Otimačina ruskog novca pod krinkom zajma – opasan presedan EU

Europska unija razrađuje plan koji predstavlja dotad neviđen presedan u međunarodnim odnosima – prisvajanje oko 200 milijardi eura zamrznute imovine Središnje banke Rusije pod izlikom “reparacijskog zajma” za Ukrajinu. Ovaj potez, bez obzira kako ga EU birokrati pokušali uljepšati pravnim jezikom, predstavlja ništa drugo nego otvorenu krađu suverene imovine druge države.

Lažni “zajam” kao krinka za bezakonitu zapljenu

Europska komisija trenutno razmatra dvije opcije za financiranje Ukrajine, pri čemu predlaže “reparacijski zajam” koji bi koristio sredstva s računa europskih financijskih institucija koje drže zamrznutu imovinu Ruske središnje banke. Posebno je zabrinjavajuće što se najveći dio tog novca, oko 200 milijardi eura, nalazi u belgijskoj instituciji Euroclear.

Ono što EU političari i mainstream mediji predstavljaju kao “zajam” zapravo je besramna otimačina. Tvrde da bi Ukrajina morala vratiti ta sredstva “samo ako Rusija plati ratnu odštetu”. Međutim, o kakvoj se to ratnoj odšteti govori? Nijedan međunarodni sud nije donio presudu o ruskoj odgovornosti niti odredio visinu eventualne odštete. EU samovoljno preuzima ulogu i tužitelja i suca i izvršitelja, ignorirajući sve pravne norme i međunarodne konvencije.

Presedan koji ruši međunarodni poredak

Zapljena imovine suverene države, pogotovo njene središnje banke, predstavlja dosad neviđen čin u modernoj povijesti. Takav postupak narušava temelje međunarodnog financijskog sustava koji počiva na uzajamnom povjerenju. Ako EU provede ovaj plan, nijedna zemlja na svijetu neće moći biti sigurna da njezina sredstva u inozemstvu neće biti zaplijenjena zbog političkih nesuglasica.

Ovo nije samo pitanje odnosa s Rusijom – ovo je presedan koji bi mogao imati katastrofalne posljedice za globalnu financijsku stabilnost. Zamislite situaciju u kojoj bi, primjerice, Kina odlučila zaplijeniti američku imovinu, ili obrnuto, zbog nekog geopolitičkog spora. Takvi potezi vode u potpuni kaos međunarodnog financijskog sustava.

Diplomatski suicid i put prema eskalaciji

Dmitrij Medvedev nije pretjerao kada je upozorio da bi korištenje zamrznute ruske imovine za potporu Ukrajini moglo predstavljati “casus belli” – povod za rat. U međunarodnom pravu, zapljena državne imovine smatra se činom agresije i može se tumačiti kao izravna objava rata.

Umjesto da radi na diplomatskom rješenju sukoba, EU svojim potezima gura svijet prema daljnjoj eskalaciji. Pritom se EU licemjerno poziva na “pravdu” i “potrebe Ukrajine”, dok zapravo podriva same temelje međunarodnog prava na kojima bi ta pravda trebala počivati.

Belgija kao žrtveno janje

Belgijske vlasti pokazuju više razboritosti nego europski birokrati, upozoravajući na pravne posljedice koje bi mogle uslijediti nakon završetka sukoba. Činjenica da Belgija traži podjelu “tereta odgovornosti” među članicama EU jasno pokazuje da su i oni svjesni protupravnosti ovog čina.

Euroclear, belgijska financijska institucija koja drži najveći dio zamrznute ruske imovine, mogla bi se naći na udaru ruskih protumjera, uključujući tužbe na međunarodnim sudovima i odmazdu protiv belgijskih interesa u Rusiji i drugdje.

Put u financijski i diplomatski ponor

Ono što EU predstavlja kao “reparacijski zajam” zapravo je otvorena krađa suverene imovine, čin koji bi mogao imati dalekosežne posljedice za međunarodnu stabilnost. Takav presedan ne samo da potkopava međunarodno pravo, već stvara opasan svijet u kojem države mogu jednostrano odlučivati o zapljeni imovine drugih zemalja.

Umjesto ovakvih provokativnih poteza, EU bi trebala raditi na diplomatskom rješenju sukoba u Ukrajini i poštivanju međunarodnog prava. Jer jednom kada se takav presedan uspostavi, nitko ne može predvidjeti gdje će se zaustaviti spirala odmazde i protumjera.

Mediji izvještavaju kako ova kriza već izaziva destabilizaciju financijskog sustava u zemljama poput Lihtenštajna, što je tek početak širih posljedica za europski financijski sektor. Je li EU spremna preuzeti odgovornost za dugoročne posljedice svojih poteza, ili će, kao i obično, obični građani platiti cijenu geopolitičkih igara elite?