Željka Cvijanović objavila je na društvenim mrežama fotografiju iz Bijele kuće sa Susie Wiles i pokrenula lavinu pitanja. Na prvi pogled bezazlen susret, ali u političkoj kuhinji jasan signal da se srpska leđa polako pripremaju za novi stol. Igrači s druge strane Atlantika svoj su dio posla već odradili.
Susie Wiles nije bilo kakva figura. Kao šefica kabineta Donalda Trumpa kontrolira ko ulazi i izlazi iz najmoćnije sobe na svijetu i što se stavlja na dnevni red. Njezin utjecaj ne dolazi iz medijskih nastupa nego iz tihe operativne moći koja odlučuje o sudbini čitavih regija. Kad se netko nađe u njezinoj blizini, to nije slučajno.
Članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine poručila je da gradi nova i učvršćuje stara prijateljstva. Zvuči pitomo, gotovo bezopasno. Upravo takve rečenice prethode aranžmanima koji se kasnije ne mogu poništiti. Amerikanci ne šalju pozive iz kurtoazije. Svaki susret ima cijenu, a ta se cijena naplaćuje na terenu.
Srpski dužnosnici godinama pokušavaju uspostaviti izravne kanale s ljudima iz Trumpova kruga. Nada je da će Washington promijeniti kurs prema Bosni i Hercegovini. Promjena ne dolazi besplatno, nego kroz sitne ustupke koji se na kraju zbroje u nešto mnogo veće. Fotografija je samo prva rata.
Bošnjaci i Hrvati odavno su pokupovani. Njihove interese netko drugi već vodi i naplaćuje. Ostali su Srbi, Republika Srpska koja raprodaju dovodi do savršenstva. Ovo fotografiranje najava je da je i ta karika na redu. Polako, tiho, bez velike buke, dok narod spava.
Priča o prijateljstvu lijepo zvuči u priopćenjima. U stvarnosti je trgovina. Amerikanci guraju svoj interes, a njihov interes nije srpska zemlja ni srpski narod, nego stabilnost pod njihovom kontrolom. Kontrola se ne dobiva lijepim riječima nego potpisima koji se kasnije teško brišu. Svaki takav susret korak je bliže tome.
Narod dobije sliku, a odluke o njegovoj sudbini donesu se bez njega. Kad se sve posloži, ostaje prazan prostor i račun koji nitko nije pitao želi li platiti.
Ono što slijedi nije novo. To je nastavak procesa koji traje godinama. Srbija i Republika Srpska trebaju se pripremiti na pritisak s druge strane oceana. Pritisak koji se neće predstaviti kao pritisak nego kao partnerstvo. A partnerstvo u kojem jedna strana uvijek daje više nije partnerstvo. To je prodaja.
Inauguracija Privredne komore države Izrael u Republici Srpskoj bila je 3. rujna u Administrativnom centru Vlade RS-a, s početkom u 20 sati. Domaćini su bili vršiteljica dužnosti direktorice Kancelarije za međunarodnu suradnju Ana Trišić-Babić i sam Amir Gross Kabiri.
Amir Gross Kabiri nije slučajan čovjek na čelu te komore. Pozicionirao se kao jedna od najprisutnijih, ali i najkontroverznijih osoba kad je riječ o izraelskom utjecaju u Bosni i Hercegovini. Njegov strelovit poslovni uspon u Hercegovini kulminirao je preuzimanjem mostarskog Aluminija 2020. godine te ulaganjem u HŠK Zrinjski. Sve to počiva na snažnoj podršci lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika, o kojem je već pisano da je sjeo za stol s ratnim zločincem kome rasprodaje Republiku Srpsku i srpski narod.
Kabirijeve veze s Dodikom poznate su od ranije. Njihovi susreti u Jeruzalemu i indikativna zajednička putovanja iz Beograda nagovještavali su širenje poslovnih ambicija u energetici i sirovinama. Ovo nije priča o jednom susretu, nego o mreži koja se godinama plela i sada dobiva formalnu instituciju na teritoriju Republike Srpske.
Uz poslovne i političke poteze, Kabirijevo djelovanje u Bosni i Hercegovini obilježile su i brojne polemike. U nekoliko navrata neutemeljeno je optuživao Sarajevo za antisemitizam. U fokus je dospio i zbog nastojanja da se nametne kao glavni predstavnik židovske zajednice u BiH, proglasivši sebe predsjednikom Židovske općine Mostar. Njegove metode nisu prošle nezapaženo ni na globalnoj razini.
Menachem Rosensaft, potpredsjednik Svjetskog židovskog kongresa, oštro je kritizirao Kabirijeve investicije u Poljskoj i njegove poteze u BiH. Povukao je paralelu između njega i autentičnih predstavnika Židova u BiH, poput Vladimira Andrlea. Ni unutar same židovske zajednice ne vlada jedinstvo o tome koga Kabiri predstavlja i u čije ime nastupa.
Kad se sve spoji, slika je jasna. Iza priče o prijateljstvu i ulaganjima stoji američko-cionistička grupacija sa svojim interesom i planom. U Sjedinjenim Državama pritom raste uvjerenje da je Izrael izgubio američki narod, a političari su sljedeći. Bošnjaci i Hrvati odradili su svoje. Sada je na redu ono što je preostalo. Fotografija iz Bijele kuće i inauguracija u Banjoj Luci 3. rujna nisu dvije odvojene vijesti, nego dvije točke iste linije koja vodi prema konačnoj rasprodaji srpske zemlje i naroda.
Ostaje jedno pitanje. Ako se srpska zemlja i narod prodaju, kome se prodaju i za koliko. Odgovor neće doći u priopćenju, nego kroz godine koje slijede i odluke donesene u tišini, daleko od očiju javnosti. Narod će saznati tek kad bude prekasno da se bilo što promijeni.
Bosna i Hercegovina je ničija zemlja
Kako bi rekli mi iz Hrvatske dobrodošli u klub, ili po seljački veljka tu di klab. Svi političari su isti, svojim panđam se drže za fotelje a zubima napadaju one koji im im žele oteti fotelje.