Više od pola milijuna izraelskih doseljenika živi u naseljima koja su međunarodno priznata kao nezakonita, a njihov se broj do kraja srpnja popeo na 592.
Palestinsko povjerenstvo za zid i naselja izvijestilo je da je riječ o 192 naselja i 400 ispostava, od čega su 231 stočarska ispostava. U tim naseljima živi gotovo 780.000 doseljenika — oko 333.600 u jeruzalemskim naseljima i 446.400 u ostatku Zapadne obale. Izrael tako kontrolira oko 42 posto Zapadne obale, što u području C raste na 71 posto, a u dolini Jordana na čak 91 posto.
Podaci dolaze u trenutku kada osam ministara vanjskih poslova — Turske, Egipta, Indonezije, Jordana, Pakistana, Katara, Saudijske Arabije i UAE — zajednički osuđuje izraelsku politiku naseljavanja. Posebno su istaknuli kategoričko odbijanje projekta “E1”, koji bi spojio istočni Jeruzalem s naseljem Ma’ale Adumim i time praktički presjekao Zapadnu obalu na dva dijela.
Što se krije iza brojki?
Pitanje koje izvješće ne postavlja jest: što te brojke znače za svakodnevni život Palestinaca? Svako novo naselje znači nove cestovne blokade, nove vojne zone i manje zemlje za poljoprivredu. Palestinske obitelji u dolini Jordana već desetljećima žive pod prijetnjom rušenja domova jer se njihova zemlja nalazi u području C, gdje Izrael ima potpunu vojnu i civilnu kontrolu.
Podsjetimo, Međunarodni sud pravde u Haagu prošle je godine donio mišljenje da je izraelska okupacija nezakonita i da se naselja moraju ukloniti. No umjesto povlačenja, broj naselja i doseljenika nastavlja rasti. Od 1967. godine, kada je Izrael zauzeo Zapadnu obalu, izgrađeno je gotovo 600 naselja i ispostava, a mirovni pregovori o dvjema državama godinama stoje na mjestu.
Zanimljivo je da se broj doseljenika u jeruzalemskim naseljima približava broju onih u ostatku Zapadne obale — podjela koja pokazuje koliko je istočni Jeruzalem postao središte izraelske kolonizacije. Svaki novi stan u tim naseljima dodatno udaljava mogućnost da Jeruzalem ikada postane glavnim gradom dviju država.
Ostaje otvoreno pitanje koliko će dugo međunarodna zajednica tolerirati situaciju u kojoj se međunarodno pravo sustavno krši bez ikakvih posljedica. Izjave osam ministara vanjskih poslova važan su diplomatski signal, ali bez konkretnih mjera — poput sankcija naseljima ili zabrane uvoza proizvoda iz njih — one ostaju mrtvo slovo na papiru.