radijatora, a ne samo bojlera. Razlika je u tome što Octopus obećava da nema nikakve opreme za ugradnju — sve se, tvrde, rješava funkcijama brojila Linky.
No uvjeti su uski. Potreban je akumulacijski električni bojler spojen na Linky druge razine i status kupca Octopusa. Usluga nije kompatibilna s njihovim tarifama za električna vozila ni sa solarnom ponudom. Uz to, tvrtka svakih 30 minuta preuzima podatke o potrošnji preko operatora distribucijskog sustava Enedis kako bi odredila kada grijati vodu. To je, kako sami kažu, cijena prepuštanja kontrole.
Pametno brojilo kao upravljačka poluga
Servisi daljinskog upravljanja dolaze u trenutku kada je mreži sve potrebnija fleksibilnost. Obnovljivi izvori poput vjetra i sunca dobri su za okoliš, ali imaju nedostatak: ne mogu se kontrolirati. Solarna elektrana može proizvoditi obilno danju, ali ne noću. Rješenja su baterije, reverzibilne hidroelektrane ili — pomicanje potrošnje na sate najveće proizvodnje, upravo poput bojlera.
Iz toga slijedi logičan nastavak: tarife koje fluktuiraju prema stvarnoj cijeni struje. Tko danas prepusti bojler operateru, sutra će možda pregovarati o svakom kilovatsatu zasebno.
Ovdje se otvara pitanje koje francuski dobavljač ne postavlja: kome zapravo ide razlika između uštede koju ostvari kućanstvo i vrijednosti koju fleksibilnost donosi na tržištu? Ako potrošač dobiva 33 eura, a sustav na njegovu odricanju zarađuje višestruko, onda to nije partnerstvo nego najam tuđeg uređaja po cijeni koju određuje onaj koji upravlja.
Isti model već je viđen u Hrvatskoj i šire: pametna brojila postavljena su kao mjerni instrument, a zatim se pokazalo da su i upravljački. Kad građanin jednom potpiše prepuštanje kontrole nad bojlerom, pitanje više nije koliko štedi, nego koliko je slobode prodao za tridesetak eura godišnje.