Huckabeeva izjava o arapskim glasačima izazvala burne reakcije

Izraelski izborni sustav dobio je u utorak javnu ocjenu američkog veleposlanika u Izraelu, ali je formulacija te ocjene otvorila pitanje tko u toj zemlji uopće ima pravo glasa.

Veleposlanik Mike Huckabee na društvenoj mreži X pohvalio je izraelski model glasovanja: sve se odvija osobno, uz osobnu iskaznicu, na državni praznik, bez dopisnog ili elektroničkog glasovanja. Uz to je dodao kako „arapski glasači glasuju isto kao Izraelci”, zaključivši da je riječ o demokraciji kakve u regiji nema mnogo.

Upravo je ta rečenica izazvala reakcije. Izraelski korisnici odmah su primijetili da su arapski građani Izraela istovremeno i izraelski državljani, pa formulacija koja ih stavlja izvan kategorije „Izraelaca” ne opisuje pravno stanje nego političku percepciju.

Glasačko pravo nije isto što i pripadnost

Palestinski građani Izraela, za razliku od većine Palestinaca na okupiranim područjima i u dijaspori, imaju izraelsko državljanstvo i biračko pravo. Čine oko petine stanovništva zemlje i redovito izlaze na izbore, što im dugo daje ulogu jezičca na vagi u tijesnim koalicijskim pregovorima.

Huckabeeva objava stoga nije samo stvar nespretne stilistike. Ona odražava širu praksu u kojoj se arapski građani Izraela u javnom govoru i dalje tretiraju kao zasebna skupina, neovisno o tome što im zakon priznaje puno državljanstvo. Američki dužnosnik koji hvali integritet izbornog procesa trebao bi poznavati tu razliku — ili ju je svjesno preskočio.

Pitanje koje iz objave ne proizlazi, a nameće se samo: bi li veleposlanik jednako opisao glasovanje bilo koje druge manjinske skupine u nekoj drugoj zemlji, ili se ovdje radi o jeziku koji se prema jednoj skupini birača koristi samo na Bliskom istoku?

Ista rasprava, drugi kontekst

Huckabee nije prvi američki dužnosnik koji je na ovoj temi zapao u sličnu formulaciju. Tijekom prethodnih izbornih ciklusa u Izraelu američki su diplomati i komentatori često govorili o „arapskom glasu” kao odvojenoj varijabli, dok su u isto vrijeme inzistirali na tome da je izraelska demokracija uzor regiji. Ta dvostrukost nije nova, ali sada dolazi iz usta službenog predstavnika Washingtona u trenutku dok traje glasovanje.

Za hrvatsku javnost ovo je prije svega pitanje mjerila. Ako se demokracija mjeri time glasuje li netko osobno i s osobnom iskaznicom, onda je tehnička strana izbora zadovoljena. Ako se mjeri time priznaje li se biraču da je jednak svima ostalima, onda Huckabeeva rečenica pokazuje da se ta jednakost još uvijek dijeli na „nas” i „njih”.

Izraelski izbori završavaju, ali rečenica američkog veleposlanika ostaje kao podsjetnik da se o tuđem državljanstvu najlakše govori onda kada se ono ne smatra potpuno svojim.