Sastala se rodbina i prisjeća se raznih događaja iz prošlosti. Izbjegavaju se teške teme pa Jovica priča o nekim svojim doživljajima iz djetinjstva. Priča kako je za vrijeme poplave uzeo čamac i odgurnuo se od obale, mada nije umio veslati kako treba, a otac ga je pozivao da se vrati i prijetio batinama, zbog čega on nije želio izaći sve do mraka. I dalje, kako je za to bio kažnjen i kakve je još nestašluke pravio, ali meni je najzanimljivija bila priča o olovci.
Jednog dana Jovica je došao u školu, a na školskoj klupi, u udubljenju u koje se obično stavljala pernica, stajala je nova olovka, bijela, na kojoj je bilo naslikano mnogo životinja, a na vrhu je imala gumicu. Moguće je da ju je neko iz prethodne smjene ostavio tu i za nju zaboravio ili ko zna već kako se našla na ovom mjestu. Jovica do tada nikada nije imao cijelu olovku, jer je iz njegove kuće četvero djece išlo u školu i otac, kad bi kupio olovku, presjekao bi je na četiri dijela i dao svakom djetetu po jedan komadić. A ova – cijela, nova, i još ima gumicu!
Razmišljao je da je odmah uzme i stavi u svoju pernicu, ali se sjetio da bi to bila krađa zbog koje bi dobio najstrašnije batine, jer su mu kod kuće govorili kako je krađa najveći prekršaj i kako se to ne smije činiti. Možda bi trebalo prijaviti učiteljici da je tu nečija olovka? Ali ne, to nije njegova obaveza. Ostala je olovka tu sve do kraja nastave, a onda je Jovica pomislio: „Pa šta, svakako je niko ne uzima, samo tu stoji i stajala bi ko zna do kada ako je ja ne uzmem?! To i nije neka krađa, ne uzimam je od nekoga direktno, to je jednostavno stvar koju je neko izgubio, ne znam ko, a ja sam je našao.“ Uzeo je olovku, stavio je u torbu i pošao kući. Usputno je već zamišljao kako će biti važan kad počne pisati novom, čitavom olovkom s gumicom na vrhu i kako će mu drugari zbog toga zavidjeti.
Dok je tako razmišljao o lijepim trenucima koji ga očekuju, na nasipu kojim je išao kući pojavi se nekoliko policajaca sa psom. Jovicu nešto presiječe – je li moguće da su već saznali za njegovu krađu?! Zastao je, noge su mu se prosto odsjekle, nije mogao ni korak više napraviti. A pas ga je gledao kao da mu čita misli, što ga je dodatno plašilo. Policajac koji je držao psa na povodcu je primijetio strah u djetetovim očima pa mu je rekao: „Samo ti prođi, neće on tebi ništa!“ Jovica je krenuo, a policajac je nastavio: „On ne napada dobru djecu, on je dresiran da napadne samo lopove i oni mu se ne mogu sakriti ni u mišju rupu, odmah ih prepozna“. Jovici se opet odsjekoše noge. „Taj sam!“ pomisli i pogleda psa. A on isplazio jezičurdu čini mu se do zemlje, usta mu ogromna, a zubi samo čekaju da se zariju plijen. Činilo mu se da će svakog trenutka skočiti na njega i rastrgnuti ga. Drugi policajac je vidio dječakov strah i pomogao mu je da nastavi put, a tek kad se udaljio na sigurnu dionicu puta, Jovica je odahnuo, izvadio iz torbe tuđu olovku i bacio je što je dalje mogao s nasipa. Tad je obećao sebi da više nikada neće uzeti tuđu stvar, ma kako mu se ona nudila i privlačna bila.
39 komentara
vidi, vidi, ‘mi’ o vuku a vuk na vrata: – dobro nam doso’ – kakogod nas naso’;)
Zdravo Ivo , svako dobro 🙂 !
Evo nam Ive sa poukom.
Nekada je bilo ružno i lagati i krasti.I govoriti ,ružno.I poželjeti,tuđe.Ali danas smo sve to prevazišli.Sve nam je dozvoljeno.Mnogi žive u skladu sa onim: use ,nase i podase.
Prva poanta priče je da bi tom olovkom počeo pisati bilo u školi, bilo kod kuće i bio bi raskrinkan.
Krađa se nikada ne isplati.
Jedino u Hrvatskoj, jer te nema tko osuditi ako si politički podoban.
Druga poanta ove priče je da se mali Jovica već verzirao da je lopov, jer niti očnjaci psa i ogromna usta niti upozorenje policajca da pas napada samo lopove, nije ga uplašilo da prizna.
A nije niti olovku predao učiteljici kada ju je vidio da joj se nađe pravi vlasnik.
Nije ju niti sutra kriomice vratio na mjesto gdje ju je i našao, što je mogao napraviti.
Ova priča pokazuje tipičan karakter Balkanca, “snalažljivca” od mladih dana.
Koliko god nama bilo neuogodno to priznati.
Valjda će sljedeći Kobašev članak biti malo veseliji, u skladu sa novoobećanim narativom portala 😁
Da, tako je.
“…nije niti olovku predao učiteljici kada ju je vidio da joj se nađe pravi vlasnik”
Ovo je nesumnjivo najracionalnije rješenje.
MEĐUTIM.
🟢Ne samo da sve odluke u životu nisu racionalne (neki put se pokaže da jesu bile!!), nego mi ovdje pričamo o DJETETU.
Odbacivanje olovke, (a koja je bila je samo lijepa nego mu je i nužno trebala), predstavlja NJEGOV NAČIN ODBACIVANJA BILO KAKVE POMISLI O PRISVAJANJU NEČEG TUĐEG.🔴
I zato ju je bacio s nasipa.
Kada ne može on rabiti tu olovku, zašto bi vlasnik.
Dakle imamo ovdje i uništavanje dokaza lopovluka.
Glavna poanta je na kraju da je mali Jovica postao veliki i ostarjeli Jovica i da ipak ima grižnju savjesti zbog toga koja ga je izjedala desetljećima i podijelio ju je sa rodbinom.
Na kraju je mali lopov postao dobar i pošten čovjek čim je zapamtio ovu svoju nepodopštinu.
Hvala, Ivo, priča je višeslojna 😄
viseslojna nego sta, a pouka bi rekla – jedno s’anje nikad ne dolazi samo;)
Pre nekih 20 godina moja rođaka je ukrala drugarici iz odlejenja kesicu punu šnalica. Učiteljica je videla, pozvala majku da dođe u školu i rekla da njoj donese šnalice, a ona će vratiti devojčici. Majka se izdrala na učiteljicu i rekla da šnalice neće biti vraćene. Na tome se završilo. Učiteljica nije ni sanjala da i majka krade i da zato podržava ćerku. Danas je ta rođaka mlada žena koja je izvežbana da krade a da je niko ne uhvati. Učiteljica je debelo pogrešila što je nije pred celim odeljenjem prozvala zbog krađe šnalica.
O, o ovome bi se isto dalo raspravljati.
Bi li pomogla javna prozivka?
Iskreno, sumnjam.
Krađa se uči. Od doma.
Moguće da ne bi pomogla prozivka, ali bi deca u odeljenju znala od koga preti opasnost.
Mi danas smo moralne nakaze.Dopustili smo da se sve pokrade,i što nama pripada i nečijoj djeci.Pokrali su nam i prodali države,svima na Balkanu.I šutimo.I sada ovdje moraliziramo što je Jovica trebao napraviti,i dali je Jovica lopov,ili nije.A matore Jovice pokrale i Boga .I mi redovito te Jovice nagradimo novim ,mandatima .Da se tijek lopovluka i nemorala ,ne prekine.
Tako je gospođo.
Po komentarima na ovaj tekst vidi se da smo moralne nakaze.
Doslovno.
“Ova priča pokazuje tipičan karakter Balkanca, “snalažljivca” od mladih dana.”
Balkanci su mala dijeca u poredjenji sa stanovnicima pustinje.
Lijepo.
Nije problem ukradena olovka nego ono što je njome vjekovima zapisano , kad se prošlost briše gumicom , a lopovi su milenijski putnici.
Čim više poštenja i što manje lopova bi svakako uz ljudskost i empatiju bilo preporučljivo kao nešto na čemu bi trebali graditi društvene vrijednosti i međusobne odnose.
Cijeli komentar je ono… čudo jedno…
Ali ovo:
“lopovi su milenijski putnici”
Ma nemoj?
+
Što ćeš? Netko je morao napisati i nešto zanimljivo! Čuda nije lako napraviti pa cijeni to što jednom svjedočiš! Eto dobila si i + nije li to lijepo?
Lijepo bi bilo da objasniš navedeno.
Milenijski lopovi su oni koji sebe uzdižu i govore da su njihovi preci Anunnaki, vanzemaljci, a da je čovjek životinja u ljudskom obliku stvoren da njima služi…
Jako vole zlato i pljačkati po kugli zemaljskoj prvenstveno zlato, ali i novac, izazivati ratove i dužničko ropstvo ljudi i cijelih naroda, a žele jednu svjetsku vladu.
“Vladimir Nazor- prvi hrvatski predsjednik. ‘Maleni trošni čamče na mutnoj Kupi,
uradi što i sa mnom:
dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku. na onu stranu vode,
na teške ali svete puteve
poštenja i slobode!”
Rođen je na Braču 30. svibnja 1876.
Kako je nastajala moderna hrvatska nacija — zahvaljujući Crkvi i propovijedi na narodnom jeziku, ili zbog ekonomskih potreba, poput industrijalizacije?
Nastala je dekretom.
Sastali se neki u Zagrebu 1900. i odlučili da su svi katolici – Hrvati.
Hvala, ali oni preko Sutle/Krke su isto katolici?
“Barem moja generacija rođena 60tih je imala sretno djetinjstvo.
Imali smo čak i “više vrsta jogurta” iako su neki tvrdili da nismo.
Onaj tko nije bio zadovoljan imao je izbor da odseli gdje hoće,nitko nije bio spriječen da ostane.
Jugoslavija je proizvodila i bila poštovana država u svijetu kao i predsjednik Tito kojeg su svuda prihvatali sa poštovanjem.
Jugo putovnica je bila jedna od najcjenjenijih.
Ali što ćete.Opanak je učinio svoje.Sada imamo ovo što imamo,neki privid da nam je bolje,ali nije.
U svijetu ove naše kvazi državice su nebitne i ne znače ništa.Bićemo sitniš u igrama velikih.
Jebeš državice iz kojih se narod iseljava.To nije bilo,vrijedno ni jednog poginulog,kako vojnika tako i civila,dojučerašnjeg susjeda i sunarodnjaka.”, fb
“Nosili smo i Adidas iz Dalme,,Lee Cooper iz Beka,Wrangler iz Pirota,vozili golf iz Sarajeva,
Đuro Đaković izgradio pola cjevovoda po bliskom istoku,nešto i po Njemačkoj,Kranjska bila Kranjska,ne ove splačine,4 guce po 200 kg u svinjcu, mesa ko drva,šunki ,kobasica,zimnice ,ajvara ,pekmeza,sos paradajza,i prste zagrizeš koliko sve bilo ukusno,i sam pravio,i oni što su išli kolima i vikali luubeernicaaaa,a slatke ko med,pa sladoledari sa onim kombijem,mi trk na ulicu kad zatrubi ,ma …”
Ja ne znam gdje su bili sladoledari s kombijem, doduše…
Za meso je sigurno točno.
RH proizvodi 1/4 svinja koje je proizvodila SRH.
Oni što suše pršute, kupuju ih u Mađarskoj. Kod nas nitko ne može garantirati isporuku…
Sasvim pouzdano: bilo je nešto još romatičnije od sladoledarskog kombija.
U Baranji je jedini slastičar u široj okolici, sladoled po toj istoj jel’te široj okolici razvozio biciklom. (Srećom, bio je brži od salmonele.)
Doduše, samo vanilija i čokolada u asortimanu.
A na biciklu zvonce s najprodornijim zvonkim zvukom, ikad…
Nastavak
“U to vrijeme su radili i Spliski Skver i Jugoplastika, Gavrilovic iz Petrinje je pravio najbolju pastetu, Ellan najbolje skije, nosili smo Levi’s 501 iz Varazdina, PKB je bio medju najmodernijim kombinatima u Europi, Energoinvest i Energoprojekt su gradili po cijeloj Juznoj Americi i Africi,…
ako nekome nije jasno zasto smo svi danas nebitni, zato sto nista od ovoga vise ne postoji.
Jos samo Kuca Cveca.
Bio je i Goli Otok, Sveti Grgur, UDBA, ubijanje naroda, otimačina zemlje seljacima…..
“otimačina zemlje seljacima”???
Sinko.
Seljaci su dobijali zemlju u socijalizmu.
Agrarna reforma.
“” otimačina zemlje”” veleposjednicima,izmedju ostalig i crkvi ! i davanje u kombinate. pojedinacnim seljacima isto. Moze neko ovo bolje istraziti? Ne zaboravimo i etnicko cistenje 1941 (na primjeru Grubisnog Polja). moze i Bjelovarski ustanak od 7. do 10. travnja 1941.
“209 delegacija iz 127 zemalja došlo je na Titovu sahranu. Koliko god vi podcjenjivali njegovu povijesnu ulogu, ne ide, Niti jednom državniku,, koliko ja znam. nije bilo toliko državnika.
Dakle podcjenjivanje njega kao državnika, samo je želja pojedinaca.
Kad prikažete fotografije sa sprovoda i pokažete koliko je ljudi bilo na sprovodu, dobijete odgovor od Usraša , Četnika i ostalih nacističkih sluga da da bilo je ali su morali izaći jer su ih komunisti tjerali.
Za neznalice prolazi…
A TKO JE OVE TJERAO
U Buckinghamskoj palači, Capitol Hillu, Kremlju, Elizejskim poljima, Hofburgu i širom svijeta, spuštene su zastave na pola koplja
🔴Jedini put u povjesti zvonila su zvona u Vatikanu za nekog državnika.
🔴Proglašen dan žalosti u više od 80 zemalju
🔴Zakazana sjednica UN-a samo sa jednom točkom dnevnog reda
Hračkati po čovjeku koji je puškom oslobađao zemlju i od gomile nepismene rulje na devastiranom i ruševinama napravio pristojnu zemlju i opismenio fukaru od koje i danas lijepo žive pokoljenja je mentalno podkapacitirano”
“…ljudi su radili u firmama ciji profit nije isao u privatne dzepove nego su se gradili stanovi da bi se podijelili radnicima.
Zato se Jugoslavila zvala Socijalisticka FRJ.
Sigurno da je bilo I palindanja u privatne dzepove,ali narod nije mario za to jer im je bilo dobro.
Svi imali stanove,kuce,bez zaduzenja, slobodni vikendi, nedjeljom sve zatvoreno, dan za obitelj, prijatelje,druzenje, diljem obale odmaralista za ljetovanja…
tesko je danas docarati nekome taj opusteni zivot koji je nekada vladao. Znaci kada nazovete nekoga jugonostalgicar,grijesite.
To je nostalgija za gore opisanim zivotom”
“Privatnici nisu nikada bolje živjeli nego u Titovo vrijeme. Porez se plaćao paušalno i iznos poreza je bio smiješan u odnosu na zaradu.”
+
“Interesantno je bilo vidjeti reakcije u Africi i Aziji među običnim ljudima u trgovini kada spomeneš tadašnju državu ili njega.
I tu mislim na mlađe ljude koji su se bili rodili dosta godina nakon što je on bio umro.
Na primjer, osobna iskustva Vietnam, Tajland, Egipat, ”
Ovo je više ljudi doživjelo.
“” Titovo vrijeme””
Projekt: Istrenirati umjetnu inteligenciju njegovim idejama i staviti je na raspolaganje svijetu (Teslin poučak).
Naziv: TILE (poziv na osmišljavanje krilatica)
Ne znam, volim tvoje price, ali nacelno ova prica je jedno obicno sanje. Uciti djecu da budu dobra, postena, da ne lazu, i to u sistemu koji je zasnovan na lazi i prevari. Sami donesite zakljucak.