Francuski ministar industrije zatražio je od državne elektroenergetske kompanije EDF da prekine partnerstvo s kineskim BYD-om, ali slučaj otkriva mnogo više od jedne subvencije.
Početkom rujna BYD je objavio da zahvaljujući suradnji s EDF-om sada ostvaruje pravo na CEE premiju — francuski ekološki bonus — za cijelu liniju električnih vozila. Iznos je skroman: 365 eura za privatne kupce i 555 eura za profesionalce. No upravo ta brojka pokrenula je političku buru jer novac ide proizvođaču čija se vozila sklapaju u Kini.
Ministar industrije Sébastien Martin zatražio je da EDF prekine suradnju s BYD-om do kraja godine, poručivši da „javni novac Europljana mora prije svega poduprijeti našu industrijsku bazu i našu radnu snagu”.
Što je CEE premija i zašto je uopće nastala
Certifikati energetskih ušteda funkcioniraju tako da država obvezuje energetske kompanije na financiranje mjera za smanjenje potrošnje energije. To uključuje kupnju električnih vozila, ali i izolaciju kuća ili zamjenu toplinske pumpe. Premija može iznositi nekoliko stotina eura ili, kod najizdašnijih programa, više od 8.000 eura — pod uvjetom da vozilo zadovoljava eko-skor.
BYD-ova vozila proizvedena u Kini ne prolaze eko-skor, pa ne mogu dobiti najveću premiju. Ono što je zapalilo raspravu jest činjenica da uopće dobivaju i onu najmanju.
Političari ujedinjeni u ogorčenju
Zastupnik Sacha Houlié nije štedio riječi: „U kojem trenutku tvrtka u 100-postotnom vlasništvu francuske države favorizira stranog industrijalca — i to ne bilo kojeg — protiv vlastitih proizvođača? Čemu služe nadležni ministri?! Kakav skandal!”
Senatorica Marie-Claire Carrère-Gée nazvala je partnerstvo „skandaloznim i neodgovornim”, ističući da EDF subvencionira kineske automobile putem certifikata koje na kraju plaća francuski potrošač struje.
Kritika ima logičnu podlogu: ista država koja posjeduje EDF mijenjala je pravila ekološkog bonusa upravo kako bi izbjegla financiranje vozila iz Kine i zalagala se za dodatnu carinu na kineske električne automobile. Deklaracije i praksa ne poklapaju se.
Dvostruka mjerila koja nitko ne spominje
EDF doista financira premije i za druge strane marke — Volkswagen, Audi, Škodu i Cupru — ali ta se vozila proizvode u Europi i prolaze eko-skor. Razlika je u tome gdje novac završava, ne odakle marka dolazi.
No EDF nije jedini državni energetičar u toj igri. Kia se oslanja na Engie, u kojem država drži oko 23 posto, a Hyundai koristi fondove podružnice La Poste, javne u 34 posto. Ako je problem državno subvencioniranje stranih vozila, problem je sistemski, a ne vezan isključivo uz BYD.
Pravo pitanje: zašto država uopće subvencionira kupnju automobila
Rasprava u Francuskoj otvara temu koju bi svaka nacionalna država trebala postaviti. Ako država preko svojih kompanija i certifikata sufinancira kupnju vozila, čiji se novac pritom troši i na koji način, tko uopće kontrolira te tokove i po kojim kriterijima? U Hrvatskoj je sličan mehanizam donedavno funkcionirao kroz Fond za zaštitu okoliša, koji je subvencionirao električna vozila bez obzira na to gdje su proizvedena i čiji se novac pritom trošio.
Francuska burza pokazuje koliko brzo subvencija postane političko pitanje kada se prelije u korist stranog proizvođača. No odgovor francuskog ministra — prekinuti suradnju s jednim partnerom — ne rješava strukturu. Isti novac i dalje ide Kii, Hyundaiju i europskim markama, samo bez političke galame.
Što slijedi za BYD
Kineski proizvođač mogao bi u 2027. morati tražiti novog partnera za CEE premiju. No istovremeno mu se otvara druga mogućnost: proizvodnja u Mađarskoj za modele Dolphin Surf i Atto 2 trebala bi uskoro početi, što bi tim vozilima omogućilo pristup izdašnijoj zamjenskoj premiji.
Ironija je potpuna. Država koja je mijenjala pravila kako bi spriječila kineske automobile sada gleda kako kineski proizvođač otvara tvornicu unutar Europske unije i time postaje podoban za isti novac. Zaštita domaće industrije tako se svodi na nekoliko stotina eura razlike i jednu političku svađu koja ne mijenja ništa osim adrese na računu.