Huti poručuju da će podržati Palestinu do pada Izraela

Dok svijet gleda u drugu stranu, jemenski Huti ponovno šalju jasnu poruku: Palestina ostaje njihova crvena linija, a Saudijska Arabija glavni neprijatelj u regiji.

Vođa Hutija Abdel-Malik al-Houthi u novoj je izjavi, prenosi agencija SABA, potvrdio bezuvjetnu potporu palestinskim borcima, poručivši da će “učiniti sve” u podršci palestinskom narodu “do pada Izraela”. Istovremeno je saudijsko vodstvo optužio za “tiraniju i nepravdu” nad jemenskim narodom, najavivši “nove poteze svim legitimnim sredstvima” protiv politike Rijada.

Al-Houthi je posebno istaknuo ono što naziva “nepravednom opsadom” i “agresivnom okupacijom” koju Saudijska Arabija provodi uz podršku SAD-a. Riječ je o nastavku višegodišnjeg sukoba u kojem je saudijska koalicija intervenirala u Jemenu 2015. godine, a koji je prema procjenama Ujedinjenih naroda odnio više od 370.000 života.

Dvostruki front

Huti su godinama uspješno kombinirali dvije agende: unutarnju borbu za vlast u Jemenu i regionalnu solidarnost s Palestincima. Dok je saudijska koalicija vojno nadmoćnija, Huti su se pokazali kao nepredvidiv faktor koji kontrolira ključne luke i infrastrukturu, uključujući područja oko Crvenog mora.

Pitanje koje se nameće, a koje izvor ne postavlja, jest: koliko je zapravo saudijska politika u Jemenu doprinijela jačanju upravo onih snaga koje Rijad želi eliminirati? Umjesto slabljenja Hutija, vojna kampanja i blokada samo su učvrstile njihov položaj i dale im legitimitet u očima dijela arapske javnosti koja ih vidi kao jedine koji se otvoreno suprotstavljaju Izraelu i zapadnim interesima.

Geopolitičke posljedice

Ova izjava dolazi u trenutku kada se pregovori o primirju u Jemenu nalaze u ćorsokaku, a regionalne sile preusmjeravaju pozornost na druge krize. Za Hute, pitanje Palestine nije samo ideološko – ono je postalo i sredstvo unutarnje konsolidacije i vanjskog pozicioniranja.

Saudijska Arabija, s druge strane, našla se u nezgodnoj poziciji. Dok pokušava normalizirati odnose s Izraelom i graditi imidž modernizatora, njezina uloga u Jemenu ostaje mrlja koju Hutijska retorika vješto koristi. Pitanje je koliko dugo Rijad može održavati politiku koja mu donosi sve više kritika, a sve manje rezultata.

Ono što je sigurno jest da će Huti nastaviti koristiti palestinsku stvar kao svoje strateško oružje, a svaki novi potez Rijada – bilo diplomatski ili vojni – samo će im dati novi povod za mobilizaciju. U igri u kojoj se nacionalni interesi prelamaju kroz regionalne sukobe, Jemenu se ponovno nameće uloga žrtve tuđih ratova.