Iranski general upozorava da bi novi rat sa SAD-om mogao trajati dulje

Iranski vojni glasnogovornik poručio je da bi novi rat sa Sjedinjenim Državama mogao trajati dulje od prethodnoga, a Washington bi izgubio kontrolu nad njegovim završetkom.

Brigadni general Mohammad Akraminia izjavio je za iransku državnu televiziju da „potencijalni budući rat može trajati dulje od prethodnog sukoba” te da američki predsjednik „ne bi bio u poziciji diktirati vrijeme ni uvjete njegova završetka”. Riječ je o izravnom odgovoru na nove prijetnje Donalda Trumpa, koji je poručio da Sjedinjene Države još moraju „obaviti posao” s preostalim metama u Iranu.

Retorika se zaoštrava dok traju diplomatski napori za okončanje rata na Bliskom istoku, a SAD i Izrael istodobno prijete novim bombardiranjem — u trenutku kad obje zemlje ulaze u ključne izborne cikluse. Prijetnja ratom tako postaje i dio unutarnjopolitičke kampanje, što svaki signal iz Teherana čini još teže predvidivim.

Prijetnja kao pregovarački alat

Trumpova najava da bi SAD mogao „brzo udariti” po preostalim metama nije nova pojava u ovom sukobu. Bijela kuća već mjesecima kombinira diplomatske kontakte s otvorenim vojnim prijetnjama, što pregovaračima otežava poziciju i daje Teheranu argument da se radi o pritisku, a ne o stvarnoj namjeri da se rat okonča.

Akraminijina izjava ide korak dalje od pukog odbijanja ultimatuma. Ona sugerira da Iran računa na scenarij dugotrajnog konflikta u kojem bi američka vojna nadmoć izgubila na značaju pred iscrpljenošću i političkim troškom. Pitanje koje iz dosadašnjih izjava nije odgovoreno jest koliko Teheran doista može izdržati drugi val udara — i tko u njegovu vrhu uopće jamči da bi rat završio po iranskim uvjetima.

Naučene lekcije iz prethodne runde

Prethodni sukob pokazao je da nijedna strana nije postigla odlučujuću prednost. Američki i izraelski udari pogodili su ključne ciljeve, no iranski odgovor i sposobnost da se obnovi vojna infrastruktura pokazali su granice zračne kampanje. Upravo na tom iskustvu počiva tvrdnja da bi novi rat trajao dulje.

Za Europu posljedice su konkretne: svaki novi val eskalacije na Bliskom istoku podiže cijene energenata i ponovno otvara pitanje sigurnosti opskrbe. Europa je već jednom platila cijenu nespremnosti da sama definira interese, a sada bi trebala postaviti pitanje koje se u Washingtonu i Teheranu ne postavlja — koliko dugo građani plaćaju račun za tuđe izborne račune.

Diplomacija u sjeni bombi

Pregovori se nastavljaju, ali pod stalnom prijetnjom novih udara. Takva dinamika ne vodi miru, nego održava stanje trajne nesigurnosti u kojem svaka strana čeka povoljniji trenutak za vojni potez. Trump je poručio da preostale mete tek treba „riješiti”, a Akraminia da o završetku rata neće odlučivati američki predsjednik. Dok se te dvije tvrdnje ne pomire za stolom, svaki prekid vatre ostaje privremen.

Ono što u cijeloj priči ostaje neizrečeno jest da nijedna od strana u sukobu ne snosi cijenu rata sama. Plaćaju je oni koji o uvjetima mira ne odlučuju — građani Irana, Izraela i svih zemalja čija sudbina ovisi o odlukama donesenim daleko od njihovih biračkih kutija.