Zašto biljna ulja nisu dobra za naše zdravlje?

Biljna ulja i zdravlje

Stručnjaci su predstavili nekoliko prehrambenih krivaca kao moguća objašnjenja za brzo rastuće stope hroničnih bolesti u industrijalizovanim zemljama, uključujući i šećer. Međutim, jedna najčešće konzumirana namirnica koja se nalazi u milionima dijeta dobila je iznenađujuće malo pažnje – BILJNO ULJE.

Suprotno onome što nam je rečeno, ulja industrijskih biljaka poput ulja soje, uljane repice i kukuruznog ulja nisu „zdrava za srce“ niti su na drugi način korisna za naše tijelo i mozak; u stvari, puno istraživanja pokazuje nam da nas ova ulja čine bolesnima. Čitajte dalje kako biste saznali o istoriji industrije biljnog ulja, štetnim posljedicama upotrebe ovih ulja i koje dijetalne masti umjesto toga treba da jedete.

Šta su biljna ulja?

Za razliku od tradicionalnih masti kao što su maslinovo ulje, svinjska i druge životinjske masti, biljna ulja su posljednji dodatak ljudskoj ishrani.

U stvari, ova visoko prerađena ulja ekstrahovana iz soje, kukuruza, uljane repice (izvor ulja kanola), pamučnog sjemena i sjemena šafrana, uvedena su u američku ishranu tek početkom 1900-ih. Kako su, dakle, ta ulja zauzela tako uticajan položaj ne samo u standardnoj američkoj ishrani već i u „zapadnjačkim“ ishranama širom svijeta?

Priča je zaista čudna

Ulja industrijskih biljaka prvobitno su korištena u procesu izrade sapuna. Pa kako su se ovi industrijski nusprodukti našli na našim tanjirima?

U 1870, dva proizvođača sapuna – Villiam Procter i James Gamble – odlučili su da zajedno započnu posao. Iako je sapun u prošlosti pravljen od kalorične svinjske masti, Procter i Gamble su bili inovativni par i odlučili su da stvore novu vrstu sapuna iz biljnih ulja. Otprilike u isto vrijeme, kada je nafta otkrivena u Pensilvaniji, izbačeno je ulje pamučnog sjemena, koje se dugo koristilo za osvetljenje i kao izvor goriva. Ulje pamučnog sjemena prebačeno je u status “toksičnog otpada” sve dok preduzetni Procter & Gamble nisu shvatili da bi se svo to neželjeno ulje moglo koristiti za proizvodnju sapuna. Ulje se hemijski može izmjeniti procesom nazvanim „hidrogenacija“ da bi se pretvorilo u čvrstu masnoću za kuvanje koja nalikuje masti. Tako je ulje koje je ranije klasifikovano kao „toksični otpad“ postalo sastavni dio američke ishrane. Tada je margarin predstavljen na tržištu početkom 1900-ih.

Ubrzo su usljedila druga biljna ulja. Soja je u SAD uvedena 1930-ih, a 1950-ih je postala najpopularnije biljno ulje u zemlji. Ubrzo nakon toga usljedila su ulja kanole i kukuruza. Niske cijene ovih ulja za kuvanje u kombinaciji sa strateškim marketingom od strane proizvođača ulja, učinile su ih veoma popularnim u američkim kuhinjama.

Kako se prave biljna ulja?

Opšti postupak koji se koristi za stvaranje biljnog ulja je sve samo ne prirodan. Ulja ekstrahovana iz soje, kukuruza, sjemenki pamuka i uljane repice moraju se rafinirati, izbijeliti i dezodorisati prije nego što budu pogodna za ljudsku upotrebu.

  1. Prvo, sjeme se sakuplja iz biljaka soje, kukuruza, pamuka i uljane repice.
  2. Zatim se sjeme zagrijava na ekstremno visokim temperaturama; to uzrokuje da nezasićene masne kiseline u sjemenima oksidiraju, stvarajući nusprodukte štetne za zdravlje ljudi i životinja.
  3. Sjeme se zatim obrađuje rastvaračem na bazi petroleja, poput heksana, kako bi se maksimizirala količina ulja izvučenog iz njih.
  4. Zatim, proizvođači ulja iz industrijskih biljaka koriste hemijske supstance za dezodorizaciju ulja koja imaju veoma težak miris kada su ekstrahovana. Procesom dezodorizacije nastaju trans masti, za koje se zna da su vrlo štetne za ljudsko zdravlje.
  5. Konačno, dodaje se više hemikalija za poboljšanje boje ovih ulja.

Sveukupno, industrijska prerada biljnog ulja stvara energetski gusto, hranjivo ulje koje sadrži hemijske ostatke, trans masti i oksidovane nusprodukte.

Od toksičnog otpada do „zdravo za srce“: istorija biljnih ulja

Kako su ova ulja prešla iz klasifikacije “toksični otpad” do slavnog naziva “zdravo za srce“? Priča uključuje skandaloznu kombinaciju donacija medicinskih organizacija, sumnjiva naučna istraživanja i neutemeljene tvrdnje o marketingu.

Krajem četrdesetih godina prošlog vijeka mala grupa kardiologa koji su bili članovi pomalo novog američkog udruženja za srce dobila je donaciju u iznosu od 1,5 miliona dolara od kompanije Procter & Gamble; zahvaljujući ovoj velikodušnoj infuziji novca ovo udruženje je sada imalo dovoljno finansijskih sredstava da poveća svoj nacionalni profil kao ljekarska organizacija posvećena zdravlju srca. Takođe su brzo podržali ulja industrijskih biljaka, finije nazvana „biljna ulja“, kao zdraviju alternativu tradicionalnim životinjskim mastima.

Otprilike u isto vrijeme, ambiciozni fiziolog i istraživač predstavio je svoju hipotezu o ishrani i lipidima, u kojoj je izneo podatke za koje se čini da nagovještavaju vezu između unosa zasićenih masti i holesterola i bolesti srca. Budući da su životinjske masti bogat izvor prehrambenih zasićenih masti i holesterola, brzo su postale predmet podsmjeha.

Navodeći životinjske masti kao „nezdrave“, umjesto toga preporučuje se konzumacija polinezasićenih masnih kiselina, koje su preliminarna istraživanja povezala sa smanjenjem holesterola i rizika od srčanih bolesti. Zaključci su bili u skladu sa motivima industrije biljnih ulja – da natjeraju ljude da jedu više ulja! Ubrzo su oglasi za “margarin zdrav za srce” (čvrsti oblik biljnog ulja) i druga ulja iz semenki postala uobičajena, a zdrave, tradicionalne masti su sve  zaboravljene.

Iako se sada smatra da se Keisova lipidna hipoteza zasniva na pogrešnom istraživanju, njegove ideje su prožimale medicinsku zajednicu.  Uskoro su mnoge medicinske organizacije, uključujući Nacionalni program obrazovanja o holesterolu i Nacionalni zavodi za zdravlje, krenule u hajku protiv životinjskih masti, ponavljajući savjete da ljudi treba da izbjegavaju životinjsku masnoću i umjesto toga konzumiraju polinezasićena biljna ulja kao što su npr. sojino ulje i kukuruzno ulje. Ovo je dovelo do brze zamjene prirodnih dijetalnih masti poput masti i maslaca nezasićenim biljnim uljima, što je neizbrisivo promjenilo oblik američke (a na kraju i globalne) prehrane.

Tek posljednjih godina ozbiljnost zdravstvenih tvrdnji povezanih sa biljnim uljima ozbiljno je dovedena u pitanje. Meta-analiza iz 2014. nije našla koristi za cjelokupno zdravlje od smanjenja zasićenih masti ili povećanja nezasićenih masti iz biljnih ulja.  Štaviše, dokazi ne podržavaju trenutne smjernice o ishrani u kojima se od ljudi traži da zamijene zasićene masti biljnim uljima.

U stvari, sve veći broj istraživanja ukazuje da konzumiranje biljnog ulja ima značajne štetne efekte na naše zdravlje.

Šest razloga zašto su biljna ulja užasna za naše zdravlje

Postoji šest glavnih problema kod biljnih ulja:

  1. Potrošnja biljnog ulja predstavlja evolucijsku neusklađenost.
  2. Jedenje biljnog ulja narušava naš odnos omega-6 i omega-3 masnih kiselina, te ima značajne posljedice po naše zdravlje.
  3. Biljna ulja su nestabilna i lako oksiduju.
  4. Sadrže štetne aditive.
  5. Nastaju iz genetski modifikovanih kultura.
  6. Kada se biljna ulja više puta zagrijavaju, stvaraju se toksični nusprodukti

1. Evolucijska neusklađenost

Evolucijski nesklad, nesklad između naših gena i modernog okruženja, glavni je pokretač hroničnih bolesti danas. U malo oblasti je evoluciona neusklađenost očitija nego u standardnoj američkoj ishrani. Velike količine rafiniranih ugljenih hidrata i kalorija u ovoj ishrani deluju protiv biologije naših predaka, uzrokujući da postanemo preteški i bolesni.

Biljna ulja, pored rafiniranog šećera i viška kalorija, takođe predstavljaju evolucijsku neusklađenost. Do 1900-ih, ljudi nisu konzumirali biljna ulja. Od 1970. do 2000. godine, prosječna potrošnja jednog biljnog ulja, sojinog ulja, skočila je sa samo četiri kilograma po osobi godišnje do ogromnih 26 kilograma po osobi godišnje!

Danas linoleinska kiselina, primarna masna kiselina u biljnim uljima, čini 8 procenata našeg ukupnog unosa kalorija. Kod naših predaka lovaca i sakupljača, ona je predstavljala samo 1 do 3 procenta ukupnih kalorija. Naučnici smatraju da naša tijela nisu dizajnirana da podnose tako masovnu potrošnju linoleinske kiseline. Kao rezultat, visoke količine biljnog ulja uzrokuju da se naruši naše zdravlje.

2. Imaju neuravnotežen omjer omega-6 i omega-3

Esencijalne masne kiseline su polinezasićene masti koje mi sami ne možemo da napravimo i zato ih moramo konzumirati u ishrani. Dolaze u dvije vrste: omega-6 masne kiseline i omega-3 masne kiseline. Nakon konzumiranja, omega-6 masne kiseline stvaraju arahidonsku kiselinu i moćne metabolite koji su po prirodi primarno pro-upalni, uključujući prostaglandin E2 i leukotrien B4. Omega-3 masne kiseline kao što su ALA, EPA i DHA, s druge strane, daju anti-upalne derivate.

Delikatna ravnoteža omega-6 i omega-3 masnih kiselina mora se održavati u tijelu da bi se promovisalo optimalno zdravlje. Odnos omega-6 i omega-3 je 1 prema 1. Zapadnjačka ishrana, međutim, uveliko prelazi taj balans, s odnosima omega-6 prema omega-3 u opsegu od 10 : 1 do 20 : 1.  Visok unos omega-6 masnih kiselina, u kombinaciji sa malim unosom omega-3, dovodi do neravnoteže u pro-upalnim i anti-upalnim posrednicima. Ova neravnoteža proizvodi stanje hronične upale što doprinosi brojnim hroničnim bolestima.

Biljna ulja su možda najznačajniji doprinos neuravnoteženom odnosu omega-6 prema omega-3 karakterističnom za zapadnjačku ishranu i stoga igraju značajnu ulogu u hroničnim upalnim bolestima.

3. Biljna ulja su izrazito nestabilna

Polinezasićene masne kiseline u biljnim uljima su vrlo nestabilne i lako oksiduju nakon izlaganja toploti, svjetlosti i hemijskim uticajima. Kada su biljna ulja izložena ovim faktorima, stvaraju se dvije štetne materije – trans masti i lipidni peroksidi. Trans masti su dobro poznate po svojoj ulozi u razvoju kardiovaskularnih bolesti i dijabetesa tipa 2. U stvari, za svaka dva odsto povećanja kalorija iz trans masti, rizik od bolesti srca gotovo se udvostručuje! Lipidni peroksidi su s druge strane toksični nusprodukti koji oštećuju DNK, proteine i membrane lipida u tijelu. Akumulacija lipidnih peroksida u tijelu podstiče starenje i razvoj hroničnih bolesti.

4. Puni su aditiva

Pošto su masne kiseline u biljnim uljima tako nestabilne, dodaju se sintetički antioksidanti u pokušaju da spriječe oksidaciju i propadanje. Na žalost, ovi sintetički antioksidanti dolaze sa vlastitim problemima. Sintetički antioksidanti BHA, BHT i TBHK daju endokrine poremećaje, kancerogene i imunološke poremećaje. Takođe, otkriveno je da TBHK povećava odgovor IgE (imunoglobulin E) na alergene iz hrane, otpuštajući antitjela i time može podstaći razvoj alergije na hranu.

5. Biljna ulja potiču iz genetski modifikovanih biljaka

Pored toga što su siromašna hranjivim sastojcima i puna su neugodnih hemikalija i toksičnih nusprodukata, ogromna većina biljnih ulja potiče iz genetski modifikovanih biljaka. U stvari, biljke koje se koriste za pravljenje biljnog ulja sastoje se od vrhunskih genetski modifikovanih kultura – kukuruza, soje, pamuka i uljane repice. U Sjedinjenim Državama je genetski modifikovano 88% kukuruza, 93% soje, 94% pamuka i 93% usjeva uljane repice. Provedeno je nekoliko studija o dugoročnoj sigurnosti konzumiranja genetski modifikovane hrane, što nam daje još jedan razlog da izbjegavamo konzumiranje biljnih ulja.

6. Često se ponovo koriste (i ekstra su toksični)

Kao da biljna ulja nisu već dovoljno loša za naše zdravlje, restorani i kuharice često raden ešto  što dodatno povećava njihove štetne posljedice – više puta zagrijavaju biljna ulja. Iako navika ponovne upotrebe biljnih ulja iznova i iznova (obično u velikim fritezama restorana) smanjuje troškove, to rezultira uljem koje sadrži toksične nus-produkte.

Višekratno zagijavanje biljnih ulja troši vitamin E, prirodni antioksidans, istovremeno indukujući stvaranje slobodnih radikala koji izazivaju oksidativni stres i oštećuju DNK, proteine i lipide u tijelu. Ovi štetni efekti objašnjavaju zašto su višestruko zagrijana biljna ulja povezana sa visokim krvnim pritiskom, srčanim bolestima i oštećenjem crijeva i jetre.

Kako nas tako zvana „zdrava“ biljna ulja čine bolesnima

Suprotno onome što nam mnoge zdravstvene organizacije govore već godinama, biljna ulja nisu zdrava hrana. Umjesto toga, njihova konzumacija je povezana sa raznim zdravstvenim problemima.

Astma

Konzumiranje biljnog ulja može povećati rizik od astme. Visok unos omega-6 masnih kiselina, poput onih prisutnih u biljnim uljima, u odnosu na omega-3 masne kiseline povećava pro-upalne posrednike povezane sa astmom.

Autoimuna bolest

BIljna ulja mogu da utiču na autoimunost povećanjem tjelesnog omjera omega-6-omega-3 i povećanjem oksidativnog stresa i hroničnih upala.

Rasuđivanje i mentalno zdravlje

Biljna ulja posebno su štetna za mozak. Visok omjer omega-6 prema omega-3 masnoj kiselini predisponira ljude na depresiju, anksioznost, pad rasuđivanja i demenciju.  Potrošnja ulja iz kanole povezana je sa pogoršanom memorijom i oslabljenom sposobnošću učenja kod Alzheimerove bolesti. Trans masti, koje nenamjerno završe u biljnim uljima, kao posljedica hemijske i toplotne prerade i tokom procesa hidrogeniranja, povezane su sa povećanim rizikom od demencije i agresivnog ponašanja.

Dijabetes i gojaznost

Da li nas biljna ulja čine pretilima i dijabetičarima?

Čini se da nauka to sigurno sugeriše. Istraživanja na miševima pokazuju da konzumiranje visokog nivoa linoleinske kiseline, primarne masne kiseline u biljnim uljima, mijenja signale neurotransmitera, te u konačnici povećava konzumaciju hrane. Kod miševa način ishrane koji sadrži sojino ulje izaziva gojaznost, inzulinsku rezistenciju, dijabetes i bolesti masne jetre. Istraživanja na životinjama sugerišu da ulje kanole može izazvati otpornost na inzulin.

Ispitivanja na ljudima takođe ukazuju na efekte biljnog ulja na dijabetes i gojaznost, posebno kod djece. Majčinska ishrana bogata omega-6 u poređenju sa omega-3  kod djece je povezana sa povećanim rizikom od gojaznosti, koji je glavni faktor rizika za dijabetes. Ishrana sa visokim odnosom omega-6 i omega-3 takođe može dovesti do inzulinske rezistencije, predijabetesa i gojaznosti u odrasloj dobi.

Bolest srca

Suprotno onome što nam govore poslednjih 100 godina, biljna ulja nisu dobra za naše srce! U stvari, izgleda da oksidovane masne kiseline iz biljnih ulja igraju ključnu ulogu u razvoju kardiovaskularnih bolesti. Predstavljena je „teorija oksidovane linoleinske kiseline i koronarne bolesti srca“ koja povezuje konzumiranje biljnih ulja bogatih linoleinskom kiselinom sa kardiovaskularnim bolestima. Teorija glasi:

  • Prehrambena linolna kiselina iz biljnih ulja je ugrađena u lipoproteine u krvi.
  • Nestabilnost linolne kiseline povećava vjerovatnoću da  lipoproteini oksidiraju.
  • Oksidovane lipoproteine ne mogu prepoznati njihovi receptori po cijelom tijelu i umjesto toga aktiviraju makrofage, koji iniciraju stvaranje pjenastih ćelija, aterosklerozu i kardiovaskularne bolesti.

BIljna ulja takođe doprinose kardiovaskularnim bolestima povećavajući omjer omega-6 prema omega-3.

Visok omjer omega-6 prema omega-3 je utvrđeni faktor rizika za kardiovaskularne bolesti jer višak omega-6 ima pro-upalno i pro-trombotsko dejstvo na vaskularni sistem. Konačno, druga teorija koja se pojavljuje sugeriše da ulja kanele i soje mogu doprineti kardiovaskularnim bolestima inhibiranjem procesa koji uključuju vitamin K2, koji je neophodan za zdravlje srca.

Sindroma iritabilnog crijeva (SIC) i upalne bolesti crijeva (UBC)

Istraživanja sugerišu da biljna ulja mogu naštetiti zdravlju crijeva, doprinoseći uslovima poput sindroma iritabilnog crijeva (SIC) i upalne bolesti crijeva (UBC). U jednoj studiji, miševi koji su imali dijetu bogatu omega-6 masnim kiselinama iz kukuruznog ulja doživjeli su porast proupalnih bakterija u crijevima. Ove promjene pogoduju razvoju gastrointestinalnih patologija, među mnogim drugim hroničnim bolestima.

Istraživanja na ljudima takođe sugerišu vezu između biljnog ulja i GI uslova. Žene sa SIC-om pokazuju značajno povišene nivoe arahidonske kiseline, omega-6 masne kiseline kojom obiluju biljna ulja i proupalnim PUFA metabolitima, u poređenju sa zdravim ženama.  Pored toga, neravnoteža između omega-6 i omega-3 masnih kiselina je u korelaciji sa UBC.

Ovi nalazi sugerišu da konzumiranje visokih nivoa omega-6 masnih kiselina mijenja mikrobiotu crijeva i podstiče gastrointestinalnu upalu, doprinoseći razvoju SIC i UBC. S obzirom da su biljna ulja najzastupljeniji izvor omega-6 masnih kiselina u standardnoj američkoj ishrani, postoji razlog zašto ljudi koji imaju SIC i UBC trebaju izbjegavati ta ulja i umjesto toga konzumirati prirodne masti iz maslinovog ulja, kokosovog ulja, divlje morske hrane, oraha i sjemenke i zdrave svinjske i druge životinjske masti.

Upala

Visok unos omega-6 iz biljnog ulja podstiče hroničnu upalu. Potrošnja i djelimično hidrogenizovanih biljnih ulja i nehidrogenizovanog sojinog ulja povezana je sa povećanjem C-reaktivnog proteina, TNF-alfa i interleukina-6, koji su biomarkeri sistemske upale.

Neplodnost

Otprilike 9 procenata muškaraca i 11 procenata žena u Sjedinjenim Državama ima oslabljenu plodnost. Iako mnogi faktori doprinose visokim stopama neplodnosti, jedan od razloga može biti velika potrošnja biljnih ulja. Neplodni muškarci pokazuju značajno povišen omjer omega-6 / omega-3 masne kiseline u poređenju s plodnim muškarcima.  U studijama na životinjama sisara, visok unos omega-6 masnih kiselina izaziva loše reproduktivne ishode.

Makularna degeneracija

Biljna ulja mogu biti štetna za oči. Visok unos omega-6 masnih kiselina povećava rizik od degeneracije makule povezane sa godinama, očne bolesti koja izaziva progresivni gubitak vida i eventualno sljepilo. Neuravnoteženi nivo konzumacije omega-6 može doprinjeti problemima sa očima podstičući upalu i izbacivanjem omega-3 masne kiseline DHA, što je presudno za vid.

Osteoartritis

Kod osoba sa osteoartritisom postoji povezanost između omega-6 masnih kiselina i prisustva sinovitisa, upale membrane koja povezuje zglobne šupljine. Suprotno tome, nađena je obrnuta veza između konzumiranja omega-3 masnih kiselina i gubitka hrskavice u koljenu kako to pokazuje MRI.  S obzirom da biljna ulja doprinose velikoj količini omega-6 masnih kiselina u ishrani, izbjegavanje ovih ulja može biti korisno za one sa ili kod kojih postoji rizik od osteoartritisa.

Kako izbjeći biljna ulja

Prvi korak u izbacivanju biljnih ulja iz ishrane je čišćenje vaše ostave i bacanje bilo kakvih boca ulja od kanola, kukuruza, soje ili suncokreta koje imate u kuhinji. Ova ulja nisu „zdrava“, uprkos pogrešnim tvrdnjama koje se mogu pojaviti na njihovim etiketama.

Korak broj 2 je prestati jesti prerađenu hranu, jer je značajan izvor biljnog ulja. Takođe pokušajte da smanjite konzumiranje hrane u restoranu, koja se obično kuva u višestruko zagrijavanim biljnim uljima.

Konačno, korak 3 je da izbjegavate jesti meso životinja koje su hranjene žitaricama, u mjeri u kojoj možete. Postoje dokazi koji ukazuju na to da životinje hranjene žitom mogu u svom mesu akumulirati toksične nusprodukte biljnih ulja, koja čine veliki dio njihove ishrane. Kada jedete ovo meso, takođe možete postati skladište lipidnih peroksida i drugih štetnih nusproizvoda biljnog ulja.

Kada se radi o Omega-6, kvaliteta je bitna

Iako su biljna ulja bogata omega-6, postoji i dosta cijelih, svježih namirnica koje prirodno sadrže omega-6 masne kiseline, uključujući orahe, perad i avokado. Kada se konzumira kao dio uravnotežene ishrane koja sadrži obilje omega-3 masne kiseline iz morskih plodova, omega-6 iz hrane nije problem. Ovi izvori omega-6 masnih kiselina u hrani uključuju hranjive sastojke koji štite omega-6 od oksidacije, a takođe nisu izloženi hemikalijama i industrijskim tretmanima koji čine biljno ulje toliko toksičnim

Šest masti sa kojima treba da kuvate

Sada kada ste eliminisali biljna ulja iz svoje kuhinje, koje masti trebate koristiti umjesto toga? Pogledajte vrste masti koje su naši preci koristili hiljadama godina – maslinovo ulje, kokosovo ulje i životinjske masti su prirodni, zdravi izvor masnih kiselina za njegu našeg tijela.

Evo nekoliko vrsta masti koje preporučuju

1. Ekstra djevičansko maslinovo ulje

Maslinovo ulje je dio ljudske ishrane bukvalno hiljadama godina. Bogato je antioksidansom vitaminom E i polifenolima sa širokim spektrom svojstava za unapređenje zdravlja, uključujući kardioprotektivna i antidijabetička svojstva. Jedna kašika maslinovog ulja sadrži 1,9 grama zasićenih masnih kiselina, 9,8 grama nezasićenih masnih kiselina  i 1,4 grama polizasićenih masnih kiselina.

2. Kokosovo ulje

Kokosovo ulje je superhrana sa mnogim svojstvima koja unapređuju zdravlje. Sadrži trigliceride srednjeg lanca kao što je laurinska kiselina, masna kiselina koju tijelo lako pretvori u energiju i ima antigljivična, antibakterijska i antivirusna svojstva. Kokosovo ulje sadrži 90 posto zasićenih masti, zbog čega je vrlo toplotno stabilno.

3.  Svinjska mast

Ovo može biti iznenađenje, ali ispostavilo se da je mast sastavljena od mononezasićenih masti, vrsta masti u maslinovom ulju koje konvencionalna medicinska zajednica decenijama promoviše kao „zdravo za srce“! Svinjska mast sadrži zasićene masti i dobra je zamjena za maslac u receptima ako ste intolerantni na mlijeko.

Jedna kašika masti sadrži 5 grama zasićenih, 6 grama nezasićenih i 1,6 grama polizasićenih masnih kiselina. Mast takođe sadrži 500 do 1000 IU vitamina D po obroku, u zavisnosti od toga šta su svinje jele i da li su bile izložene suncu. Ako ste zainteresovani da dobijete lijepu dozu vitamina D od svinjske masnoće, izaberite slaninu proizvedenu od svinja kojima je dozvoljeno da lutaju napolju.

4. Loj

Loj je masnoća dobijena iz mesa  svih životinja osim svinje, poput govedine i bizona. Ima visoku tačku ključanja što ga čini odličnim za kuvanje na visokim temperaturama. U stvari, većina restorana koristila je loj u svojoj fritezi sve do 1970-ih, kada je industrijska biljnih ulja uzurpirala položaj tradicionalnih masti u našoj ishrani. Loj sadrži 6,4 grama zasićenih, 5,3 grama nezasićenih i 0,5 grama polizasićenih masnih kiselina u obroku od jedne kašike.

5. Pačija mast

Pačija mast je ukusno tradicionalno ulje za kuhanje koje takođe ima veliku primjenu. Ima visoku tačku ključanja, što ga čini odličnim za kuvanje na visokim temperaturama, ali je nežnog ukusa i sličnog profila masnih kiselina kao maslinovo ulje. Jedna kašika pačije masti sadrži 4 grama zasićenih, 6 grama nezasićenih i 1,6 grama polizasićenih masnih kiselina. Pokušajte da koristite pastiranu pačju masnoću za pečenje krompira – nikada nećete željeti da upotrebljavate bilo šta drugo za kuvanje krompira nakon što ovo isprobate!

Konačno, budite sigurni da u svoju ishranu uključite puno zdravih masti iz integralnih namirnica. Natopljeni i proklijali orašasti plodovi, avokado, kokos, divlje ulovljene masne ribe, meso hranjeno travom i divljač svi su odlični izvori zdravih masti i mogu se uvesti u vašu ishranu na bezbroj načina.

Napomena: Kada birate životinjske masti za kuvanje, imajte na umu da birate one uzgajane na pašnjacima, jer su kod konvencionalne alternative znatno veće količine omega-6.

Ako vam je važno dobro zdravlje, biljna ulja nemaju mjesta u vašoj ishrani. Umjesto toga, kuvajte sa tradicionalnim životinjskim mastima, uzimajte omega-6 iz cjelokupnih izvora hrane kao što su orasi i živina. Uravnotežite stvari sa omega-3 masnim kiselinama iz morskih plodova, školjki i ribljeg ulja.


Izvori:

  1. https://www.theatlantic.com/health/archive/2012/04/how-vegetable-oils-replaced-animal-fats-in-the-american-diet/256155/
  2. https://bjsm.bmj.com/content/53/22/1393
  3. https://now.tufts.edu/news-releases/dietary-guidelines-americans-shouldn-t-place-limits-total-fat
  4. https://openheart.bmj.com/content/2/1/e000196
  5. https://journals.plos.org/plosmedicine/article?id=10.1371/journal.pmed.1000252
  6. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/21367944
  7. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19627662
  8. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5848472/
  9. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/9366580
  10. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4462476/
  11. https://link.springer.com/chapter/10.1007%2F978-1-4615-9561-8_15
  12. https://ntp.niehs.nih.gov/ntp/roc/content/profiles/butylatedhydroxyanisole.pdf
  13. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/25484350
  14. https://www.jimmunol.org/content/192/1_Supplement/119.30.short
  15. https://www.fda.gov/food/food-new-plant-varieties/consumer-info-about-food-genetically-engineered-plants
  16. https://www.centerforfoodsafety.org/issues/311/ge-foods/about-ge-foods
  17. https://www.nestleusa.com/gmos/about-genetically-modified-crops-in-the-us
  18. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24632108
  19. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3226610/
  20. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC5616019/
  21. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4417548/
  22. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/8050192
  23. https://www.nature.com/articles/tp2017190
  24. https://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/21551197.2012.752335
  25. https://www.nature.com/articles/s41598-017-17373-3
  26. https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0128129
  27. https://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0032175
  28. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/22334255
  29. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26200659
  30. https://www.nature.com/articles/s41598-017-12624-9
  31. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26200659
  32. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/27876761
  33. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4808858/
  34. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3775234/
  35. https://openheart.bmj.com/content/5/2/e000898
  36. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3335257/
  37. https://www.karger.com/Article/Fulltext/446704
  38. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18842776
  39. https://www.nichd.nih.gov/health/topics/infertility/conditioninfo/common
  40. https://www.oarsijournal.com/article/S1063-4584(12)00060-X/fulltext

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

46
Ostavite komentar

avatar
10000
 
18 Grupirani komentari
28 Odgovori unutar grupe
0 Pratitelji
 
Komentar koji izaziva reakcije
Najaktivniji komentar
46 Komentatori
neznanjeDŠ.....kojekudeMaxGordon J. Freeman Zadnji aktivni komentator
  Pretplati se  
Obavijest
Alen
Gost
Alen

Jbg sad , ovo svakih 6 mjeseci se mijenja , sad ovo valja , ono ne valja i tako redom..

Weteran
Gost
Weteran

Jeste !
Evo, ja i dan danas (par decenija) ne znam da li su jaja korisna ili štetna? 🙂

Alxx
Gost
Alxx

Jednom za SVA vremena – jaja su jedna od najzdravijih namirnica koja postoje.

Ko ne zna – proteini iz jaja se najbolje apsorbuju (preko 50% stepen aps.)… mada najkorisnije supstance su koncentrovane u žumancetu… A i razmislite malo – ako jaje može da stvori novi život – kako može da ne valja…??

I ne, jaja ne prave problem sa holesterolom, nego ga rešavaju – tj. podižu HDL frakcije holesterola…

Weteran
Gost
Weteran

To što živim u neznanju ne smeta mi da uredno i bez ograničenja konzumiram jaja u svim varijantama 🙂

asdfghjkl
Gost
asdfghjkl

@Weteran
Jaja od kokoši koje žive vani na dnevnom svjetlu i kljucaju po dvorištu i livadi su zdrava, dok jaja od kokoši u zatvorenim peradarskim farmama i nisu toliko zdrava jer imaju puno manje vitamina D i Omega-3 nezasićenih masnih kiselina.

Samo Pitam
Gost
Samo Pitam

A kakve su ove domaće što su u kokošinjcima, rijetko kad izađu vanka?

asdfghjkl
Gost
asdfghjkl

@Samo Pitam
Prema brojnim istraživanjima vit D je najvažnija preventiva protiv kancerogenih oboljenja. Životinja čije jaje ili mlijeko koristimo, treba biti na dnevnom svjetlu i suncu da bi sintetizirala D vit. Što je više zatvorena manje se vit D sintetizira, jer ga nema odakle ni stvorit. Isto je i sa kravama i kravljim mlijekom. Mlijeko koje kupujemo u tetrapaku i sl. uopće nema D vit osim ako mu se ne dodaje u procesu proizvodnje. Samo odgovaram.

Alen
Gost
Alen

I moje mačke kad u proljeće krenu da se hrane prirodno, tj onim sta uhvate preporode se , krzno se cakli ,mekano u top su stanju , dok ova zimska ishrana kupovne hrane je stvarno loša za njih , vidi se očita razlika..
Tako isto i s nama ljudima , prirodni način obitavanja i hranjenja zivotinja koje jedemo i nas čini zdravijim , razlika je golema u odnosu na ovo što kupujemo..

Alxx
Gost
Alxx

Očigledno nisi probao da ih hraniš džigericom 😀

ovaj onaj
Gost
ovaj onaj

mačke bi kupile whiskas

Jole
Gost
Jole

Odlican clanak o zlu koje nam dolazi sa poznate strane.

asdfghjkl
Gost
asdfghjkl

Imaš pravo ! Sve sa zapada je zlo i treba ga se odreći. Ali onda budi dosljedan pa izbaci za početak biljna ulja iz svoje prehrane. Potom kupi neki istočni ali ne japanski ni korejski auto. Ruski ili barem Kineski. Zatim prestani koristiti mobitel, telefon, kompjuter i svu ostalu zlu tehniku koja dolazi sa zapada. Nemoj gledati filmove ni čitati knjige sa zapada. Kad se razboliš nemoj koristiti nikakav lijek ako je proizveden na zapadu. Ni pizzu nemoj jesti, jer talijani su ipak pro zapadno orjentirani. Ni njihova piva, ni čokoladu … Pokaži nam svojim primjerom, s riječi na djela. I onda skidam kapu.

Alxx
Gost
Alxx

Loš je primer… zapadne elite podjednako mrze i svoje i tuđe stanovništvo…

Zuzu
Gost
Zuzu

Tako je nafta koja je ranije bila klasifikovana kao „toksični otpad“ postala sastavni dio američke ishrane.
Da, osim ovog lapsusa. (nafta)

L. R.
Admin

Poštovani Zuzu, hvala puno na korekciji. Ispravili smo.

neznanje
Gost
neznanje

B.D. Čak ako je od Vas previše je. Prvo malo učiti i straživati a potom pluvati.

PPP
Gost
PPP

Znalac, što je previše u članku? Izvori ili tvoj komentar?

neznanje
Gost
neznanje

ppp
Napisao sam ti lijepi odgovor ali su mi ga pobrisali.
Neda mi se ponavljati.
Večina ljudi ne zna čitati znanstvene radove pa ih raznorazni ljudi s “misijom” dobro brlate.
Sve u svemu, priće o zdravoj prehrani se svode na to da je sve nezdravo osim smrti od gladi

Alxx
Gost
Alxx

Pljuvanje rafinisanih biljnih ulja je sasvim OK, ona su uz rafinisane ugljene hidrate kamen temeljac ogromnog broja bolesti…

Lucija
Gost
Lucija

neznanje
Osnove iz članka poznate su više od 30 godina.
Dakle, bit će da je netko nešto i saznao…

neznanje
Gost
neznanje

Lucija
Osnove se znaju i ne znaju već preko stotinu godina.
Čim u tekstu naletš na tvrdnju da nešto “može naštetiti” odmah se zapitaj kak hoće a kada neće, i zašto možda hoće a možda neće.
Postoji jedno mjesto u jednoj Talijanskoj pokrajini gdje ljudi ne umiru od kardio-vaskularnih bolesti. Piju i jedu sve ali ne umiru od tog tipa bolesti. Prestali su bolovati poradi genetske mutacije . Savremenon forenzičkom genetikom usatanovili su nakojoj je jedinki nastala mutacija , kada je živjela itd (Informacija provjerljiva u znanstvenim krugovima. Kako se se u tu znanstveno istinitu priću uklapa rafiniranoi ulje,ekstradjevičansko ulje, margarin, prirodno voće, omega 3 itd
Ono Što smeta u ovkvim člancima je da pretendiraju biti ozbiljni a legimitet ozbiljnosti im daju poveznice..
Poveznice su obično potpuno ispravni članci u kojima se proučavju neke pojavnosti i iznesena su neka zapažana ili rezultati istraživanja. Sva ta istraživanja predoćuju samo mali dio proučavane pojavnosti, izučavajući jedan ili nekoliko faktora uticaja. Rezultate tih istraživanja razni “znalci s misijom” miješaju poput karata i slažu ih bez obzira na izvor i kompatibilnost i onda tumače dobivene mješavine. Za moj guš fali im samo par kapi zmijkog znoja, zmijski zub, staklena kugla i turac od ovce pa da magija profunkcionira.

otpisani
Member
otpisani

👍

Liječnik
Gost
Liječnik

Neznanje, tebi ne treba biljno ulje, nego stručna pomoć.

neznanje
Gost
neznanje

Liječnik
Kolega, hvala na savjetu.

Mercury
Gost
Mercury

Vrlo detaljno. Svakako je poznato da biljna ulja nisu zdrava, ali neke se stvari teže izbjegavaju.

Alxx
Gost
Alxx

Odličan članak…!

Kvalitetno obrađena tema, rekao bih, skoro bez greške…

Jedino bi se moglo dodati – PUTER, kao jedna od najzdravijih masnoća….

Alen
Gost
Alen

Majka de mi namaži ! 😂😃😂😃😂

VasilisaPremudra
Gost
VasilisaPremudra

#Jedino bi se moglo dodati – PUTER, kao jedna od najzdravijih masnoća….

Jos bi se nesto moglo dodati.
Priznajem, kao vegetarijanac malo nerado – no moj osobni izbor ne mijenja cinjenicu, da je guscja mast izuzetno zdrava. Najzdravija. Ljekovita, doslovce. Provjereno lijeci bronhitis.

Weteran
Gost
Weteran

Svaka laboratorija je skupa i košta?!
Svako laboratorijsko ispitivanje mora neko da plati!
Uglavnom, plati onaj ko naručuje ispitivanje. I rezultati, najčešće, idu u prilog onom koji daje novce.
Radim to i govorim iz prve ruke!
Beli miševi u laboratorijama?!
Svi beli miševi su Beli, ali su razlike među belim miševima ogromne?! Nebo i Zemlja!
Postoje beli miševi koji “izdržavaju bez problema nuklearni udar” a postoje i beli miševi koji dožive infarkt čim novo lice se pojavi na vratima prostorije gde borave miševi.
Nije sve jedno iz kojeg kaveza se vadi Beli miš za opit!
Onaj koji plaća, njemu se i svira 🙂

Piretis
Gost
Piretis

Ovakvi članci govore istinu na malo apsurdni način-tjeranjem maka na konac. Naravno da sve što je rafinirano nije najzdravije. Ali ljudi smo XXI stoljeća i moramo jesti, barem dijelom industrijsku hranu, pod uvjetom da doma nemamo rafineriju šećera i ulja.
Svakih par godina, a to mi malo stariji koji to pratimo znamo, javi se nova znanstvena hajka na neku namirnicu. U vrijeme mojeg djetinjstva životinjske masti uključujući i mliječne bile su proglašene štetnima a prednost je davana margarinima i biljnim uljima. Potom se javlja pomama za maslinovim uljem, ali ne bilo kakvim nego ekstra djevičanskim. Tada je većina maslinivih ulja bila iz kategorije koje nije ekstra djevičansko jer prirodna su uglavnom sa većim postotkom (preko 0,8% slobodnih masnih kiselina) s.m.k. sve dok se industrija nije snašla pa našla način kemijskog uklanjanja s.m.k. te su danas sva super klase. Jedini je problem što su ta ulja prošla industrijski tretman i nisu ni blizu prirodna.
Kokosovo ulje je možda stvarno poželjno jedini je problem što ako uobičajeno ulje želimo zamijeniti kokosovim moramo biti sretni dobitnici na lutriji, drukčije je mala šansa da izdvojim 22-25€ po litri. Ostaje i problem okusa, ako je nerafinirano vrlo je intenzivnog mirisa i okusa a ako je neutralno onda je rafinirano. O životinjskim mastima ne želim kao vegetarijanac raspravljati ali se pitam koliko je zdrava mast industrijski uzgajanih svinja ili pataka?
Naj biser je konačni savjet da biramo samo proizvode od životinja uzgajanih na pašnjacima. Pa dobro gdje vi živite, ja na selu i svejedno ne vidim te pašnjačke životinje. Njih je moguće vidjeti još samo na slikama za proizvode koji su dobijeni od životinja koje nikada zelenu travu nisu vidjele. Budimo realni, jesti moramo ali ne moramo od hrane praviti religiju. Pa čak i ne možemo, sve i da hoćemo, jer je sve vještačko i prerađeno.

Iza_horizonta
Gost
Iza_horizonta

Napravite mali eksperiment. Ispržite dvije porcije krompira iste veličine koje su dovolje za obrok (u dva dana). Jednu porciju ispržite na ulju a drugu na masti. Pratite koliko vam vremena treba da ogladnite. Vidjećete da mnogo brže ogladnite ako pojedete krompir (ili bilo šta drugo) pržen na masti. Može li biti da organizam brže ‘vari’ mast od ulja? I šta to govori?

Lucija
Gost
Lucija

Iza_horizonta
Ne govori – ništa.
Stupanj probavljivosti nije isto što i osjećaj sitosti niti kalorijska vrijednost hrane.

Alxx
Gost
Alxx

Verovatno da, organizam sa manje napora svari prirodnu masnoću…

đulijo
Gost
đulijo

Da se malo osvrnem – Turska, Bugarska, Grčka, Rumunjska – najveći konzumenti sjemenki bundeve, najmanji postotak raka prostate u muškaraca. Bučino (bundeva) ulje izuzetno zdravo i lijek, litar 80-85 kn kod nas u HR, domaće, zeru jeftinije od maslinovog.

Ne može slavonska svinja s farme hranjena non-GMO kukuruzom i korabom (valjda se tako kaže “arbeta”) biti nezdrava, nije kao svinja doma hranjena svime i svačime, ali sigurno nije ko šrot Iskon ulje iz Plodina od 7 kn/lit.

A tko je probao “extra vergine” suncokretovo, hladno prešano… odlično ulje, tamno, ukusno, i sigurno zdravije bez aditiva od smeća iz trgovina.

Cijelu zimu svinjetina + domaći kupus (da iskisan od kupovnog, ne znam dali ste kada probali uzgojiti 60ak kg kupusa u glavama bez kemikalije… muka… s kemijom po vrtu – no way kod mene, bolje za 1kn/kg kupiti) a krvna slika kao malo dete…

Ljeti slanina i paradajz, malo domaćeg sira i maslinovo ulje, zimi kupus svinjetina, ili crveni radić i kobasice… zdrav čovjek, uz domaće vino/rakiju…

Zorule
Gost
Zorule

Ova statistika bas ne ide u prilog u HR, najveci korisnici bucinog ulja je Medjimurska zupanija, ujedno ta zupanija ima najvise raka prostate.

kojekude
Gost
kojekude

Potpuno se slažem sa napisanim osim dve stvari:
1. Ulje iz trgovine nema aditive, eventualno zaostatke nekih jedinjenja usled prerade
2. Ne može se na osnovu upotrebe semenki bundeve uočiti direktna veza sa manjim stepenom oboljevanja od raka prostate. Evo šta kaže izveštaj WHO za 2002. o broju umrlih na 100,000 stanovnika u vezi sa tom bolešću (standardizovano po uzrastu):
prosek = 9,9; medijana: 7,4; ponderisan prosek: 5,4
zemlje koje ste naveli: Bugarska 5,3; Grčka 7,0; Rumunija 4,9; Turska 2,7
region: Slovenija: 8,0; Hrvatska 7,1; BiH: 4,0; Srbija i CG: 4,9; FYR Makednoija: 5,6
ekstermi min: Bangladeš 0,3; Kina 0,5 DNR Koreja: 0,7; Turkmenistan 0,9
ekstermi min: Obala Slonovače 35,9; Nigerija 32,1; Uganda 30,6; Dominikanska rep: 27,1; Ekv. Gvineja; Gana: 24,5; Libierija 27,6

kojekude
Gost
kojekude

U principu, dobar tekst.
Međutim, osnovno je razdvojiti biljno ulje i biljnu mast (dobijenu hidrogenizacijom biljnog ulja).
Ulje koje nije hladno ceđeno je loše, ali to je ulje savremenog, urbanog potrošača (objasniću detaljnije kasnije).
Biljna mast (ili hidrogenizovano biljno ulje) je živo zlo, jer je to materija koja inače ne postoji u prirodi. Dobija se spajanjem biljnog ulja sa molekulom vodonika pod određenim pritiskom i temperaturom. Postala je opšteprisutna u ishrani od konditora, preko margarina, pa do kocki za supu. Kao neaktivnu materiju bakterije je ne napadaju. Pošto u ishrani koristimo sve manje masnih kiselina, naš organizam pokušava da ih supstituiše sa onim što ima – sa biljnom masti. To dovodi do ćelija koje imaju loše “cigle”, nemaju pravilnu propusnost za supstance topive u vodi i topive u masti. Poremećaj metabolizma se vremenom manifestuje kroz razne simptome, a onda razni stručnjaci ispituju koliko n pojedenih grama nečega povećava rizik za npr infarkt itd i samo zaluđuju narod koji sve češće i ozbiljnije oboljeva.
U članku opisani postupak dobijanja rafinisanog ulja nije baš potpuno tačan, pa da pojasnim na primeru najprisutnije uljarice na Balkanu – suncokretu. Samo biljno ulje je denaturisano prirodno, hladno ceđeno ulje. Na koji način?
Suncokret sadrži 15-16% ljuske i 42-44% ulja (zavisno od sorte, rodne godine i sl), a ostatak čine proteini, voda i ostale materije. Ulje se ne cedi baš na hladno jer se prethodno oljušteno zrno kondicionira (dogreva na 80-90C i po potrebi vlaži da bi se dobila optimalna vlaga za što efikasnije ceđenje). Ceđenjem na pužnim presama dobije se oko 2/3 ulja, tj oko 29% od mase polaznog zrna. Treća, preostala trećina se dobija hemisjkom ekstrakcijom pri kojoj materijal dolazi u kontakt sa heksanom (ko je gledao Run for Cure video je opis postupka ekstrakcije u kućnoj varijanti). Koliko je eventualno zaostali delić heksana zagadio ulje – pitanje je. Ekstrahovano ulje se meša sa isceđenim i zove se sirovo ulje. Ovakvo ulje nije pogodno za savremenog potrošača jer je mutno, vremenom stvara talog, ima manje ili više neprijatan miris i ukus, oksidativno je (vremenom užegne). Ovo rešavaju tehnološke operacije rafinacije: neutralizacija, deodorizacija, beljenje, vinterizacija i poliranje. Nakon ovog maltretiranja ulja, ono se naziva jestivo ulje, pakuje u ambalažu i ide na tržište. Kao i sa heksanom, materije koje dolaze u kontakt sa uljem ne ostaju u njemu, već služe kao privremeni vezivač da bi se neko jedinjenje izbacilo, ekstrahovalo ili spralo.
Transmasti (neprirodni oblici masnih kiselina) nastaju u određenoj količini pri postupku deodorizacije – grejanju ulja na temperaturu hemijske razgradnje (preko 220C) radi ekstrahovanja iz ulja nepoželjnih mirisa i ukusa (odsisavanjem na pritisku bliskom apsolutnom vakuumu). Što je ulje bleđe, bilo je podvrgnuto je većoj temperaturi. Višestrukom primenom istog ulja naravno da se povećava količina trans masti u ulju.
Suma sumarum, mane rafinisanog biljnog ulja su poredive sa manama životinjskih masti i putera, a biljna mast je jedna potpuno druga kategorija – ta “namirnica” je u stvari jedna od četiri bele smrti.

Fabijan
Gost
Fabijan

tekst je očigledno baziran na američkim izvorima
pošto zivimo u Europi, ima par razlika
kanola ulje (Canadian Oil) se u europi zuve – ulje uljane repice
u europi nema gmo biljaka u masovnoj upotrebi
kokosovo ulje NIJE zdravo (googlejte “štetnost kokosovog ulja” )
prilikom rafiniranja suncekretovog ili repičinog ulja, koristi se vruća voda; dakle max 90 oC, što se ne može nazvati “visokim temperaturama” za ulje koje se može grijati do 180 oC bez da mijenja svojstva
biranje proizvoda od živorinja “uzgojena na pašnjacima” tako lijepo zvuči, ali kako to realno izvesti za prosječnog kupca

Alxx
Gost
Alxx

Koksova masnoća je JESTE zdrava i to super-zdrava, ne nasedajte na propagandu interesnih grupa ( proizvođači ulja…??)

RoPe
Gost
RoPe

super tekst

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Rekla je – Ovu salatu ne mo’š isti, od ovog ulja mi se povraća. Pa onda nemoj isti. I neću! Odsad sa sobon uvik nosin svoje maslinovo ulje, neću se više privarit. I tako, otad uvijek kad idemo na put, sa sobom nosimo maslinovo ulje. Preko Velebita ga nema, a ono koje se nalazi na stolovima u restoranima je bljutavo. Pa bilo stoput zdravo ili nezdravo.
Kad se jednom navikneš na dobro, malo je teško ići niže.

Petar
Gost
Petar

Ne treba jesti kuvanu ni pecenu hranu, i ne jesti hranu koja stvara slizavost u organizmu. Znaci jesti zivu hranu. Ne seckati, ne blendirati, ne cediti u sokove. Poreban nam je samo noz u dzepu i to je to. Jesti hranu sezonsku hranu sa naseg poxrucja. Upraznjavati sangejzing i piti osuncanu vodu, tj. Zivu voda. Tada cemo dobiti savrseno zdravlje. I resicemo se svih nedaca i bolesti. A noveve bolesti vise ne mozemo dobiti. Moramo pronaci kako se to radi, dabi imali savrseno zdravlje. Tu ne postoji treba ovo ttrba ono, ili ovako ili onako, to je proces na to ne moze niko i nista da utice. Nuspojava nema, sto je navaznije…

efsvoenigviufrnenrifnewirfnewrfvewrf
Gost
efsvoenigviufrnenrifnewirfnewrfvewrf

Bravo za ovo B.D., a i onaj o brzom hodanju ti je istinit al ima vremena, shvatit će jednom oni koji ne kuže.

Gordon J. Freeman
Gost
Gordon J. Freeman

Ipak, potrebno je jednu stvar naglasiti, a to autor nije uradio!
Sve ovo navedeno stoji kako je napisano, ali to se odnosi na biljna ulja koja su dobivena putem industrijske proizvodnje termičkom obradom.

Ali biljna ulja dobivena hladnim prešanjem sjemena iz ekološkog uzgoja i pakovana u odgovarajućoj ambalaži predstavljaju važan izvor esencijalnih polinezasićenih i mononezasićenih masnih kiselina. Ovisno o izvoru ( biljci ) u različitim omjerima.
Jednake ili čak bolje vrijednosti za zdravlje i od maslinova ulja. Naprimjer ulje kanole dobiveno iz ekološkog uzgoja ima u sebi znatno više omega 3 masne kiseline ( alfa-linolenske kiseline ) od maslinovog ulja, a osjetno je jeftinije od njega.

Treba spomenuti i stvari i koje su potpuno netočne u tekstu. Navodno po autoru, štetno je konzumirati u većim količinama linolensku kiselinu jer navodno na to nije naviknuto naše tijelo. Spomenimo da se radi o biljnim omega 3 i omega 6 masnim kiselinama i da alfa linolenska kiselina ima visoki udio koncentracije u stanicama mozga. Naime, tijelo konvertira alfa linolensku kiselinu u omega 3 kiseline životinjskog porijekla koje susrećemo u viskom koncentracijama u morskim ribama i njihovom ulju tj. u eikozapentaenskoj (EPA) i dokozaheksaenskoj (DHA) omega-3 masne kiseline. Višak alfa linolenske kiseline ( ako ga ima ) potroši se kao izvor energije za stanice.
Zatim spomenimo linolnu, mononezasićenu masnu kiselinu, glavni sastojak maslinova ulja zatim kanolina ulja.
Biljna ulja su imaju veliku vrijednost za očuvanje zdravlja čovjeka jer su značajan izvor nezasićenih i mononezasićenih esencijalnih masnih kiselina kojih nema dovoljno u životinjskim mastima osim ako ih ne uzimamo u velikim količinama, ali tako unose se i velike količine kolesterola i triglicerida kojih nema u biljnim uljima.
Orah, badem, sjemenke suncokreta, lana, bundeve, noćurka po autoru je opasno konzumirati za zdravlje što su gluposti, ako je mislio na ulje koje nije dobiveno termičkom obradom.

Kaže autor: Biljna ulja su možda najznačajniji doprinos neuravnoteženom odnosu omega-6 prema omega-3 karakterističnom za zapadnjačku ishranu i stoga igraju značajnu ulogu u hroničnim upalnim bolestima. Netočno, biljna ulja dobivena hladnim prešanjem sjemenki imaju savršen odnos omega 3 masnih i omega 6 masnih kiselina 3:1 u korist omega 6 masnih kiselina. ( alfa linolenska i beta linolenska kiselina )

Biljna ulja se i veliki izvor E vitamina kojeg nema u životinjskim mastima. Zapravo istina bi bila negdje u sredini. Naše tijelo u svojoj prehrani treba masti životinjskog i biljnog porijekla da dobije sve potrebne sastojke.

Max
Gost
Max

@Max samo testiram.

DŠ.....
Gost
DŠ.....

Tekst je velika obmana. Sva su ulja štetna ako se termički zagrijavaju. Čak i ona ekološka. O svinjskoj masti ne treba ni pisati. Dakle, treba jesti hladno prešana ulja.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik