Kada pomislimo na Srednji vijek, lako je zamisliti surovo doba u kojem je stanovništvo, osobito seljaci, radilo bez predaha od zore do sumraka, u teškim uvjetima. Međutim, srednjovjekovna stvarnost u pogledu radnog vremena složenija je i često iznenađuje u usporedbi s današnjim normama, poput 40-satnog radnog tjedna.
Radni ciklus u Srednjem vijeku: život u ritmu godišnjih doba
U srednjovjekovnom društvu, koje je bilo pretežito poljoprivredno, ritam rada bio je duboko povezan s godišnjim dobima i poljoprivrednim ciklusima. Radni dan, osobito za seljake, često je počinjao u zoru i završavao u sumrak, što se moglo činiti vrlo dugim. No važno je shvatiti da rad nije bio ravnomjerno raspoređen kroz cijelu godinu.
Tijekom sezone žetve ili sjetve, koje su bile presudne za preživljavanje, seljaci su radili duge dane, često dulje od 12 sati. Međutim, ta razdoblja intenzivne aktivnosti bila su nadoknađena razdobljima manjeg rada, primjerice zimi, kada je rad na poljima bio ograničen. Seljaci su tako imali razdoblja relativne neaktivnosti, osobito tijekom najhladnijih mjeseci kada je zadataka bilo manje.
Vjerski blagdani i praznici: vrijeme predaha
Drugo često zaboravljeno obilježje Srednjeg vijeka jest važnost praznika. Katolička crkva, koja je bila u središtu srednjovjekovnog društva, igrala je ključnu ulogu u organizaciji vremena. Osim nedjelje, dana odmora i molitve, tijekom godine bilo je mnogo vjerskih blagdana. Dani posvećeni svecima, velikim liturgijskim svetkovinama poput Božića ili Uskrsa, kao i dani hodočašća, obilježavali su svakodnevni život i nudili česte pauze od rada.
Prema nekim procjenama, seljak u Srednjem vijeku mogao je imati oko 80 do 100 dana odmora godišnje zahvaljujući tim vjerskim blagdanima. Taj broj praznika daleko nadmašuje današnje dopuste, i pokazuje da, unatoč razdobljima intenzivnog rada, srednjovjekovni radnici nisu bili previše opterećeni, već su imali brojne prilike za odmor.
Obrtnici i gradovi: manje fleksibilna organizacija rada
Dok su seljaci imali radni ritam koji je određivala sezona i vjerski blagdani, obrtnici i radnici u gradovima živjeli su podstrožim rasporedom. Radili su uglavnom prema utvrđenim satnicama, koje su određivale cehovi i bratovštine, uz stroga pravila. Radni dani bili su često dulji, dosežući ponekad 10 do 12 sati, ali i ti gradski radnici imali su koristi od brojnih vjerskih dana odmora.
Međutim, za razliku od seljaka, obrtnici nisu toliko ovisili o ciklusu godišnjih doba i njihovi su prihodi često bili pravilniji, ali su imali manje slobode u organizaciji radnog vremena. To im je osiguravalo određenu stabilnost, ali i veću krutost u svakodnevici.
Elite i kler: oslobođeni fizičkog rada
Što se tiče elita srednjovjekovnog društva, poput plemstva i klera, njihov odnos prema radu bio je radikalno drugačiji. Plemići nisu sudjelovali u fizičkom radu, njihova je uloga bila više vojna i gospodarska, nadzirući svoje posjede i podanike. Kler je pak bio uglavnom posvećen molitvi i upravljanju crkvenim dobrima. Te povlaštene klase bile su oslobođene fizičkog rada, prepuštajući teške zadatke svojim podređenima.
Fleksibilnost nepoznata modernim normama
Dakle, uspoređivanje radnog tjedna u Srednjem vijeku sa suvremenih 40 sati jest anakrona pojednostavnjena zamisao. Iako su radni dani mogli biti dugi u razdobljima intenzivne aktivnosti, bili su nadoknađeni brojnim sezonskim i vjerskim stankama. Suvremeni pojam 40-satnog tjedna, s redovitim i jasno definiranim radnim vremenom, novijeg je datuma i potpuno je stran srednjovjekovnom društvu.
Fleksibilnost rada u Srednjem vijeku više se temeljila na prirodnim i vjerskim ciklusima nego na strogoj državnoj regulaciji. Razdoblja teškog rada često su bila uravnotežena s dugim razdobljima odmora, u sustavu u kojem je Crkva imala središnju ulogu u organizaciji vremena. Ta složena organizacija, prilagođena tadašnjim stvarnostima, pokazuje da radnici u Srednjem vijeku, premda udaljeni od naših normi, nisu nužno živjeli pod stalnim pritiskom, već u ravnoteži između rada i odmora, između posla i vjere.
A porezi?
Porezi u Europi u Srednjem vijeku su također bili interesantni, pogotoov onaj ratni.
- Crkvena desetina: ~10% uroda
- Feudalna davanja: ~10–20% uroda ili prihoda (ovisno o lokalnim običajima)
- Kraljevski porezi: ~10–15% (ponekad više u ratnim razdobljima, npr. Stogodišnji rat)
- Rad za opće dobro: Vrijednost obveznog rada procjenjuje se na ~5–10% godišnje radne sposobnosti
- Carine i mostarine: Ako je trgovao ili transportirao robu – dodatno ~2–5%
- Izvanredni doprinosi (npr. za rat ili križarske pohode): Periodično dodatnih 1–5%
Usporedite sada ove poreze s današnjim, pogotovo s davanjima za obranu koja traži danas traži Donald Trump? Pokušajte u tekstu pronaći još par interesantnih uporedbi, pa recite da je sve slučajno u ovom svijetu. 🙂
Na kraju provjerite produktivnost u Srednjem vijeku i produktivnost danas, te zaključite kako vas sustav iskorištava.
“Sustav laže” – i te kako laže! Ruski matematičar Fomenko tvrdi da nas je ma-trix sustav prevario za najmanje 500 godina.
Lažu sve.
Elita oblikuje stvarnost proročanstvima i vjerovanjima.
Vraćanje svijesti ultimativni je čin prkosa.
Vjerovanje je arena.
Elita doživljava procvat zahvaljujući ljudskoj poslušnosti, samospoznaja dovodi u pitanje njezin scenarij.
Ljudski rod ima izbor odabrati – podložnost ili buđenje.
Sami možete doživjeti Boga
umjesto da vam drugi govore što i kako vjerovati.
‘život u ritmu godišnjih doba’ – tako je nakad bilo, a danas skoro pa vise ni nemamo godisnja doba;)
Extra “pesma” a drugi par cipela je to što su žene “pevača” zaposlene u javna preduzeća…u zadnjih desetak godina! Lepo reče kolega ovde, sve ti je dozvoljeno reći, vidimo i pevati ali poraditi na nečemu ne smeš, ništa! Da..
Najveća laž je 40 godina rada do pune mirovine. Sretnici su umirali sa navršenih 40 godina života.
Kameno doba…
Dvoje ljudi sjede u pećini i peku mamuta.
Nešto nije u redu, veli jedan…
Zrak je čist, sve oko nas je ekološki čisto. Sve što jedemo je prirodno, organsko…
A nitko da uvati više od trideset godina.
P.S.
Petogodišnja djeca u vrtiću o tatama mamama…
Ni sami ne znaju što hoće!
Prvo nas uče hodati i govoriti, a onda hoće da sjedimo i šutimo…
Izmislili su cijeli “mracni Srednji vijek”, uvjeravajuci nas da su ljudi bili neuki i priglupi cijelih 1000 godina te da nitko nije znao nista sve do “renesanse”,nakon cega se sve pocelo odjednom dogadjati a pogotovo u 18.i 19.stoljecu kad su “izumi”i “pronalasci” poceli frcati kao sa tekuce trake.Prije toga- nista! Najednom su se svi “opametili” te ubrzano poceli graditi,stvarati,razumjeti fiziku,kemiju,biologiju,zemljopis, arheologiju,arhitekturu,ma SVE- nema sta nema – a njihove vlastite brojke o brzini radjanja te prirastu stanovnistva sugeriraju da je npr.1817 na CIJELOME SVIJETU bilo 314 milijuna ljudi , 1748.na cijelome svijetu bilo je 106 milijuna ljudi,1610. bilo nas je MANJE od 12 milijuna,a 1541.bilo je manje od 4 milijuna ljudi na Zemlji ! 1265.na cijelome svijetu bilo nas je jedva 50 000,prema njihovim vlastitim kalkulacijama ! Dakle,tko je onda gradio sva ta cudesa po svijetu,tko je ratovao,tko je sve to hranio ?Sve te gradjevine,crkve,zamkovi, dvorci,katedrale navodno sazidane u 12.i 13.stoljecu… Čitaj više »
Kontrolni sistem nikoga ne iskorištava nego kontrolni sistem samo kontrolira da li podanici izvršavaju svoje obaveze na koje su slobodnom voljom pristali.
Radi se samo o povećanju kontrole koje je išlo ukorak s napredkom tehnologije.
Tu je važno shvatit razliku između analogije i digitale jer su ritam života gore opisan u srednjem vijeku davali kampaneli na svim uzvisinama izgrađeni, otkucavalo se vrijeme, praznici, sve vijesti iz svijeta su se prenosile preko oltara, a danas umjesto kampanela na uzvisinama imamo releje digitalnog signala preko kojih dolazi točno vrijeme i sve vrste notifikacija.
Princip je isti, ali kontrola zlokobnija jer se dijelovi mozga zamjenjuju s tehnologijom i ti dijelovi ljudskog mozga fizički odumiru.
To šta su se u srednjem vijeku podanici kontrolnog sistema zvali kmetovi, a danas potrošači u kritičnom trenutku prelaska na digitalne robove ne mjenja ništa od vremena robova u željeznim okovima.
Najgori posal za radnika je posal u turizmu! Turizam je smrt za onoga koji uslužuje. Radija, vidija i pobiga. Zato se svi konobari i kuvari na moru po restoranima, sobarice, moraju drogirati da kako tako izdrže do kraja sezone. Onda postanu ovisni, onda ih odnese vrag ili u pržun ili na groblje. Slavonci, bosanci, Srbijanci, ne dajte svoju dicu brutalnim gramzivim eksploatatorima na moru po Dalmaciji. Uništit će ih! Vidija na 100 primjera.
Dobro došli u Hrvatsku, državu i zemlju konobara, kuvara i sobarica!
“Najveci neprijatelj slobode nije robovlasnik vec sretan rob koji misli da je slobodan.”
Rekao bi nekad je bilo i pjesme, i radilo se od zore do podne, u polju. Na polju nije portebna neka velika satnica, više je posla recimo odvojiti žito od kukolja, oljuštiti slanutak, grašak ili bob, a bilo je i djece.
Nestaje struka. Nestaje znanje. Sve je više poslova gdje je mozak na paši.
40 sati tjedno mozak se odmara. Zato pate ruke, noge, koljena i ostali zglobovi dok mozak atrofira. A sad nema ni crkve u radnog čovjeka da tu atrofiju uspori.
Sjećam se, sedamdesetih sam, k’o mulac i momčić, a osamdesetih, već k’o pravo momče, u vrijeme kad su se ovdje radile obiteljske (u to vrijeme, još uvijek, doslovno obiteljske) kuće, učestvovao u tko zna koliko “nalivanja taraca”, rodbini, prijateljima, susjedima. Skupilo bi se po dvadeset, trideset ljudi, “stavilo bi se dan na glavu” i peglaj.., često do samog mraka, bez praznog hoda. Bio je to težak, mukotrpan posao…na “baštune” i “siće”…”pojava” “agrie” i “gudbroda” već je uvelike olakšalo posao, a “pojava” “mišalice”…da ne govorim. Uglavnom, bio je to sladak umor jer bi se, kasnije, uz “ondašnju” (kakva bio i ne bio😁) spizu, vino, zayebanciju i pjesmu, potpuno istopio. Evo, nostalgija me i žal i sad hvata kad se sjetim te razdraganosti, dobre volje, samoprijegora, poštovanja i suradnje.., nasmijanih lica “starijih” ljudi.., svoga staroga, strica, barbe…”starih” rođaka i susjeda…, većina su, već odavno, pokojni…i sad, kad vidiš sve ovo danas, pari… Čitaj više »
Izracunaj koliko satnica godisnje ti treba za ovakav zivot:
Hrana – 100 kg krumpira, 100 kg kupusa, 50 kg kukuruznog brasna, 10 kg graha, 10 kg mesa, 50 litara mlijeka … i slicno.
Obuca, odjeca – nekoliko pari na 5 godina.
4 kubika drva, boca plina
Voda iz izvora ili kisnica, jedno brzinsko tusiranje tjedno, zimi 1 tus u 2 mjeseca u poluhladnoj vodi, 1 sapun godisnje.
Bicikl, ne auto
Ne telefon, ne internet
Struja samo za svjetlo i hladnjak
Najbolji sliku bi dao prikaz radnih dana kmeta za feudalca
I za sebe.
Prvo se mora požnjeti žito od feudalca.
Onda svoje.
Nakon tlake, popis obaveznih davanja feudalcu.
Sve ovo bez povremenih recimo ratnih poreza
Relative Dating Methods:
Stratigraphy:
This method examines the layers of soil and sediment to determine the relative ages of artifacts and features, with older layers generally found deeper.
Seriation:
This technique analyzes the changes in artifact styles and types over time to create a relative timeline, especially useful for pottery and other artifacts.
Mean Ceramic Dating:
This method uses statistical analysis of ceramic types to determine the average date of a site or assemblage.
Obsidian Hydration:
This technique measures the thickness of the hydration layer on obsidian (volcanic glass) artifacts to estimate their age
“Radiocarbon dating, also known as carbon-14 dating, has an error range that varies depending on the specific sample and the accuracy required, but generally, the practical limit is around 50,000 years.
The method is most accurate for organic materials younger than 50,000 years.
Error ranges are often expressed as one standard deviation (1-σ), indicating a 68% PROBABILITY that the true age falls within that range. CALIBRATION of radiocarbon dates to calendar ages is also necessary, and these calibrated dates are usually cited at a 95% probability,…”
Tad nije bilo cjepiva pa su bili zdravi i mogli raditi. Sad otrovani cjepivima mogu sjediti samo u klimatiziranim prostorijama i masturbiraju mlohava čine otrovane od cjepiva.