Kome treba “LNG Krk”? – Globalno plinsko tržište kaže da je to propali projekt

U Hrvatskoj se trenutno raspravlja takozvani “Lex LNG”, zakon koji bi trebao dati zeleno svjetlo izgradnji terminala za ukapljeni plin na Krku. Tijekom rasprave u Hrvatskom saboru je oporba, uglavnom SDP, uložila nekoliko stotina amandmana. Svi su odbijeni i glasovanje o zakonu je predviđeno za srijedu.

Tijekom rasprave su se uglavnom čule optužbe na račun vladajuće koalicije o nesagledivim posljedicama tog projekta, ne samo za hrvatsko gospodarstvo, nego i okoliš, prvenstveno za more. SDP je poručio kako su građani protiv plutajućeg LNG terminala, da on nije bio u prostornom planu, da ugrožava turizam, da nije isplativ, a sam zakon smrdi na interese, na interesne skupine i nije objašnjeno koji je to strateški interes ovog projekta, jer građani imaju pravo znati što će se dogoditi kad terminal bude izgrađen, kako će to utjecati na njihov život.

Ono što zastupnici oporbe nisu spomenuli, a vrlo lako su se mogli pripremiti i pronaći podatke na internetu, je isplativost ukapljenog plina u ovom trenutku.

Naime, cijene plina u Aziji su dosegle rekordne razine u protekle četiri godine, a europska skladišta su prazna. Europa ubrzano puni svoja skladišta, ali plin najvećim dijelom kupuje iz Rusije. Iako su prošle godine već oboreni svi rekordi u isporukama plina za EU, Gazprom bi ove godine mogao postaviti nove.

Cijene LNG-a u Aziji

Cijene ukapljenog plina u Aziji su lipnju dosegle 10 dolara za milijun “britanskih toplinskih jedinica” (BTU), što je 355 dolara za tisuću kubnih metara. Međutim, cijena ne navodi dodatni trošak regasifikacije ukapljenog plina u terminalima.

Ovo je najveća cijena od 2014. godine, kada je počela naftna kriza. Kina, Indija i Južna Koreja su povećali opskrbu plinom do kraja godine i cijena plina u regiji bi mogla doseći gotovo 12 dolara za milijun BTU, ili 426 dolara za tisuću kubnih metara.

Takva je predviđanja je za indijski list The Economic Times napravio Nicholas Browne, analitičar tvrtke Wood Mackenzie. Reuters je naveo kako je američki Chevron već prodao dodatni LNG teret po 10 dolara po milijun BTU, a ruski projekt Sahalin Energy će ukapljeni prirodni plin do kraja srpnja u Aziju dostavljati po 9,80 – 9,90 dolara.

“S obzirom na porast potrošnje i potražnje za plinom u Kini prošle zime, japanske i južnokorejske tvrtke žele popuniti svoja skladišta kako bi izbjegle prekide”, rekao je stručnjak.

Njihove rezerve su danas na najnižoj razini u posljednjih pet godina. Za pet mjeseci ove godine su Kina i Pakistan u odnosu na prošlu godinu povećali kupnju plina za 50%, a Indija, Južna Koreja, Tajvan i Singapur su povećali uvoz za 15 do 30%.

Porast kupnje plina u Kini se bilježi zbog niske razina domaće proizvodnje, visoke potrošnje plina u industriji zbog relativno cijena nafte i ranim pripremama za zimsku sezonu, piše The Economic Times.

Aleksandar Sobko, analitičar ruskog Energetskog centra trgovinske škole  SKOLKOVO, dodaje da je dodatna potražnja za plinom azijsko-pacifičkoj regiji povezana s visokom temperaturom, koja tradicionalno dovodi do povećanja potražnje za električnom energijom za klima uređaje.

“S obzirom na to, nekoliko LNG postrojenja je istodobno započelo zakazane ili neplanirane isporuke”, rekao je stručnjak.

U drugoj polovici godine se očekuju novi kapaciteti za izvoz plina iz Sjedinjenih Država i Australije. Prema predviđanjima Ministarstva energetike Sjedinjenih Država, novi terminala na otoku Elba i Freeport će 2018. godine povećati izvozne kapacitete Sjedinjenih Država za 25% i iznosit će 125 milijuna kubnih metara dnevno.

Konzultantska agencija za energiju FGE vjeruje da dodatni kapaciteti mogu smanjiti pritisak na cijene ukapljenog plina, no treba vidjeti u kojem će se smjeru razvijati tržište. Ako ono bude raslo istim tempom, neće doći do nikakvih promjena i sav plin će biti prodan azijskim kupcima po ovoj za Europljane apsolutno neprihvatljivoj cijeni.

Cijene plina u Europi

Cijene plina u Europi su znatno niže i održavaju se na razini od oko 270 dolara za tisuću kubnih metara. Na primjer, na njemačkom plinom čvorištu se plin plaća u prosjeku 215 dolara po tisuću kubnih metara, dok je španjolskoj cijena 266 dolara.

Čelnik agencije IKIS za LNG, Ed Cox, napisao je na Twitteru da je ponovno isplativije prodavati LNG u Aziju, puno bolje nego ga isporučivati u Španjolsku ili sjeverozapadnu Europu.

Istodobno se europske zemlje aktivno pripremaju za nadolazeću zimsku sezonu i pumpaju plin u svoja skladišta. Prema europskoj udruzi “Gas Infrastructure Europe” (GIE), danas su rezerve zemalja EU na oko 41% ili 41 milijardu kubnih metara, a dnevno se pune s 388 milijuna kubnih metara. Skladišta najaktivnije pune Njemačka, Italija, Francuska, Nizozemska i Austrija.

Aktualne rezerve plina su 3% manje nego prije godinu dana. Međutim, situacija nije takva zbog ritma ubrizgavanja, već zbog činjenice da je prošle zime, zbog rekordnog hladnog vremena, Europa bila prisiljena trošiti puno više plina iz skladišta nego ranije. Do kraja ožujka je popunjenost rezervi pala na samo 18,6%, dok je godinu dana prije bila veća od 25%.

Stoga se u Europi skladišta pune puno brže nego prošle godine. Naravno, plin kojim se pune skladišta uglavnom dolazi iz Rusije. Ukrtransgaz i operateri plinovoda NEL i Opal, kopnenog nastavka postojećeg “Sjevernog toka” u Njemačkoj, kažu da su u lipnju dnevne isporuke ruskog plina u Europi, bez Turske i Balkana, narasle na 360 do 370 milijuna kubnih metara dnevno. Uzimajući u obzir tranzit plinovodom Yamal-Europe, kroz kojeg dnevno teče oko 90 milijuna m3, to je više od 450 milijuna kubnih metara.

Prema Gazpromu, izvoz plina u ostatak inozemstva je u prvih pet mjeseci porastao je za 5,8% i dosegao na 86 milijardi kubnih metara. Gazprom predviđa da će do kraja godine ukupni izvoz u neeuropske zemlje doseći 197 milijardi kubnih metara, 2 do 3 milijarde kubnih metara više nego prošle godine.

“Ovo je konzervativna prognoza. Ruski holding može računati na izvoz više od 200 milijardi kubnih metara”, rekao je predstavnik Gazproma.

Dostava ruskog plina u Europu sada ne znači samo prodaju. Gazprom stvara svoje male zalihe plina u europskim skladištima. Prema riječima čelnice tvrtke Gazproma Export, Elene Burmistrove, ove godine će tvrtka u Europi uskladištiti do 8,5 milijardi kubnih metara.

Prema jednom od trgovaca agencije S&P Global Platts, rezerve u europskim skladištima stvaraju i Norvežani, koji su također povećali opskrbu plinom u Europi.

Kao što ističe agencija, kupci ruskog plina su sada u povoljnijem položaju. Oni koji imaju dugoročne ugovore s formulom povezanom uz cijenu nafte, pošteđeni su gubitaka zbog fluktuacija cijena na plinskim čvorištima. Za njih početkom ljeta trošak plina nije porastao, za razliku od onih koji su plin kupovali izravno na čvorištima. Tko je ranije imao ugovore s Gazpromom o skladištenju, mogao je kupiti jeftiniji plin i upumpati ga u skladišta, a zatim odmah prodati putem ugovora za isporuku ove zime. Zbog razlika u cijeni je zarada trenutna.

Zamjenik predsjednika Uprave Gazproma, Aleksandar Medvedev, izjavio je u petak kako holding 2018. očekuje prosječnu izvoznu cijenu od 220 dolara i više za tisuću kubnih metara.

Cijena LNG-a za Europu

Usporedite ovu cijenu s najnižom cijenom u rastućem tržištu Azije i jasno je da Europa može dobiti mali popust, ali nikako tako visok da može parirati prirodnom plinu.

Ako se u Aziji LNG prodaje za 10 dolara za milijun BTU ili je 355 dolara za tisuću kubnih metara, bez regasifikacije, kolike su cijene za europske kupce.

U Europi se cijena plina za dugoročne ugovore vezane za naftu može procijeniti na oko 8 dolara za milijun BTU, što je 284 dolara za tisuću kubnih metara. Međutim, ovo je cijena koju nude ruski izvoznici i sklapaju ugovore s odgodom od nekoliko mjeseci.

“Zbog takvih razlika u cijeni će se više tereta poslati u azijsko-pacifičku regiju, što će pružiti dodatne mogućnosti izvoznicima koji u Europsku uniju plin isporučuju plinovodima. U svakom slučaju, za kašnjenje isporuka ukapljenog plina za 6 do 9 mjeseci su  razlog cijene nafte, koja posljednjih mjeseci raste, što znači da će zimske cijene porasti, kako zbog sezonskog faktora, tako i zbog rasta cijena u ugovorima o plinu. Stoga uvoznici sada aktivno popunjavaju skladišta, čime na jednoj strani štede, a na drugoj su sigurni za zimu”, zaključuje Alekandar Sobko, analitičar ruskog Energetskog centra trgovinske škole  SKOLKOVO.

Čaki za vrijeme cijena nafte od oko 40 do 50 dolara po barelu je Rusija ima jednu golemu prednost u odnosu na američki plin. Američki ukapljeni plin je tada koštao Poljake 6,29 dolara po milijun britanskih toplinskih jedinica (BTU).

U istom razdoblju je ruski plin isporučen u Njemačku stajao je prosječno 4,86 dolara za milijun BTU. Sada je cijena porasla, iako je još uvijek niža od američkog LNG-a. Istraživanje javnog mnijenja u srpnju 2017. je pokazalo da samo 6% Nijemaca misli kako bi trebalo uvesti manje jeftinog ruskog plina, a više skupog američkog.

Rusija podmiruje više od 35% europskih potreba za plinom, a 13 članica EU uvozi iz Rusije više od 75% potrebnog plina. Plinovod Sjeverno tok 2, kojim će u Njemačku dolaziti plin iz Rusije i koji će zaobilazi Ukrajinu, stajat će Kijev milijarde dolara gubitka od tranzitnih tarifa. Washington tvrdi “kako će se europska ovisnost o ruskom plinu udvostručiti i nakon završetka projekta “Sjeverni tok 2″ će EU trošiti čak 80% ruskog plina”.

Ideja izgradnje LNG terminala na Krku je stara više od trideset godina, ali nikada nije realizirana jer nije bilo zainteresiranih ulagača koji bi investirali oko 500 milijuna dolara i još oko 300 milijuna dolara za izgradnju cjevovoda i kompresorskih stanica kroz Hrvatsku. Washington je vatreni zagovornik projekta, ali osim savjeta i podrške nije izdvojio nijedan dolar za ovaj projekt. Zapravo, da se ne gradi nije ni potrebno navoditi potencijalne posljedice po okoliš i sve što se spominje ovih dana u medijima. Uz malo informacija, do kojih danas nije teško doći, dovoljna je logika i malo znanja matematike, tek toliko da se usporede dvije tri gore navedene brojke. Svakako nije bilo potrebno 360 amandmana oporbe.

Jedini amandman koji je trebao biti usvojen je da će sve gubitke nadoknaditi saborski zastupnici koji glasaju za “Lex LNG” i to svojom i imovinom svojih bližnjih. Naravno, očekivati od “naših” zastupnika takvo što je znanstvena fantastika.