Ministri financija spomenutih zemalja te Austrije, Portugala i Španjolske uputili su pismo irskom kolegi, budući da Irska trenutno predsjeda Vijećem EU-a. U dopisu se navodi kako naftne kompanije ostvaruju ukupnu profitabilnost i marže na rafinirane proizvode koje premašuju rast cijena sirove nafte.
„Doživljavamo jedan od najvećih šokova u opskrbi u posljednjih nekoliko desetljeća, a diljem svijeta raste nezadovoljstvo zbog poskupljenja života”, stoji u pismu koje je prenijela agencija AFP.
Povijesni presedan i pitanje suvereniteta
Ovo nije prvi put da se spominje porez na izvanrednu dobit. Tijekom energetske krize 2022. godine, nakon početka rata u Ukrajini, EU je već uvela privremeni namet na višak prihoda energetskih tvrtki. No, tada su mnoge članice, uključujući i Hrvatsku, imale problema s provedbom jer su se velike kompanije koristile pravnim rupama. Sadašnji apel dolazi u trenutku kada se građani EU-a ponovno suočavaju s rastom cijena goriva i energenata.
Postavlja se pitanje koje pismo ne spominje: hoće li se prikupljena sredstva zaista usmjeriti prema građanima i gospodarstvu ili će, kao i prethodni put, završiti u proračunskim rupama bez jasnog učinka na standard? Iskustvo iz 2022. pokazuje da je novac često trošen netransparentno, a države su ga koristile za krpanje proračunskih deficita umjesto za izravno ublažavanje udara na kućanstva.
Nacionalni interes ispred Bruxellesa
Ovakvi potezi Bruxellesa ponovno otvaraju raspravu o tome koliko je centralizirano odlučivanje o poreznoj politici uopće primjereno. Svaka država članica ima vlastite energetske izvore, vlastitu strukturu gospodarstva i vlastite socijalne potrebe. Nametanje jedinstvenog modela poreza na dobit od strane Europske komisije često zanemaruje specifičnosti pojedinih nacionalnih tržišta. Umjesto toga, odluke o oporezivanju trebale bi donositi nacionalni parlamenti, koji su izravno odgovorni svojim biračima.
Rat na Bliskom istoku nesumnjivo destabilizira globalna tržišta energenata, ali rješenje ne može biti ad hoc oporezivanje koje ne rješava temeljni problem – ovisnost Europe o uvozu fosilnih goriva. Dok Bruxelles razmišlja o novim nametima, pitanje energetske autonomije ostaje po strani. Svaka ozbiljna rasprava o cijenama energenata morala bi krenuti od pitanja vlastite proizvodnje i strateške neovisnosti, a ne od toga kako preraspodijeliti profit velikih korporacija koje su ionako pronašle način da porez prebace na potrošače.