Donut Lab – I Finci mogu biti prevaranti – Neviđena baterijska prevara

Finska tvrtka Donut Lab na sajmu CES 2026. obećala je revoluciju, ali čvrsta baterija nikada nije postojala.

Priča je započela spektakularnim obećanjima koja su odmah izazvala skepsu među ozbiljnim stručnjacima. Donut Lab tvrdio je da posjeduje čvrstu bateriju gustoće energije od 400 Wh/kg i nevjerojatnog životnog vijeka od 100 tisuća ciklusa punjenja. Takve brojke nadmašuju sve poznate laboratorijske rezultate, a tvrtka ih je najavljivala kao gotov proizvod spreman za serijsku ugradnju u električni motocikl Verge već u prvom tromjesečju godine.

Ziroth, istraživač specijaliziran za baterijske tehnologije, poveo je javnu istragu na svojem YouTube kanalu i otkrio temeljitu prijevaru. Njegovu su analizu potvrdila više od dvadeset neovisnih stručnjaka, a zaključak je bio jednoglasan i porazan za finsku tvrtku. Navodna čvrsta baterija zapravo je bila klasična litij-ionska ćelija, skrivena iza pompoznog marketinga i lažnih specifikacija.

Prvi nepobitni dokaz ležao je u krivuljama napona koje su nepogrešivo odavale kemiju na bazi nikla. Mjerenja su pokazala da se ćelija stabilizira na otprilike 3,7 volta pri polovičnoj napunjenosti, što je karakteristika klasičnih litij-ionskih baterija. Da se radilo o istinskoj natrij-ionskoj ili čvrstoj tehnologiji, napon bi ostao ispod granice od 3,5 volta. To se ovdje nije dogodilo.

Drugi razorni dokaz stigao je tijekom promatranja procesa punjenja, kada je širenje ćelije razotkrilo prisutnost grafitne anode. Grafit se masovno koristi u standardnim litij-ionskim baterijama, ali je potpuno beskoristan u kombinaciji s natrij-ionskom tehnologijom. Natrijevi ioni jednostavno su preveliki da bi se ugurali u strukturu grafita, što znači da Donut Labova ćelija nikada nije mogla funkcionirati na način koji su obećavali.

Stvarna gustoća energije izmjerena je na skromnih 298 Wh/kg, što je dramatično manje od reklamiranih četiristo. Ta brojka smješta njihov proizvod u prosjek današnjih standardnih litij-ionskih rješenja te u potpunosti negira status tehnološkog iskoraka. Kada proizvođač izgubi gotovo trećinu obećanog kapaciteta u laboratorijskim testovima, ne radi se o pogrešci, nego o svjesnoj manipulaciji.

Podrijetlo same tehnologije vodi do njemačke tvrtke CT Coatings, čiji je poslovni portfelj u najmanju ruku eklektičan i ne ulijeva povjerenje. Među njihovim se patentima mogu pronaći rješenja za sitotisak na keramičkim pločicama i trokuti za signalizaciju, ali ni traga ozbiljnom baterijskom istraživanju. Još je bizarnija uloga tvrtke Nordic Nano, koja je trebala proizvoditi ćelije, a prema dostupnim podacima nikada u svojoj povijesti nije proizvela niti jednu jedinu bateriju.

Finske financijske i kaznene vlasti sada pomno proučavaju cijeli slučaj, a posljedice bi mogle biti dalekosežne. Cijela afera prijeti narušavanjem povjerenja javnosti u koncept čvrstih baterija upravo u trenutku kada legitimni igrači bilježe ozbiljan napredak. Tehnologija je stvarna i kreće se prema komercijalizaciji, samo ne na način na koji su to prodavali marketinški mađioničari iz Donut Laba.

Toyota je primjer koliko su ozbiljni igrači daleko odmaknuli od ovakvog cirkusa, s uloženih više od 15 milijardi dolara u razvoj i planiranom proizvodnjom prije 2028. godine. Samsung paralelno upravlja najvećom pilotskom proizvodnom linijom za čvrste baterije na svijetu, a njihovi rezultati podliježu rigoroznoj znanstvenoj provjeri. Nitko od njih ne prodaje maglu niti obećava nemoguće brojke bez pokrića u stvarnim testovima.

Krajnji je zaključak jednostavan i brutalan. Ono što je Donut Lab prodao kao čvrstu bateriju budućnosti zapravo je bila obična, pomalo zastarjela litij-ionska ćelija umotana u lažnu priču. Vrtoglava obećanja o 100 tisuća ciklusa sada izgledaju poput čiste fantazije, a cijela epizoda služit će kao školski primjer kako hype može zaslijepiti čak i iskusne promatrače industrije. Istina je na kraju bila skrivena u krivulji napona i širenju anode, mjestima gdje marketing ne može ništa sakriti od fizike.