Genetska studija o srednjovjekovnoj Finskoj otkrila je da su obalna i unutrašnja područja te zemlje nekada bila gotovo identična, a danas se bitno razlikuju.
Istraživanje koje je vodilo Sveučilište u Turkuu analiziralo je genome ljudi koji su živjeli u jugozapadnoj Finskoj i regiji Häme između 11. i 13. stoljeća. Rezultati, objavljeni u časopisu Genome Biology, pokazuju da su u ranom srednjem vijeku (1050.–1250.) stanovnici obale i unutrašnjosti bili genetski vrlo slični, unatoč kulturnim i gospodarskim razlikama.
Nakon tog razdoblja putovi su se razišli. U unutrašnjosti je genetski kontinuitet opstao sve do danas, dok se sastav obalnog stanovništva promijenio. Srednjovjekovna migracija iz Švedske ostavila je trajan trag duž finske obale: današnji stanovnici tamo nose znatno više skandinavskog podrijetla od onih koji su isti prostor naseljavali prije tisuću godina.
Migracija kasnije nego što se mislilo
Voditelj istraživanja i poslijedoktorand Ronan James O’Sullivan ističe da je švedski utjecaj na finsko stanovništvo počeo djelovati relativno kasno.
„Ljudi su se preko Baltika kretali i prije 1250. godine, ali migracija iz Švedske u Finsku u većem se opsegu odvijala tek nakon ranog srednjeg vijeka”, rekao je O’Sullivan.
No studija ruši i uvriježenu predodžbu o Finskoj kao izoliranom prostoru. Ranosrednjovjekovni pojedinci iz Finske imali su genetske veze s vikinškom Švedskom, Gotlandom, Latvijom i područjem jezera Ladoga. Najjače veze pronađene su s Gotlandom, otokom koji je imao središnju ulogu u baltičkoj trgovini.
Posebno zanimljiv nalaz dolazi iz kasnijeg razdoblja. Dvije osobe koje su poginule kada je 1675. potonuo švedski ratni brod Kronan dijelile su DNK segmente s ranosrednjovjekovnim pojedincima iz Finske. Povijesni izvori bilježe da su ljudi iz Finske bili regrutirani na Kronan, a genetski dokazi potvrđuju da su barem neki od njih imali korijene u Finskoj.
Što ovo govori o današnjoj Finskoj
Finska je danas članica Europske unije i NATO-a, a švedski jezik još ima službeni status u toj zemlji. Ova studija pokazuje da korijeni te veze nisu samo politički ni jezični, nego i biološki — ali i da su se obalna i unutrašnja Finska razvijale različitim tempom.
Postavlja se pitanje koje istraživanje ne postavlja: ako je migracija iz Švedske trajno promijenila genetsku sliku finske obale, koliko su slični procesi oblikovali i druge obalne zemlje Europe, uključujući Hrvatsku? I koliko su današnje rasprave o migracijama kratkovidne kada se promatraju u kontekstu stoljeća, a ne izborne godine?
Znanstvenici su za potrebe studije pretraživali drevne DNK podatke diljem baltičke regije kako bi identificirali daleke genetske rođake i pratili kretanje ljudi. Njihov je zaključak jasan: Finska nikada nije bila izolirana od šireg baltičkog svijeta.
„Naši rezultati pokazuju da su ljudi koji su ovdje živjeli bili blisko povezani sa živahnim, međunarodnim mrežama koje su se protezale Baltičkim morem”, zaključuje O’Sullivan.