Kiša u Gazi ponovno odnosi živote dok pomoć čeka na granici

Pet osoba, među njima troje djece, stradalo je u urušavanju pješčanog nasipa u izbjegličkom naselju u središnjoj Gazi nakon obilnih kiša.

Nesreća se dogodila u Deir al-Balahu gdje su se pod teretom vode i blata urušili nasipi oko improviziranih šatora. Glasnogovornik civilne zaštite potvrdio je da je iz ruševina izvučeno pet ozlijeđenih, a spasilačke ekipe nastavljaju pretragu za preživjelima. Svaka brojka u toj rečenici je nečije ime koje nitko nije zapisao.

Kiša u Gazi nije vremenska nepogoda. To je infrastrukturna katastrofa koja se svake zime ponavlja po istom obrascu: voda nema kamo oteći jer su odvodni sustavi razoreni, tlo je natopljeno, a ljudi žive na površinama koje nikada nisu bile predviđene za stanovanje. Šator nije dom. To je privremeno rješenje koje traje godinama.

Upozorenja koja nitko ne sluša

Domaće i međunarodne institucije upozorile su da obilne kiše i loše vrijeme zahtijevaju hitnu intervenciju — siguran smještaj i zimske potrepštine. Ta rečenica zvuči kao priopćenje iz prošle godine. I pretprošle. Upozorenja postoje, potrepštine ne stižu, a ljudi umiru od posljedica kiše u 21. stoljeću.

Postavlja se pitanje koje nitko od onih koji potpisuju ta upozorenja ne postavlja javno: tko kontrolira ulaz robe u Gazu i zašto zimske potrepštine, građevni materijal i oprema za odvodnju nikada ne dođu na vrijeme? Humanitarna pomoć koja čeka na granici dok se ljudi utapaju u blatu nije pomoć — to je administrativna procedura s ljudskim žrtvama.

Ovo nije prvi put da vremenske prilike u Gazi ubijaju. Isti scenarij ponovio se i prošlih zima, s istim obrazloženjima i istim obećanjima. Razlika je samo u broju mrtvih, koji se svaki put nanovo upisuje u izvještaje.