Gdje je nestao “revolucionar” Juan Guaidó, koji je 30. travnja Venezuelu trebao uvesti u “demokraciju” i zemlji “donijeti mir, blagostanje i prosperitet”? Osim nekoliko objava na Twitteru, koje više nitko i ne prati, samoproglašeni “predsjednik” je potonuo u zaborav. Ni američki mediji mu više ne pridaju pozornost, a Elliott Abrams, posebni izaslanik Bijele kuće za Venezuelu, kao da je na prisilnom godišnjem odmoru. Čak ni John Bolton više ne spominje latinoameričku zemlju, koja je do propalog državnog udara bila njegova omiljena tema.
U Venezueli je Nacionalna ustavotvorna skupština ukinula parlamentarni imunitet zastupnicima koji su sudjelovali u propalom državnom udaru kojeg su prošlog travnja predvodili Juan Guaidó i njegov stranački vođa Leopoldo Lopez, koji se još uvijek skriva u španjolskom veleposlanstvu u Caracasu. Istraga je pokrenuta protiv sedam oporbenih zastupnika Narodne skupštine. To su Edgar Zambrano, Luis Florido, Henry Ramos Allup, Richard Blanco, Marianela Magallanes, José Simón Calzadilla i Américo De Grazia. Svi parlamentarci su javno dali potporu Guaidóu u državnom udaru u Venezueli i sada ih kazneno goni Vrhovni sud pravde.
Optužbe koje im se pripisuju su izdaja domovine, urota, pobuna, građanska pobuna, udruživanje u zločinačku organizaciju, uzurpiranje funkcija, javno poticanje na kršenje zakona i raspirivanje mržnje, te zločin udruživanja iz Zakona protiv organiziranog kriminala i financiranja terorizma. Predmet je preuzelo državno odvjetništvo.
Nakon ukidanja imuniteta je tajna služba SEBIN u četvrti La Florida u Caracasu već uhitila Edgara Zambrana, potpredsjednika Narodne skupštine. Uskoro slijede i ostala uhićenja, a policija čeka da državno odvjetništvo i državne institucije isto učine i za Juana Guaidóa. Sve u svemu, čini se da je ova epizoda završena, što ne znači da će SAD okončati destabilizaciju zemlje.
Pozovite Kissingera, možda ipak uspijete…
Mnogi Amerikanci se s nostalgijom sjećaju za njih “dobrih vremena” kada Sjedinjene Države organizirale vojne udare, obezglavljivale zemlje i potom sijale smrt posvuda oko sebe, dok su njihove tvrtke iz porobljenih zemalja odnosile sve što je vrijedilo. Baš kao drumski razbojnici.
To su bila “zlatna vremena” Henrya Kissingera, kada američkim upravama ništa nije stajalo na putu. Ako se netko i pokušao suprotstaviti njihovim planovima, bio je uništen, eliminiran ili pogubljen. Da, to su bila dobra vremena “Ujaka Sama”. Čile i Argentina su za neke tako “ugodne uspomene”. Onda su postojali generali “kako Bog nalaže”, poput onih koje je tražio Guaidó, ali ih nije našao. Nekada su postojali Pinochet i Videla, generali koji su, ako je bilo potrebno, protivnike likvidirali u tisućama.
Ali prije nego bi ih ubili, mučili bi ih elektrodama, utapanjem i svim zamislivim i nezamislivim torturama koje ih je podučila CIA. Washington je te vlade zvao “demokratskima” i tada su te zemlje “poštovale ljudska prava”. Tek sada, nekoliko desetljeća nakon nemilih događaja, znamo za “Prljavi rat” i “Operaciju Kondor”, ali samo iz povijesnih spisa i arhiva.
Koliko su Čile Augusta Pinocheta i Argentina Jorgea Rafaela Videle bile “demokratske”, toliko je danas Venezuela “dijabolična tvorevina”, tako daleko od danas ozbiljne i ugledne Saudijske Arabije.
Ali vremena su se promijenila i Venezuela se opire. Pogriješi, ali ne pada, dok nervozne američke kompanije očajnički žele njenu naftu. Najveće rezerve na planeti, zamislite.
I onda se pojavljuje Juan Guaidó , koji dolazi i odlazi s desetak vojnika diljem zemlje, pokušavajući uvjeriti ostale da je na njegovoj strani više od 300 000 vojnika i agenata sigurnosnih službi. Još uvijek to radi, iako ga nitko ne uzima za ozbiljno.
Ali istina boli, jer se predstavlja kao dobri budući diktator, spreman prodati resurse zemlje Sjedinjenim Državama, a zatim očistiti zemlju od protivnika, “Chavezovih komunista”.
Međutim, državni udar se mora dobro pripremiti. Treba imati barem dio tenkova, nekoliko bojni, razrađene planove, kasnije centre za mučenje i dobru artiljeriju.
“Dobri” stari Henry Kissinger to vrlo dobro zna. On zna kako se igra ova igra i koliko vremena treba da “sve sjedne na svoje mjesto”. Još je živ i može pričati o svojim uspjesima u Kubi, Panami, Kolumbiji, Indiji, Pakistanu, Angoli, Indoneziji, Laosu, Kambodži… On je starija osoba i možda je nešto i zaboravio, ali možda nije zaboravio da je dobio Nobelovu nagradu za mir 1973. godine. Da, Zapad i Mir, prikladan brak s djetetom koje se zove Demokracija.
Činilo se da je Guaidó na “svečani događaj”, državni udar, došao pripremljen. Istina je i da su Sjedinjene Države i cijeli Zapad, od Europe do Kanade, više nego voljni da preuzmu naftne rezerve Venezuele, najveće u svijetu, ali…? Ali ne, žao nam je, Zapad je otišao u Venezuelu zbog demokracije, ljudskih prava, zdravlja i obrazovanja ljudi, a posebno da narod “spasi od zlog komunizma”. Baš kao Augusto Pinochet. Naravno, svi znamo da je to bio i ostao prioritet Zapada. Kakva nafta? Koga briga za venecuelansku naftu.
No, krivnja nije u glupom Juanu Guaidóu, već u medijskoj telenoveli u Sjedinjenim Državama. Guaidó se koristio srednjovjekovnim pritužbama i propovijedima, kao da je Božji poslanik, a zaboravio je da mu za državni udar trebaju barem tenkovi, možda i koji zrakoplov, kao u slučaju Turske. Dakle, propast svega se ne može pripisati njemu, nego njegovim mentorima u Sjedinjenim Državama, koje su šeprtljavim prevratom u Venezueli zauvijek ukaljale “ugled” jednog Kissingera ili Brzezinskog.
Njihovi su državni udari se uvijek bili dobro osmišljeni, a ako se vlast nije srušila u dva do tri dana, prelazilo se na “Plan B” i ciljanu zemlju gurnulo u građanski rat ili oružani sukoba s potrebnim krvoprolićem. Onda bi dobri stari Henry i njegovi pobočnici intervenirali da uspostave mir u ciljanoj zemlji i na kraju bi ostvarili cilj.
U Venezueli su oko 300 000 barela nafte na pet litara krvi po stanovniku više nego dobar izgovor za “uvođenje demokracije”. Osim toga, rat bi dao i “popratne koristi” za američki vojno-industrijski kompleks i farmaceutske tvrtke. Bilo je informacija da u Venezueli želi poslovati Blackwater, nudeći nekoliko tisuća plaćenika za rješavanje meteža, ali Eric Prince sada ima puno unosnije ugovore s Kinom i drugim azijskim zmajevima u usponu, tako da ovu informaciju koju je prenio Reuters treba uzeti s rezervom.
Kako god, vidjeli smo priličnu lijenost i nesposobnost. Srećom… Možda da netko nazove dobrog Henrya Kissingera, koji bi objasnio i Trumpu i Guaidóu da vlade ne padaju s objavama na Twitteru. Istina, ako Washington nastavi sa sankcijama i izazove glad, Venezuela možda može i pasti. Međutim, past će kao bik kojeg je loš matador ubo bezbroj puta i umirao je od bijesa i nemoći, a ne zbog vještine borca.
Ako i dođe do toga, predstava biti toliko duga i zastrašujuća da će je biti mučno gledati. Naravno, Trump i Guaidó bi iz cijele priče uzašli kao dobitnici Nobelove nagrade za mir. No, kako Kissinger očito svoja iskustva i mudrost ne želi podijeliti s Trumpom i šeprtljama “Pete kolone” u Venezueli, čini se da stvari neće završiti kako su zamislili Bolton, Pompeo i Abrams.
U međuvremenu SEBIN puni zatvore s prevratnicima, a da nema glasnih prigovora zbog uhićenja prvog s liste, potpredsjednika Narodne skupštine Edgara Zambrana. Čini se da je pitanje vremena kada će red doći i na Juana Guaidóa.
35 komentara
kako di je ?poša eno ga u vatikanu kod stare nezahvalne komunjare prima direktive za nove revolucije sjeverno i južno od kube
Prvo su doveli budalu.
A onda su mislili useliti u dvor.
Neprocijenjivo!
A do 1946-e?
Pa nije Henry nikoga obučija za nasljednika? Ccccc, kakav promašaj
Kada vidim ovog izlapljelog zločinca uhvati me ljutnja,prestajem vjerovat u boga i pravdu,ali barem nastojim vjerovati u pakao u kome če da gori zlikovac krvavi pošto su se več peči na ovom svetu za njih prerano ugasile !!!!
Da, Zapad i Mir, prikladan brak s djetetom koje se zove Demokracija.
UF!! Gosp. babič, ova vam vrijedi za cijeli tekst.
LP
Oprostite, greška. Upotrijebio sam malo slovo za Vaše prezime.
I Č umisto Ć ?
@Majk
ma ja sam Vam s onih prostora – kad se nekom poželi sreča, onda mu se kaže “I trdo sprida” tako da mi je meko Ć malo “nezgodno” upotrijebit. Obečajem da ču drugi puta pazit.
LP
Usranci zaboraviše dijeliti kolače
vošington je prešao na plan b. a on podrazumjeva žrtvovanje oporbenjaka u venezueli za naftu. ukratko “oporbenjaci za naftu”:)
Jedno je sigurno, SAD neće odustati. Na više mjesta sam pročitao o napadima, do zuba naoružanih, manjih grupa, a uglavnom usmjerenih na visoke dužnosnike, pogotovo u vojsci. Ne znam koliko je to istina i kako se u Venezueli nose s takvim napadima ali bojim se da bi, ukoliko potraju, mogli ozbiljno poljuljati potporu Maduru u vojnom vrhu. Jedno je boriti se sa vojnim formacijama a drugo iščekivati atentat ili, ne daj Bože, strahovati za obitelj. Takve rabote, amerima nisu strane, već očekivati je da i to pokušaju prije nego otvoreno krenu u agresiju.
Nema više pametnih ljudi da vode državu i imperiji sve su preuzeli bogataši slični Trumpu. Zato im propadaju planovi najprije Sirija Sada Venezela. Cijeli taj projekt koji ja zovem “borba protiv terorizma” koji je započeo Buš 2003 godine se urušio. Kome će sada dodijeliti Nobelovu nagradu? Sigurno će iz rukava izvući nekog iz ISIS ili Al nusra fronte, tek toliko da nastave tradicije davanja Nobelove nagrade ratnim zločincima.
Zar nisu kandidovali Sirijske bijele šljemove?
Inače tekst me baš nasmijao, hvala g. Babić
Rasturaš Babiću!
ciokauboji prave naftu koja je toliko zagađena kemikalijama i nus produktima da ju odbijaju južnivazalikorejci kupovati. Teška venecuelanska nafta im treba jer je ciokaubojgusarska laka i iz nje mogu praviti samo benzin, zato VW i dizel ko fol afera.
Od 1950g. (Korea) do danas oko 22 mil. Sto je interesantno, da su zrtve Americke Hegemonije uglavnom CIVILI
Izaće pacov ponovo, samo polako.
Ćestitke gospodine Babiću odličan članak. ali bih nešto dodao ako smijem. Kad je “živahni” “starčić” iz naslova vršio pučeve nije bilo sustava kao S300 direktne Ruske pomoći zemlji koja je žrtva a i Venezuelanski generali su se za razliku od spomenutih pokazali nepotkupljivima. Pa mi se čini da ni “živahni” “starčić tu ne bi mogao ništa. Hvala i svima lijep pozdrav
Vrlo lijepo da ne kažem vrlo dobro.
Konačno malo I poželjnog cinizma u člancima na portalu.
Samo mi se ne sviđa uvodni dio u kojem se prejudicira kako amirakanci odnosno američki narod oduševljeno prihvaća zločinačke aktivnosti svojeg vodstva.
Taj dio je trebao podleći kao žrtva adminovih škara. U narode se ne dira.
…a Babić kao da je zaboravio da je “živahni starčić” vrlo čest Putinov gost kao i da ga je Putin ubacio u rusku akademiju nauka. A i najnovije vesti govore da SAD samo čeka dobar razlog…
Optimizam je pozitivna stvar a navijanje je za utakmice.
Ima vremena skužit će to naš Babić, ne zamjeram mu, jak mu optimizam.
Razumem ja da se ponuda mora prilagoditi potražnji – čudim se čitaocima…
Ne mogu svi znati sve, ljudi vjeruju svojim uvjerenjima kreiranim obmanom jer ne vide da je cilj urote okupacija njihovih uvjerenja, ima vremena, oni koji češče misle svojom glavom i preispitivaju lažnu sliku svijeta oko njih uvidjet će vlastitu zabludu.
Gospodo, ne treba potcjenjivati ali ni precjenjivati Henrija Kisindzera. Svojevremeno je Kisindzer varao Arape ali to i nije neki podvig jer to i danas gotovo svi rade. Međutim, kad je u pitanju Vijetnam onda se vidi da tu Kisindzer nije ama baš ništa napravio. Kukao je kako su vijetnamski pregovarači bili krajnje nepopustljivi, a američkih vojnika je ginulo oko 150 sedmično. Sam Henri tako priznaje u djelu “Diplomatija”. Okolnosti koje su prethodile Henriju na diplomatsko-kadrovskom planu na relaciji UK-USA kao i dojmovi koji su ostali poslje trijumfa u ll svj. ratu, cionistički projekat Izraela i ostalo manje-više poznato/nepoznato je pogodovalo Henriju. Općenito gledano, mislim da se Kisindzera precjenjuje. Daleko je on bliže mutikaši i vještom prevarantu nego geniju i virtuozu….uvaženi Babiću. 🙂
Rijeć je o briljatnom umu ali koji je radio i radi direktno za stvora, lako je glumiti zadane uloge a zna se ishod jer imaš apsolutnu moč u svojim rukama.
Podsjeti me na ono: a gdje je Jura? 🙂
Zna li tko nešto o tome što rade sa Julianom Assangom?
Negdje sam pročitako kako je zatvoren u samicu 23 sati dnevno, ispostavljen teškim okrutnostima …. i sve to u zatvoru za najveće kriminalce.
Tko je pak taj?
osnivač wikileaksa ako za Assangea pitate.
Max, uspio sam sam sebi dati minus., 🙂
Piscu ovog bisera dodijeliti Nobelovu nagradu za hrabrost.
Naklon do poda !!
Amerikanci imaju proverenu taktiku za izvodjenje revolucija i tu nema spora,ona uvek uspeva,ovde je po meni glavni problem VREME,koje prolazi.
Da objasnim,Amerikanci za provodjenje njihovih planova obojenih revolucija treba prvo uvodjenje sankcija koje unistavaju privredu,zatim treba dobra logistika u “petoj koloni” i priprema stanovnistva za pobune tj dovodjenje do kriticne mase ljudi.U Venecueli pokusavaju da posao od 10-tak godina zavrse za par godina,a to ne moze da uspe.Dok bi odradili pun program “obojene revolucije”,Rusija i Kina bi zavrsili finansijske sisteme za placanje i time skoro totalno unistili sistem sankcija(a bez toga nema uspeha).Drugi problem Amerikanaca je sto su Rusi i Kinezi nasli neke sisteme za nenasilno razbijanje revolucija i usavrsavaju ih vremenom,a Amerikanci svoj sistem obojenih revolucija nisu usavrsavali,vec uvek rade po istom sablonu.
Glavni problem Amerikanaca je sto imaju sve manje drzava koje mogu da okupiraju lako i bez mnogo zrtava(svojih mislim,jer za ostale ih bas briga),a ove drzave koje su ostale su relativno jake i nanele bi Ameikancima ozbiljne zrtve(tu skolu su Amerikanci platili u Vijetnamu).
Ovaj Guaidóu sam sebe proglasio predsjednikom mora da je kokain vrhunski.