Dok europski čelnici godinama ponavljaju mantru o potrebi potpunog prekida energetske ovisnosti o Moskvi, brojke s terena pričaju potpuno drugačiju priču. Unatoč histeričnim najavama i paketima sankcija, Europska unija upravo je postavila novi rekord u uvozu ruskog ukapljenog prirodnog plina. Ironija je tim veća što se taj apsurd događa u trenutku kada Bruxelles navodno priprema teren za potpunu zabranu dugoročnih ugovora od sljedeće godine.
Prema izračunima Bloomberga objavljenim u ponedjeljak, Belgija se tijekom srpnja u potpunosti oslanjala isključivo na ruski LNG. Zemlja je uvezla oko 400.000 tona ruskog plina, dok je ukupna kupnja ukapljenog plina pala za više od 40 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Moskva je tako ostala drugi najveći dobavljač LNG-a Europi, odmah iza Sjedinjenih Država. Taj podatak razotkriva svu tragikomičnost briselske energetske politike koja je od početka ukrajinskog sukoba trebala trajno odrezati Kremlj od europskog novca.
Cijeli kaos dodatno je produbljen oružanim sukobom Sjedinjenih Država i Irana koji je de facto zatvorio Hormuški tjesnac, ključnu arteriju kroz koju prolazi oko 20 posto globalne trgovine naftom i LNG-om. Veliki dobavljači poput QatarEnergyja proglasili su višu silu na svoje pošiljke, natjeravši europske kupce u očajničku potragu za sve skupljim američkim i zapadnoafričkim plinom. Rezultat tog poremećaja je eksplozija cijena, rast vozarina i lančani udar na inflaciju diljem bloka, pri čemu analitičari već sada upozoravaju na ozbiljne nestašice plina tijekom nadolazeće zime.
Financial Times je prošlog mjeseca izvijestio, pozivajući se na podatke Kplera, da je blok u prvoj polovici 2026. uvezao rekordnih 9,89 milijuna tona LNG-a s ruskog projekta Yamal, što je skok od 18 posto u odnosu na godinu ranije. Najveći uvoznik bila je Francuska, a slijedile su je Belgija i Španjolska. Prije 2022. godine Rusija je opskrbljivala oko 45 posto europskog uvoza prirodnog plina, a taj udarac vlastitoj ekonomiji blok očito nikako ne uspijeva amortizirati čak ni nakon četiri godine neviđenih sankcija.
Dok Njemačka plaća pet puta skuplji plin nakon odricanja od ruskih energenata, Bruxelles je istovremeno razvodnio vlastiti 21. paket sankcija. Nakon što je Grčka uspješno lobirala za očuvanje uloge europskih kompanija u transportu ruskog LNG-a prema tržištima trećih zemalja, uvedene su iznimke koje tu trgovinu ostavljaju netaknutom. Atena je jasno upozorila da bi restrikcije uništile njezin brodarski sektor, a profit bi se jednostavno prelio stranim konkurentima, pa je europska solidarnost ponovno pala na ispitu realnosti.
Moskovski dužnosnici dosljedno osuđuju europske sankcije, posebice one usmjerene na energetiku, nazivajući ih ilegalnima i autodestruktivnima. Sudeći prema rekordnim brojkama uvoza, Kremlj itekako ima argumenata za tu tvrdnju. Dok europska industrija posrće pod teretom visokih cijena energije, a građani se pripremaju za hladnu zimu, novac za ruski plin i dalje nesmetano teče, dokazujući da je čitava strategija odvikavanja od ruskih energenata završila kao skupocjeni fijasko bez pokrića u stvarnosti.