Sedam maskiranih izraelskih doseljenika okružilo je diplomatska vozila u selu Taybeh, razbilo prozor belgijskog konzulata i oborilo na tlo francuskog gradonačelnika Bernarda Baudouxa. Europske vlade su osudile napad, ali njihove osude zvone prazno dok istovremeno šute o svakodnevnom nasilju nad Palestincima.
Napad se dogodio tijekom berbe maslina, događaja koji su diplomati iz Francuske, Belgije i Poljske došli posjetiti kako bi izrazili solidarnost s palestinskim poljoprivrednicima. Prema svjedočenjima koje prenosi izraelski Vojni radio, maskirani doseljenici stigli su terenskim vozilima, opkolili diplomatski konvoj i zatražili identifikacijske dokumente. Jedno od vozila, pripadalo je belgijskom konzulatu, zasuto je kamenjem, a prozor je razbijen.
Na snimkama se vidi francuski gradonačelnik Bernard Baudoux kako leži na tlu naslonjen na automobil, s lentom u bojama francuske zastave. Belgijski ministar vanjskih poslova Maxime Prévot potvrdio je da je belgijski konzul bio u skupini, da je vozilo oštećeno te da je njihov tim na sigurnom.
Ono što ovaj incident čini posebno mračnim nije samo brutalnost napadača, već licemjerje europskih reakcija. Belgija je “najoštrije osudila” napad, a Prévot je pozvao izraelske vlasti da zaštite diplomate i novinare te privedu odgovorne pravdi. Francuska i Poljska nisu odmah javno reagirale, što je zapanjujuće s obzirom na to da su njihovi diplomati bili meta.
Izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar osudio je “nasilne postupke izraelskih nasilnika”, ali je istovremeno kritizirao konzulate jer posjeta nije bila koordinirana s izraelskom vojskom. Ta rečenica otkriva suštinu. Diplomatski posjet berbi maslina nije koordiniran jer bi koordinacija značila traženje dopuštenja za nešto što bi trebalo biti normalno, a to je da strani dužnosnici vide što se događa na terenu.
Dan prije napada na diplomate, izraelski doseljenici pretukli su američku fotoreporterku Washington Posta Heidi Levine dok je izvještavala o berbi maslina. Nosila je zaštitni prsluk s oznakom PRESS, oborena je na zemlju, šutirana i udarana batinama, a kamere i mobitel su joj ukradeni. Izraelska policija rekla je da istražuje, ali obećanja o istrazi u ovom kontekstu zvuče kao prazna formula koja se ponavlja svaki put kad nasilje eskalira. Palestinska komisija protiv zida i naselja dokumentirala je 34 napada i kršenja usmjerena na palestinske poljoprivrednike diljem Zapadne obale samo u jednom danu, s najmanje 19 ozlijeđenih, uključujući dvoje djece.
Ovdje se europska diplomatacija otkriva u svojoj suštini. Belgija poziva na sankcije EU-a protiv odgovornih za nasilje, ali te sankcije nikada ne dolaze jer bi ugrozile trgovinske i političke odnose s Izraelom. Europske vlade osuđuju napad na vlastite diplomate dok istovremeno toleriraju isti obrazac nasilja nad Palestincima koji traje godinama. Napad na vozilo belgijskog konzulata nije izolirani incident nego simptom sustava u kojem nasilje doseljenika prolazi nekažnjeno, a međunarodna zajednica izdaje priopćenja koja ne mijenjaju ništa na terenu.
U isto vrijeme, egipatski predsjednik Abdel Fatah al-Sisi pokazuje gdje mu je prioritet. Tijekom posjeta vojnoj akademiji poručio je da je Egipat spreman vojno braniti Saudijsku Arabiju ako to Rijad zatraži. Ta spremnost stoji u oštrom kontrastu s njegovim odnosom prema Gazi, gdje egipatska vojska nikada nije dobila sličan mandat za zaštitu palestinskog naroda. Al-Sisi je u srpnju izjavio da nema normalizacije bez palestinske države, ali njegova djela govore drugačije. Dok se obvezuje štititi saudijskog saveznika od hutista, prema Palestincima drži distancu koja graniči s ravnodušnošću. Kritičari ističu da takva politika hrani percepciju da je egipatski režim bliži aprapsko-cionističkoj koaliciji nego što je spreman priznati.
Paralela je neizbježna. Europske države osuđuju napad na svoje diplomate, ali ne poduzimaju ništa da zaustave nasilje koje je taj napad omogućilo. Al-Sisi osuđuje izraelsku politiku riječima, ali svoju vojsku nudi onima koji imaju naftu i stratešku težinu, dok Gazu prepušta gladi i bombama. Belgijski konzul i francuski gradonačelnik doživjeli su jedan dan onoga što Palestinci žive svakodnevno. Pitanje je hoće li im ta spoznaja nešto promijeniti ili će se sljedeći tjedan vratiti u Bruxelles i Pariz s uvjerenjem da su učinili dovoljno time što su osudili.
1 komentar
Udri marvu!!