Izraelske snage su u noći na nedjelju granatirale područje kampa Bureij u središnjem dijelu Pojasa Gaze te intenzivnom tenkovskom vatrom napale četvrt al-Shakush, javila je palestinska novinska agencija Palinfo.
Napad dolazi usprkos prekidu vatre dogovorenom u listopadu 2025. godine, a od tada je u izraelskim napadima na teritorij ubijeno više od 1.200 Palestinaca, uključujući 300 djece. Brojke govore same za sebe – dogovoreni prekid vatre očito ne znači i prestanak nasilja.
Istovremeno, na Zapadnoj obali izraelski doseljenici nastavljaju redovite napade na Palestince i njihovu imovinu. Tijekom racije u kampu Dheisheh južno od Betlehema, nekoliko je palestinskih stanovnika zadobilo gušenje nakon što su izraelske snage ispalile suzavac, izvijestila je agencija Wafa.
Racije na više lokacija
Ista agencija navodi kako su snage upale i u gradove te sela Za’atara, Ash Shawawra, Dar Salah i Al ‘Ubeidiya, istočno od Betlehema. Riječ je o uobičajenom obrascu kojeg smo svjedočili i ranije – noćne racije, hapšenja i zastrašivanje civilnog stanovništva postali su svakodnevica na okupiranom području.
Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, glasi: kakva je vrijednost mirovnog sporazuma koji se ne poštuje ni na terenu ni u duhu? Ako međunarodna zajednica ne reagira na ovakva kršenja, što uopće jamči da će bilo koji budući dogovor biti poštivan?
Ovakva situacija podsjeća na ranije slučajeve kada su prekidi vatre korišteni kao pokriće za nastavak operacija na terenu. Bez stvarnog mehanizma nadzora i sankcija za kršiteljeSvaki novi sporazum ostaje samo mrtvo slovo na papiru, a cijenu plaćaju civili – ponajviše djeca čiji se broj žrtava već mjeri stotinama.
Kao i uvijek.
Svijet je zagušen i ugušen,lošim rješenjima i sporazumima koji se potpisuju,a ne poštivanju se.To više nikoga ne zanima,i može sve ići u tom smijeru.Greške i posljedice se ne uzimaju u obzir i ne služe nikome kao pokazatelj,da se nešto treba poduzeti radi mira i reda u bilo čemu.Svatko tko nešto potpiše može i prekršiti to isto.To je pravilo funkcioniranja.Potpisuje se nešto u ime nekakve javnosti,i institucija,ali to nikoga na ništa ne obavezuje.Što znače tolika kršenja primirja i tolike žrtve u vrijeme kada je potpisano da se to neće raditi.Sirova sila i nasilje vladaju ovim našim svijetom,dok se u isto vrijeme smatramo civiliziranima,u odnosu na one koje kontroliramo i vršimo nasilje nad njima.Toliko svijet nije svjestan svojega grijeha,da su mu nasilje i kaos u svemu,postali rutina i sredstvo koje nažalost niti može niti želi prikrivati.