Netanyahu upozorava na drugi holokaust ako izgubi izbore

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu objavio je na društvenoj mreži X upozorenje da bi izraelski izbori mogli dovesti do „drugog holokausta” ako on izgubi vlast, a objavu je popratio računalno generiranom slikom nuklearne eksplozije.

Uz sliku je podijelio tekst koji potpisuje Yuval Bloomberg, javna osoba iz njegova političkog okruženja. Poruka je nedvosmislena: birači koji glasaju protiv Netanyahua riskiraju fizičko uništenje zemlje, jer nitko drugi, tvrdi se, ne može dovršiti posao protiv iranskog nuklearnog programa.

Bloombergov tekst poziva Izraelce da „ruka zadrhti” prije nego što glasaju za nekoga tko „neće moći dovršiti misiju” i time „osudi sebe i svoju obitelj na opasnost drugog holokausta”. Sve ostale teme — Katar, ultraortodoksni Haredi, regrutacija, unutarnje političke afere — naziva „dimnom zavjesom” koja skriva jedinu pravu prijetnju.

Prozor od dvije godine i Trump u središtu

U tekstu se izričito računa s mandatom Donalda Trumpa u Bijeloj kući, koji se opisuje kao „prostor od još dvije godine” za dovršetak posla u Iranu. Ako nakon toga na vlast dođe Kamala Harris ili „neki sljedbenik Ahmadinežada”, upozorava se, prilika je propuštena.

Iz toga proizlazi ključna tvrdnja: svi državni resursi trebaju se uložiti u taj jedan cilj. A premijer koji „ne može podnijeti pritisak televizijskog intervjua” ili „držati kontinuirani intimni razgovor s Trumpom” nije kadar to izvesti. Netanyahu se tako pozicionira kao jedini jamac nacionalnog opstanka, a izbore pretvara u referendum o vlastitom ostanku na vlasti.

Ovo nije prvi put da Netanyahu u kampanji poseže za retorikom egzistencijalne opasnosti. Slične je poruke slao i uoči ranijih izbora, a sada im dodaje vizualni element — sliku nuklearne gljive koja simulira uništenje središnjeg Izraela. Riječ je o generiranoj fotografiji, ne o stvarnom događaju, ali njezina svrha nije informirati nego prestrašiti.

Pitanje koje izvor nije postavio

Ako je iranska bomba egzistencijalna prijetnja o kojoj visi sudbina cijele države, zašto se o njoj odlučuje na izborima, a ne u sigurnosnom kabinetu i parlamentu? I zašto upozorenje o holokaustu dolazi u obliku kampanjskog posta na društvenoj mreži, umjesto da ga iznese vojska ili obavještajne službe pred Knessetom?

Ima i druga strana. Netanyahu godinama gradi karijeru na iranskoj prijetnji, a svaki put kad mu unutarnje prilike ne idu na ruku, ta prijetnja ponovno izbija u prvi plan. Birači bi trebali zapamtiti da strah nije politika i da se nuklearni program ne zaustavlja slikama eksplozija, nego pregovorima, nadzorom i — ako do toga dođe — odlukama koje se donose hladne glave, a ne u izbornoj panici.

U konačnici, poruka koja se šalje vlastitim građanima jest da je njihov glas opasnost. To nije obrana demokracije, nego njezino podrivanje. Ako premijer vjeruje da samo on može spasiti zemlju, onda ne traži mandat — traži bjanko ovlast. Izraelci će na biralištima odlučiti žele li to prihvatiti.