Uginuće delfina Rockyja otkriva mračnu stranu industrije zabave

Uginuće delfina Rockyja u akvariju kod Malage nije izoliran incident, nego epizoda u lancu smrti morskih sisavaca koje industrija zabave seli preko granica dok ih zakoni pokušavaju zaustaviti.

Rocky, 29-godišnji mužjak delfina, uginuo je u subotu navečer u parku Selwo Marina kod Malage, kamo je prebačen u srpnju iz francuskog Marinelanda. Obje institucije u vlasništvu su španjolske grupacije Parques Reunidos, koju pak drži švedski investicijski fond EQT AB. Francuski Marineland, smješten na Azurnoj obali, zatvoren je za javnost od siječnja 2025.

Prije Rockyja uginuli su delfin i kit beluga prebačeni iz kanadskog parka u valencijski Oceanogràfic, najveći akvarij u Europi. Još tri beluge iz istog kanadskog izvora uginule su u parku u Chicagu. Kako je priopćila organizacija Sea Shepherd France, nakon pet uginulih sisavaca iz kanadskog Marinelanda „došao je red na Rockyja”.

Lanac transfera i lanac uginuća

Kanadski Marineland nije povezan s francuskim istoimenim parkom ni s grupacijom Parques Reunidos, ali obrazac je isti: zatvoreni parkovi prazne svoje bazene, a životinje se sele u druge objekte iste industrije. Rocky je rođen u zatočeništvu 13. ožujka 1997. u madridskom Zoo Aquariumu, također dijelu Parques Reunidosa, a u Francusku je prebačen 2011. U srpnju je s još sedam delfina iz francuskog Marinelanda poslan u Selwo Marinu. Još četiri delfina trebala su biti prebačena u Valenciju.

Francuski zakon iz 2021. zabranjuje držanje morskih sisavaca u zatočeništvu. Aktivisti tvrde da su transferi u Španjolsku način da se ta zabrana zaobiđe, a Sea Shepherd France poručuje da odgovornost snosi francuska vlada koja je transfere dopustila. Organizacija Tilikum’s Spirit navodi da je Rocky uginuo „zbog transfera koji je odlučila industrija zatočeništva”.

Nekoliko je skupina pokušalo sudski zaustaviti premještanje životinja. Nisu uspjeli. Isti obrazac ponavlja se i s druge strane Atlantika, gdje su beluge iz Kanade završile u Sjedinjenim Državama i uginule.

Pitanje koje nitko ne postavlja

Zašto se životinje uopće sele umjesto da ostanu u objektima koji se zatvaraju? Odgovor je komercijalan: akvariji i morski parkovi žive od predstava, a delfin i beluga su atrakcija koju se isplati prevesti tisućama kilometara. Trošak prijevoza manji je od prihoda koji donosi nova zvijezda bazena. Smrt se pritom tretira kao poslovni rizik, a ne kao dokaz da sustav ne funkcionira.

Ovaj slučaj otvara i pitanje vlasništva. Kad jedan investicijski fond preko španjolske grupacije drži parkove u više zemalja, odluke o životinjama donose se u interesu prinosa, a ne u interesu životinja ni lokalnih zajednica. Nacionalni zakoni, poput francuskog, lako se zaobilaze selidbom preko granice. Dok god je tako, svaka zabrana zatočeništva ostaje mrtvo slovo na papiru, a svaki novi transfer prilika je za novo uginuće.