Anksiozni poremećaji ne samo da negativno utiču na mentalno i fizičko zdravlje osobe, njenu profesiju i ljubav, nego i narušavaju razvoj društvenog života, jer je sposobnost punoljetnih građana da donose odluke ozbiljno ograničena. Strahovi od života, u smislu upornih osjećaja difuzne anksioznosti za koje ne postoji pravi, konkretan razlog, nadilaze prirodni osjećaj tjeskobe i straha s kojima se ljudska bića rađaju. Pošto se stiču tek vaspitanjem i socijalizacijom, u principu se mogu prevazići. Ovaj stručni članak na opšte razumljivom jeziku takođe ima za cilj da zainteresovanim laicima pruži uvid u ljudsku dušu.
Prirodni osnovni osjećaj straha naspram iracionalnog straha od života
Svako dijete se rađa sa osjećajem straha i tjeskobe jer je suština života opterećena strahom i tjeskobom. Bez ovog straha, bez ovog opreza – straha od gubitka života – razvoj ljudskog bića i života uopšte ne bi bio moguć. Ne samo ljudsko biće, već i najmanje biće, koje se može posmatrati samo pod mikroskopom, krči svoj put i povlači se pred opasnostima.
Dok ovo osnovno osjećanje ljudske anksioznosti i straha održava život, iracionalni životni strahovi koji proizilaze iz neobjektivnog stava roditelja i vaspitača, kao i okoline, ozbiljno ograničavaju ljudska osjećanja, razmišljanje i djelovanje. Takav strah od života može se razviti do ludila. Uravnotežena, zdrava osoba koja je manje oštećena takođe će osjećati anksioznost i strah, ali neće tako lako paničiti, neće izgubiti razum.
Prvi temelj za ove životne strahove postavljaju roditelji, majka i otac. To je svijet djeteta. Način na koji se majka i otac odnose prema njemu, koje kulturne – a posebno vjerske – vrijednosti i osjećaje prenose na dijete, to u konačnici rezultira životnim odnosom osobe: stepenom hrabrosti i stepenom straha. Jedan ima mnogo straha, drugi manje.
Prije nego što dijete počne da misli, ono već osjeća i doživljava stav odraslih. Čak i ako je majka usredsrešena kada rodi svoje dijete, ona obično ne zna kako da se nosi s djetetom. Ona to dobro podnosi, ali sa predznakom autoriteta, sile, prinude i ukora. A to dovodi do toga da odrasla osoba ne može cijeniti drugu osobu. Nije ga doživljavala u svojim osjećanjima kao prijatelja, već kao protivnika. Međuljudski odnos je poremećen: autoritarno vaspitanje dovodi do straha i pristrasnosti prema drugoj osobi.
Osim toga, postoji i religiozni odgoj: čim malo dijete pokaže prve mentalne impulse i nauči da govori, ono biva „uzeto na brigu“ od strane društva, odnosno roditelja i crkve. Jasno mu je stavljeno na znanje da njegovoj prirodi nije dozvoljeno da se slobodno razvija s obzirom na njegov osjećaj za prirodu i njegov pogled na svijet. Zatim, u 3. godini života, Bog i đavo dotične religije intervenišu i uče dijete da ne vjeruje u sebe, već da dopusti da ga vode i kontrolišu natprirodne moći. Dijete uči o strahu od demona i stiče strahove koji se okreću protiv čovjeka.
Na kraju, mlada osoba izlazi u svijet i doživljava istu stvar iznova i iznova. U našoj kulturi nasilje se uvijek koristi. Čak je i stav nastavnika u školi autoritaran – čak i kada ne tuku. Dijete ne živi u prijateljskom svijetu. Sve je nastavak obrazovnog problema kod kuće. Bilo u školi, u nastavi, u vojsci ili na univerzitetu: ideja autoriteta se njeguje svuda.
Ljudski refleks apsolutne poslušnosti kao rezultat nesvjesnih strahova
Kao što je već pomenuto, većina ljudi na ove životne strahove reaguje kao da su zbunjeni i paralizovani. Kao rezultat toga, ne trpe samo njihovi lični životi, već i njihovi postupci u društvu. Vrlo brzo su spremni da odustanu od sopstvenog razmišljanja, pristanu na mišljenje navodnih autoriteta i da se bespogovorno povinuju. Ovo se dešava uglavnom nesvjesno. Osećaj straha obuzima osobu, ne može sebi pomoći.
Cunami anksioznih poremećaja kod odraslih i mladih ljudi
Mjere koje političari preduzimaju više od godinu dana, navodno radi zaštite zdravlja stanovništva, izazvale su pravi cunami teških anksioznih poremećaja i bespomoćnosti mladih i starih. Potencijal za uništenje u smislu ljudskog zdravlja i ljudskog života uopšteno je u ogromnim razmjerama širom svijeta. Sve što čini život vrijednim življenja je okrenuto naglavačke. I ova učinjena šteta će biti nepopravljiva. Među preduzetim mjerama su i sve neregularne političke odluke. Pošto ih je svaki građanin osjetio i osjeća iz prve ruke, nema potrebe da ih ovdje ponovo nabrajamo.
Konačno, treba spomenuti i nedavnu naučnu studiju na koju se nedavno osvrnuo austrijski psihijatar i psihoterapeut Raphael M. Bonelli u videu pod naslovom „Eksplozivna studija! Imaju li mediji i korona politika ljudske živote na savjesti?”. Bonelli je zaključio: strah ubija! Glavna poruka studije je: Strah dovodi do težih oblika bolesti, pa čak i smrti od COVIDA-19. Svima zainteresovanima preporučujemo da pogledaju cijeli video.
Emocionalno prevazilaženje straha
Kako čovjek treba da prevaziđe ove strahove od života? Dubinsko-psihološki orijentisana psihoterapija ima odgovor na ovo pitanje: emocionalno prevazilaženje djelimično nesvjesnih strahova najbolje se postiže u okviru psihoterapije u vezi sa racionalnim znanjem i čitanjem.
Naravno, uvijek se može apelovati na sugrađanina da se odrekne opšteg straha od života, ili da se ne plaši drugih ljudi jer nemaju ništa protiv njega, ili da se druži sa ljudima. Ali ove molbe će imati malo uspjeha. Da bi se mogli izboriti protiv straha potrebna je stručna pomoć. Anksiozna osoba ne može odbaciti ovo osjećaja sve dok sa nekim, na primjer sa psihoterapeutom, ne doživi iskustva u kojima se suprostavlja ocu, majci i učitelju, odnosno iskustvima iz djetinjstva. Mora doživjeti da postoji osoba koja osobi daje osjećaj povjerenja.
Strahove koje je emotivno doživjela sa svojim ocem i majkom, prije nego što je mogla i pomisliti na njih, polako može odbaciti sa terapeutom. Osoba doživljava da ga druga osoba razumije. To joj otvara oči i počinje ispravno da procjenjuje sebe i drugu osobu i da razumije da roditelji nisu znali kako da se ponašaju sa djetetom. Osoba se miri sa njima.
Takođe počinje da čita i stiče neophodna znanja o ljudima i svijetu, što njene strahove stavlja u realno svjetlo. Psihoterapija je težak rad na liku. Ali kada promijeni osjećanja, više se ne boji druge osobe, munje, pa čak ni đavola i pakla. Pogrešna mišljenja baka i djedova ili roditelja tada nestaju.
Pomoću psihologije se može steći novi pogled na život i sebe, na ljude i svijet. Naravno, to postavlja visoke zahtjeve pred psihologa i terapeuta. Psiholog mora biti spreman da zna i objasni zašto osoba koja traži pomoć ima ove strahove i kako ih prevazići. Takođe mora znati kako da razgovara sa tražiteljem pomoći. Na neki način, on mora da „raznese“ mišljenje tražioca pomoći koje su mu dali roditelji, baka i djed i da mu da novo i realno mišljenje.
Nažalost, veliki procenat ljudi nije u stanju da svoje mišljenje suoči sa novim. Međutim, tek transformacijom osjećanja i misli počinjemo gledati na svijet drugačije, napuštamo iracionalne strahove od života i prestajemo se pokoravati.
Autor: dr Rudolf Hansel
34 komentara
Naravno da će greške izaći na videlo… i šta će onda biti? Otkriće se nesposobnost vlasti, Sistema – i šta onda?
Onda će se pokazati “neophodnost bolje organizacije društva” i to na globalnom nivou.
“Šta više čekate sa tom svetskom vladom???” biće usklik “širokih narodnih masa”…
Naravno da će greške izaći na videlo… i šta će onda biti?
Pola ce vjerovati da je istina, pola ce tvrditi da je laz. Eto sta ce biti.
Neće.
Ti računaš da će postojati neki magični trenutak kad će se mase osvijestiti, pa će dosadašnje strukture biti pometene i “nove” strukture će iz “kaosa” stvoriti red. Ne. Taj trenutak je prošao. Mase su ovce, a Svjetska vlada je već operativna i funkcionalna. Korona je bila kaos. Cjepiva su red. WHO je uspostavio svjetsku nadvladu. To je to. Živiš tvz “novi” svjetski poredak ali to ne prepoznaješ. Možda će neki pojedinci biti bačeni vukovima i sistem malo rekalibriran, ali generalno to je to. Pa pogledaj onog štakora Faučija. Garantiram ti da ni njega neće likvidirati na sudu, ako zagori jako samo će ga skloniti, mator je, ima godina. Ugl, Mic po mic uspostavljat će se šira i šira uporaba korona ausvajsa svugdje. Kina i Rusija nisu neovisne. I ne, neće biti globalnog nuks rata. Subaru je tu uvijek bio u krivu. Demoni će samo perpetualno održavati iluziju strašnih tenzija. Opet, možda izolirano naprave neku demonstraciju i onda dodatno zategnu sistem, stegnu obruč i nastave dalje po istom. Prije će nuksat Texas ili Floridu nego Kinu.
Ovaj svijet je pakao, demoni su gospodari. Svugdje. Shvati to. Živimo na planetu izgubljenih duša.
Kakve su ti misli – takav ti je život…
Misli su mi takve da sam svjestan da će uskoro nasrnuti sa iglama na djecu. Tj, negdje su već krenuli. A ti slobodno živi u svojim mislima.
Misli su ti takve, uredu, a da li si se zapitao da li su to tvoje misli ili misli od demona u tvoj um ubačene 🙃🙃🙃
znači ti poričeš objektivnu stvarnost u kojoj je krenulo cijepljenje djece ovim otrovom? To je samo u mojim milima koje su tamo stavili demoni? To se u stvarni ne događa? E moj portalski filozofu, suočavanje s neugodnom istinom je uvijek bremenito.
Odakle tebi kako ja poričem objektivnu syvarnost odnosno cijepljenje djece. Nije uredu da mi stavljaš u usta riječi koje nisam izgovorio.
Ja samo upozoravam kako tvoje ili moje ili bilo čije misli se nemogu poistovjećivati sa objektivnom stvarnošću jer se sve već dogodilo, a mi sad to samo gledamo. Misli nikako nemogu biti objektivne jer se naše misli razlikuju. Misli su po redu stvari subjektivne. Tebi ništa ne znači ako sam ja misli koje ti imaš sad imao prije godinu dana ili netko tko će te misli imati tek za godinu dana.
Okupiranošću uma s mislima gotovo sigurno će se doživjeti slijedeća po redu “objektivna stvarnost” s pripadajućim mislima što je potpuna blokada veze uma koji djeluje u linearnom vremenu s duhom koji djeluje izvan linearnog vremena.
I prije nekog vremena, na primjejer godinu ili dvije prije početka korone, svi smo imali neke misli koje su se mogle poistovjećivati s tadašnjom stvarnošću, ali to je varka linearnog vremena u kojem živimo kako bi mogli biti samo i jedino gledatelji ili objekti objektivne stvarnosti.
Masa se nikad neće samostalno osvestiti, možda se tog posla nekad prihvate pozitivne snage ali to ne očekujem skorije.
Ono što ja vidim je da se neprestano pojavljuju sve novija i šokantnija saznanja vezano za “visoke funkcionere” Sistema – to nije slučajno. Njihova diskreditacija se sprovodi sistematično od strane onih koji su ih i postavili da bi stvorili opravdanje za “pojavu” novih snaga… koje neće biti ništa pozitivnije mada će tako izgledati. Kao i uvek do sada.
Da,da,da,ubijaju strahom, spajkom i tko zna kakvim otrovom,procesuiranom hranom ,gmo,time sto neljece kronicne bolesnike,guse djecu u skolama,nepotrebnim stetnim antenama, spricaju nas iz zraka, sterilizisu, ma na 100nacina nam zatiru sjeme gladu ili ratovima a mi glupi,razjedinjeni i nesposobni da se odupremo cekamo da nas valjda neko cudo spasi koje nikad nikog nije i nece…
Mi više ni ne čekamo,prepustili smo se stihiji
Tko nije pročitao, nek se baci na knigu “Stanje straha” Michaela Crichtona…
Sve knjige su napisane samo ih nema ko da čita a i oni koji ih čitaju više ih ne razumiju
Ko se boji smrti-boji se života!😂😂😂😂😂😂🤪🤪
Smrt je lagana, zivot je tezak.
Patnja uravnotežuje Znanje.
Mislim kako je uz strah smrti od korone još veči strah od nepoznatog koje se materijalizira u sveopćoj neizvjesnosti koja od početka korone eksponencijalno raste.
Nadalje osim manje stvarnog straha od korone postoji još stvarniji strah od cijepiva.
Strah od druge osobe, vraga i groma, premda im je zajednički nazivnik strah, nikako se nebi mogli racionalizirati jer su stvarna porijekla tih strahova različita.
Strah od druge osobe ili drugih ljudi ili na primjer rata podliježe društvenim zakonima, strah od groma ili potresa ili na primjer divlje životinje u šumi je stvar prirodnih zakona.
Strah od vraga ne spada ni u jednu od predhodno navedenih skupina i taj strah dolazi iz metafizičkih područja, a to je jedna potpuno druga tema svijetonazorski razbijena na dva suprotna koncepta.
Potraga za istinom pocinje prihvacanjem mogucnosti da je sve sto znas mozda laz.
To bi bio pogrešan pristup. Ako počneš da polaziš od pretpostavke da je sve laž, paranoja ti je zagarantovana.
MORA postojati temelj na kome ćeš zidati inače će ti se srušiti sve sazidano.
Krenes od novog temelja?
Svejedno – svaki je temelj ludnice ako u sve sumnjaš.
I ne radi se o objektu već o umu.
Pogresan pristup je pretpostaviti da je nesto istina ili laz, zato sam i napisao MOZDA laz.
To MOŽDA označava SUMNJU…
Naravno da oznacava sumnju, prema stvarima o kojima nemas dovoljno znanja trebas biti sumnjicav, i ne prihvacati ih kao istinu ili laz, nego kao mogucnost.
Neke straše od rođenja
Misliš sve ali se samo neki ne boje😁
nekad strašili djecu da bi postajali oprezniji, a danas na djelu različite vrste straha kojim se plaši odrasle u cilju postizanja poslušnosti, ta poslušnost hrani nečiju moć, moć onih koji bez poslušnih ne bi predstavljali ništa
Strah je pokretac svake ljudske reakcije i akcije,strah od gladi,rad,strah od smrti,posjet ljecniku,strah gubljenja,volj osoba,stvari,navika,situavija,strah gubljenja vlasti,rat
previše straha paralizira
Nisam zadovoljna tekstom.
Uvijek treba ponuditi ispravne znanstvene osnove;
Početi od urođenih strahova: strah od mraka, od pada, od buke…
Nisam pronašla na našem popis primordijalnih strahova,…
“We have two innate fears which are universal and are common to all humans regardless of the society or culture into which they were born and raised. … They are the fear of loud noises and the fear of falling”
5 primal fears:
They are 1) fear of abandonment, 2) loss of identity, 3) loss of meaning, 4) loss of purpose and 5) fear of death, including the fear of sickness and pain.
Neznam za vas, ali kako vrijeme odmice ja sve vise postajem indifirentna prema svemu, da ne kazem depresivna. Necu se cijepiti ali i indiferentnost je jedan oblik predaje. Jednostavno ne vidim rjesenje ili nadu da ce biti bolje. Ne zelim umrijeti, ali ni zivjeti ovako jer je ovo strasno. Ako netko ima neki savjet kako se nositi s ovime neka napise
Strah je najjeftinije, najprofitnije i povijesno dokazano najsigurnije propagandno sredstvo manipulacije kojim se vijekovima ostvaruju brojni ciljevi, a politički se subjekti pod različitim okolnostima njime samo koriste. Čovjek će uvijek trebati povrat vlastite slobode i dostojanstva koje je čuvao u dubini svoga bića jer to je, za razliku od disfunkcionalnosti, sastavni dio njegove prirode.
U tebi je snaga, moć i izvor života, puno čudesa i jedan mali strah kao začin, tek toliko da ne zaboraviš svoju prirodu, da drzis oči otvorene, da odlučujuš za sebe iz svog iskustva, znanja i uvjerenja, jer nade uvijek ima. Ako osjetiš indiferentnost i bespomoćnost pogledaj stablo, nije bitno koliko je izvana nego koliki mu je korijen, on mu daje snagu i čvrstoću iako se ne vidi, a još ako znamo da su stabla medjusobno povezana i komuniciraju putem korijena možemo učiti i od njih i od ostale prirode kad nam ponestane inspiracije u okruženju u kojem se trenutno nalazimo.
Lijepo napisano, hvala.